Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-375/2024-35

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. IG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici ŽG, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, nakon glavne rasprave zaključene 12. lipnja 2025. u prisutnosti I. tužitelja i tuženice osobno, punomoćnice I. - IV. tužitelja ŽG, odvjetnice u [adresa] i zamjenika punomoćnika tuženice Emila Košeta, odvjetnika u Umagu, 10. rujna 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza osobama i provoza vozilima od ceste ([adresa]) označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko k. č. br. [katastarska čestica] put od 85 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine u vlasništvu tužene NG, [adresa], do k. č. br. [katastarska čestica] kuća od 42 m2 dvorište od 38 m2 ukupno 80 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine u suvlasništvu tužitelja ČG, [adresa] u 13/25 dijela, OG, [adresa] u 6/25 dijela, IG, [adresa]/25 dijela i EG, [adresa] u 3/25 dijela, te se utvrđuje postojanje prava stvarne služnosti prolaza osobama od ceste ([adresa]) označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine u vlasništvu tužene, do k. č. br. [katastarska čestica] kuća od 100 m2 dvorište od 45 m2 ukupno 145 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u suvlasništvi tužitelja ČG u 100/400 dijela, OG u 114/400 dijela, IG u 57/400 dijela i EG u 57/400 dijela, te Grada Umaga u 72/400 dijela, kao povlasne nekretnine.

2. Tužena NG, [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) dužna je trpjeti uknjižbu prava služnosti prolaza osobama i provoza vozilima kako je navedeno u točki 1. izreke presude, u zemljišnim knjigama, po pravomoćnosti presude.

3. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, ishode upis prava služnosti prolaza osobama i provoza vozilima u zemljišnim knjigama."

II. Nalaže se tuženici solidarno naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 1.753,10 eura (tisućusedamstopedesettri eura i deset centi) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli su ovome sudu tužbu 29. veljače 2024. radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti.

1. 1. U tužbi su naveli da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu - zemljišnoknjižni odjel [adresa], kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisani I. tužitelj ČG u 13/25 dijela, II. tužiteljica OG u 6/25 dijela, III. tužiteljica IG u 3/25 dijela i IV. tužiteljica EG u 3/25 dijela. Kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani su I. tužitelja ČG u 100/400 dijela, II. tužiteljica OG u 114/400 dijela, III. tužiteljica IG u 57/400 dijela, te IV. tužiteljica EG u 57/400 dijela, a Grad Umag je upisan kao suvlasnik u 72/400 dijela. Kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] put, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je tuženica NG.

1. 2. Tužitelji, zajedno sa svojim prednicima, već više od 40 godina, nesmetano prolaze i provoze vozilima, dakle služe se poslužnom nekretninom označenom kao k. č. [katastarska čestica] put, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] do svojih, povlasnih nekretnina, označenih kao k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji s državne [adresa], koja prolazi kroz [adresa], označene kao [adresa] k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], direktno ulaze na k. č. [katastarska čestica] put k. o. [katastarska općina], te taj put ima naziv [adresa]. Tim putem, [adresa] označenom kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelji dolaze do svojih nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji se služe poslužnom nekretninom označenom kao k. č. [katastarska čestica] put k. o. [katastarska općina] na način da do povlasne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolaze pješice, a do povlasne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolaze pješice i vozilima. Još 2005. godine od strane Hrvatskih cesta d.o.o. izdani su Cestovni uvjeti građenja za izgradnju priključka na državnu cestu i to sa građevne čestice tada označene kao k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (danas k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a priključak na državnu cestu D300 [adresa] ima se izvesti putem postojeće [adresa].

1. 3. U jesen 2023. tužena je samoinicijativno uklonila ploču na kojoj je upisan naziv ulice označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a naziv je Porečka ulica-Via Parenzo. Umjesto te ploče sa upisanim nazivom ulice tužena je postavila ploču na kojoj je napisano PRIVATNI POSJED, te je postavila rampu (koja se može spuštati i podizati). Nakon intervencije I. tužitelja ČG, rečeno mu je da i dalje može koristiti k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da će rampu spustiti ako će automobilom htjeti doći do k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, kako tužena, kao vlasnica poslužne nekretnine, činom postavljanja rampe i uklanjanjem naziva ulice, ipak pokazuje tendenciju da ograniči prolaz i provoz, iako to do dana podnošenja ove tužbe nije učinila, te tužitelji i dalje nesmetano koriste poslužnu nekretninu, tužitelji su primorani podnijeti ovu tužbu, kako im se ne bi ograničavao prolaz i provoz do povlasnih nekretnina, kojih su suvlasnici, a nakon što više od 40 godina koriste poslužnu nekretninu, na navedeni način, u korist povlasnih nekretnina. Kao suvlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište k. o. [katastarska općina] upisan je Grad Umag u 36/200 dijela. U skladu sa odredbom članka 201. Zakona o parničnom postupku, ovaj spor se može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), odnosno pravni učinak odluke suda trebao bi se odnositi i na Grad Umag, kao treću osobu-umješača. Zbog navedenog, a u skladu sa odredbom članka 211. Zakona o parničnom postupku, tužitelji predlažu da sud obavijesti Grad Umag o otpočetoj parnici, kako bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak. Tužitelji, predlažu da sud obavijesti Grad Umag o otpočetoj parnici kako bi eventualno stupio u parnicu kao umješač na strani tužitelja, te da mu dostavi tužbu zajedno sa predloženim dokazima. Tužitelji predlažu prihvaćanje tužbenog zahtjeva pobliže navedenog u t. I. izreke uz naknadu im parničnog troška.

2. Tuženica NG je u odgovoru na tužbu navela da ne osporava da su tužitelji uknjiženi kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su tužitelji zajedno s Gradom Umagom uknjiženi kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ne osporava ni da je ona vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. 1. Tuženica osporava tvrdnje tužitelja da su oni zajedno sa svojim pravnim prednicima nesmetano više od 40 godina, prolazili i provozili vozilima preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za pristup do svojih kako navode u tužbi k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], s obzirom na to da u samoj tužbi navode da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižen kao suvlasnik i Grad Umag, jer do nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelji imaju neposredan pristup s javne [adresa] – [adresa], a za pristup do k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] korišten je prolaz kroz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ni na koji način tužitelji, a ni njihove prednici nisu mogli prelaziti preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da je čitavom širinom te nekretnine postojala ograda, a koju su otvarali isključivo prednici tuženice. S obzirom na to da prednici tuženice žive u [adresa] i da su povremeno dolazili u [adresa], to je koristeći tu činjenicu I. tužitelj ČG koristio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao svoje odlagalište za različit otpad i smeće, a ne za prolaz i provoz, a što je morao očistiti po nalogu prednika tuženice. Tuženici nije jasno na koji način je uopće postavljena ploča s nazivom [adresa] – [adresa], jer je [adresa] na sasvim drugom mjestu u [adresa], a da bi konačno Odlukom o izmjeni Odluke o određivanju imena naselja, ulica i trgova na području Grada [adresa], klasa: 350-01/23-05/10, ur. broj 2163-09-01/01-24-7, od 10. travnja 2024. isto bilo brisano kao [adresa].

2. 2. Tuženica predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja te da joj tužitelji solidarno naknade parnični trošak s zateznim kamatama od dana zaključenja glavne rasprave do isplate.

3. U dokaznom postupku pročitani su i razgledani izvadak iz BZP-a (str. 8-14), izvod iz katastarskog plana (str. 15), izvod s geoportala (str.16), skica premjeravanja (str. 17), izvadak iz posjedovnog lista (str.18), dopis Hrvatske ceste d.o.o. upućen I. tužitelju (str.19, 116), Odluka o izmjeni odluke o određivanju imena naselja, ulica i trgova na području Grada Umaga – [adresa] (str. 32), potvrda DGU (str. 47, 51, 115), kopija katastarskog plana (str. 52), presuda Upravnog suda RH posl. br. Us- 6026/2006-8 od 7. listopada 2010. (str. 57-60), rješenje o izvedenom stanju (str. 61- 63), zapisnik o održanom uviđaju na mjestu događaja od 18. listopada 2024. s iskazom vještaka mjernične struke Stilvera Milića (str. 65-67), skica lica mjesta mjerničnog vještaka Stilvera Milića od 6. studenog 2024. (str. 79), dopis vještaka građevinske sturke CG sa skicom premjeravanja (str. 110-111), izvadak iz posjedovnog lista (str. 113), preslik osobne iskaznice I. tužitelja (str. 115). Pored toga su saslušani svjedoci Sven Babić, SG, KG, svjedokinja ČGC, svjedok RG, koji su saslušani na ročištu od 10. veljače 2025. (str. 85-93), te svjedokinja JG kao i I. tužitelj ČG i tuženica NG koji su saslušani na ročištu od 12. lipnja 2025. (str. 125-131). Pregledani su preslici fotografija (str. 20-22, 80-83, 107-109, 112).

3. 1. Izveden je dokaz čitanjem isprava te su pregledani preslici fotografija koje su tužitelji dostavili uz podnesak od 14. ožujka 2025. (str. 102-116) na temelju čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/23., u nastavku: ZPP) te pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev 235/2022-4 od 28. studenoga 2023.

3. 2. Odbijen je dokazni prijedlog tuženice za pribavu spisa Upravnog suda u Rijeci koji se vodi po tužbi tužiteljice LG protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva jer je sud ocijenio da predloženi dokaz nije bitan za ovaj spor.

3. 3. Punomoćnica tužitelja je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje II.

– IV. tužitelja, jer oni nisu pristupili na ročište radi saslušanja i to stoga što II. tužiteljica nije pristupila zbog zdravstvenih razloga, a III. i IV. tužitelji jer žive u [adresa], odnosno Gorskom Kotaru pa im je otežano organizirati dolazak na sud u [adresa].

4. U skladu s prijedlogom tužitelja, sud je dopisom od 18. listopada 2024. obavijestio Grad Umag – Umago o ovom postupku u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a te mu dostavio tužbu, odgovor na tužbu te druge podneske stranaka i obavijestio o idućem zakazanom ročištu.

4. 1. Grad Umag – [adresa] nije prijavio svoje sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača na strani tužitelja iako je uredno zaprimio prethodno navedenu obavijest suda.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelji suvlasnici k. č. [katastarska čestica] kuća, dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica] kuća, dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zajedno s Gradom Umagom – [adresa] (u korist kojih se predlaže upis stvarne služnosti – povlasne nekretnine), a da je tuženica vlasnica k. č. [katastarska čestica] put, k. o. [katastarska općina] (na teret koje se predlaže upis stvarne služnosti – poslužna nekretnina), kao i da da tužitelji do svoje nekretnine pristupaju preko nekretnine tuženice.

7. Sporno je od kada tužitelji izvršavaju sadržaj stvarne služnosti prolaza preko poslužne nekretnine tuženice i jesu li se, s obzirom na to, ispunili uvjeti za stjecanje prava stvarne služnosti prolaza dosjelošću.

8. I. tužitelj je predmetne nekretnine pokazao na uviđaju i one su identificirane po mjerničnom vještaku Stilveru Miliću. Utvrđeno je da pokazani dio puta u odnosu na koji tužitelji traže utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti, predstavlja dio katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je betoniran. Sa zapadne strane je definiran ogradnim zidom i zidom građevine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ogradnim zidom prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S istočne strane definiran je ogradnim zidom prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S ceste koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristupa se na predmetni put. Nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužitelja, u naravi su kuće s dvorištem. Utvrđeno je da se uz među k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi metalni stup koji je služio kao nosač za portun, željeznu ogradu.

8. 1. Vještak je sačinio skicu lica mjesta na kojoj je prikazan predmetni put te željezni stup koji se služio kao nosač za željeznu ogradu.

9. Na fotografijama na str. 20 i 22 vidljivo je da je na nekretnini tuženice ranije postojala tabla s oznakom ulice "Porečka ulica – Via Parenzo", a na fotografiji na str. 21 na istom mjestu danas stoji tabla s natpisom "Privatni posjed".

9. 1. Vještak je prilikom uviđaja fotografirao mjesto događaja te je na fotografijama (str. 80-83) prikazano stanje na mjestu događaja u trenutku uviđaja. Na istima je vidljiv željezni stup (str. 80-81) koji je služio kao nosač za portun, željeznu ogradu koji se nalazi uz među k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. 2. Željezna ograda vidljiva je na fotografijama na str. 108-109.

10. Na okolnost prolaza preko nekretnine tuženice oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi pristupa nekretninama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], saslušani su svjedoci Sven Babić, SG, KG, ČGC, RG i JG te I. tužitelj ČG i tuženica NG.

10. 1. Svjedok Sven Babić (sudac ovog suda) naveo da se on često druži s I. tužiteljem ČG s kojim je u prijateljskim odnosima i da je na predmetne nekretnine tužitelja dolazio barem 15 do 20 puta godišnje, mjesečno jedan do dva puta. Unazad godinu i pol do dvije odlazi na drugu adresu I. tužitelja gdje se on odselio, a kuću u [adresa] I. tužitelj iznajmljuje. I. tužiteljeva majka (II. tužiteljica) i dalje živi na predmetnoj adresi u [adresa]. S I. tužiteljem se upoznao 2008. kada je njegova bivša supruga počela raditi na prekršajnom sudu u Umagu gdje je radio i svjedok. Budući da ona nije vozila znao ju je ponekad prevesti vozilom kući i tada bi se kod njih zadržao pola sata do sat. Tada je upoznao i II. tužiteljicu OG, majku I. tužitelja. Svjedok je naveo da kada je on dolazio kod I. tužitelja u [adresa] da je uvijek dolazio s javne ceste na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prolazio preko puta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te bi ako bi taj put bio slobodan vozilo parkirao ispred tužiteljeva portuna (kapije). Ako bi put bio zauzet, a često je znao biti zauzet jer bi I. tužitelj već parkirao svoje vozilo, onda bi on parkirao iza njega ili bi parkirao nasuprot ceste kod susjeda te došao do njegove kuće pješke istim predmetnim putem na k. č. [katastarska čestica]. Kada bi svjedok dolazio viđao bi i II. tužiteljicu (majku I. tužitelja) da prolazi istim tim putem iako se u kuću II. tužiteljice može ući i direktno s javnog puta. Ona je predmetnim putem dolazila u dvorište I. tužiteljeve kuće kada bi dolazila kod njega ili kada bi išla na kat svoje kuće. Na taj način su prolazili i I. tužiteljev otac i njegova sestra Č te njezin muž O. Na predmetnom putu I. tužitelj je znao držati kante ljepila jer se bavi izradom odnosno lijepljenjem jumbo plakata. Prema navodima svjedoka, I. tužitelj bi na predmetnom putu nakon kanti parkirao svoj auto, pa bi cijeli put bio zauzet, jer ima mjesta samo za dva vozila i tada se svjedok ne bi mogao parkirati. Svjedok bi prošao pješke pored auta i kanti. Iako svjedok pretpostavlja da su I. tužitelj i njegovi prednici koristili predmetni put i ranije, on može govoriti samo od trenutka kada je upoznao I. tužitelja i njegovu obitelj. Iako on nije vidio, I. i II. tužitelji su mu rekli da su oni taj put i ranije koristili te da je I. tužitelj renovirao svoju kuću još ranije dok je bio u braku sa svojom suprugom. I. tužitelj, a ni ostali članovi njegove obitelji, ni njegova majka (II. tužiteljica) nikada mu nisu pričali da im tuženica ili netko treći brani da se koriste predmetnim putem. Kada bi svjedok prolazio sam ili zajedno s I. tužiteljem ili sa širim društvom koje bi dolazilo kod I. tužitelja kada bi ih pozvao, nikada im nitko nije branio da prolaze predmetnim putem. Svjedok se sjeća da je na ulazu na predmetni put postojala tabla plave boje na kojoj je pisalo " [adresa]. I. tužitelj mu je prije otprilike godinu i pol rekao da je tablu uklonio grad [adresa]. Iako nije u potpunosti siguran kada je točno navedena tabla uklonjena, zna da nije bilo davno. Svjedoku nije poznato ima li II. tužiteljica drugi pristupni put na prvi kat svoje kuće osim preko stubišta sa stražnje strane koje se nalazi u dvorištu I. tužiteljeve kuće. Nije mu logično da bi postojao neki drugi ulaz na prvi kat ako je već napravljeno stubište. Svjedoku nije poznato da je na predmetnom putu postojala željezna ograda. Smatra da je moguće da je postojala ali on se toga ne sjeća. Nikada nije pitao tko je tužiteljima dozvolio da prolaze predmetnim putem. Mislio je da je to ulica jer je pisalo [adresa]. Tužitelji su prolazili pješke i vozilima. Svjedok ne poznaje III. i IV. tužitelje niti tuženicu.

10. 2. Svjedokinja SG, koja je saslušana uz pomoć sudskog tumača za talijanski jezik, iskazala je da poznaje I. i II. tužitelje jer su bili susjedi u [adresa]. Njena mama je imala kuću koju je stekla od svog djeda, a nakon smrti njene mame, kuću su naslijedili ona, sestre i otac. Stoga je u [adresa] dolazila svako ljeto od malih nogu do trenutka kada su kuću prodali. Ne sjeća se datuma ni godine kada su kuću prodali. Misli da je to bilo prije dvije - tri godine. Ne poznaje III. i IV. tužitelje. Tuženicu poznaje iz viđenja, ali se ne sjeća kako se zove. Kada su svjedokinji predočene fotografije na str. 82-83, navela je da na fotografiji na str. 82 prepoznaje kuću koja je bila od njezine obitelji. Njihova kuća se na toj slici nalazi iza žute kuće. To je kuća koja je bila od njezinog djeda, i koju su naslijedili te je prodali tuženici. Predmetni put je bio od njene obitelji. Kada njih nije bilo njime su se koristili susjedi bez dozvole. Na predmetnom putu njena obitelj je imala dvije željezne kapije, a na fotografijama (str. 80-81) je metalni stup koji je ostatak od prve željezne kapije, gledano s javnog puta. Od te željezne kapije mogao se parkirati jedan karavan ili dva manja auta. Na predmetnom putu je bila samo jedna željezna kapija. Njezin djed je postavio željeznu ogradu na predmetnom putu prije više od 40 godina. Ona tada nije bila rođena. Kada je imala 13 godina njen tata je zamijenio tu ogradu novom jer je stara bila propala. U trenutku kada su prodali kuću, željezna ograda je još bila na predmetnom putu. Ne zna tko je uklonio tu željeznu ogradu. Tužitelji nisu oduvijek imali otvoren prolaz na mjestu gdje je danas ulazak u njihovo dvorište. Jedno ljeto kada je došla sa svojom mamom, a to je bilo nakon što je njezin otac promijenio željeznu ogradu, vidjela je da tužitelji imaju otvoren prolaz u svoje dvorište. Tada je bila već punoljetna, ne može definirati točnu godinu. Od trenutka kada je njen otac postavio novu željeznu ogradu na putu, ta ograda je imala i ključanicu te su prve dvije godine zaključavali ogradu, a nakon toga netko je skinuo cijelu bravu. Oni su pokušali ponovno postaviti bravu, ali je ponovno netko skinuo. Budući da su dolazili samo na odmor, time se nisu zamarali. Od trenutka kada su ponovno postavili ogradu pokušali su drugim ljudima zabraniti da prolaze predmetnim putem, ali ih nisu slušali. To je bilo prije 30 godina. Nakon što je I. tužitelj počeo graditi kuću poručili su mu putem odvjetnika da predmetnim putem više ne smije prolaziti. Ne sjeća se koje godine je I. tužitelj počeo graditi kuću. Zabranu prolaska je uputila njena mama koja je umrla 2019. Ne zna je li njena mama pokrenula kakav postupak vezano za zabranu prolaska predmetnim putem. Ona i sestre su bile male. Tužitelji su ranije u svoju kuću ulazili s prednje strane gledajući s javnog puta, s te strane su ulazili i izlazili iz kuće. To je bilo u razdoblju kada je ona imala otprilike 25 godina. Na daljnji upit svjedokinja se ispravila te navela da su tužitelji na taj prednji ulaz ulazili otprilike do njene 25 godine. Sa stražnje strane te kuće imali su prolaz koji su kasnije zazidali, ali ne zna kada. Prije nego su tužitelji počeli raditi kuću na mjestu gdje danas imaju dvorište s prolazom, nekada je bila stolarija odnosno baraka u kojoj su obrađivali drvo, a tako je bilo dok nisu počeli graditi kuću. Misli na kuću koju su izgradili u dvorištu iza sive kuće. S vremenom su u tom dvorištu napravili stepenište preko kojeg se ulazi u kuću tužitelja sa sivom fasadom. Svjedokinji nije poznato da je predmetni put nosio naziv [adresa], a nikada nije vidjela plavu tablu s tim nazivom. Znala je da bi taj put mogao imati nekakav naziv jer su znali dobiti pismo za plaćanje režija. U vrijeme kada je I. tužitelj gradio kuću oni su s njim razgovarali, odnosno to je činila njena majka te mu je rekla da ne smije parkirati na predmetnom putu niti ga koristiti za ostavljanje materijala.

10. 3. Svjedok KG iskazao je da poznaje I. tužitelja ČG od 2005. kada su se počeli družiti. Danas su u jako dobrim prijateljskim odnosima te se međusobno posjećuju. Te godine je upoznao i njegovu majku, II. tužiteljicu OG. I. tužitelja je posjećivao cijelo vrijeme u [adresa] dok se nije preselio prije otprilike godinu dana u [adresa]. Jedno kraće vrijeme je živio u podstanarima u Galićima. I. tužiteljevi majka i otac cijelo vrijeme žive u [adresa]. U početku je kod njega u [adresa] dolazio jedan do dva puta u dva mjeseca, a kada je završio s radovima oko kuće, oko 2008. tada su se počeli intenzivnije dužiti te je od tada kod njega dolazio jedan put mjesečno. Svake godine, svaki mjesec je posjećivao I. tužitelja. Kada bi dolazio kod I. tužitelja uvijek je prolazio predmetnim putem. Ako bi put bio slobodan svjedok bi svoj auto parkirao na tom putu, a u protivnom bi parkirao u susjedstvu, došao bih pješke po tom istom putu. Nitko mu nikada nije branio da prolazim tim putem niti da parkira na tom putu. Ponekada bi i zajedno s I. tužiteljem znao proći preko tog puta, a ni tada njemu nitko nije branio da prolazi putem, barem kada je svjedok bio prisutan. Svjedok je viđao I. tužiteljeve roditelje da u svoju kuću ulaze preko predmetnog puta kroz I. tužiteljevo dvorište jer je tamo stepenište preko kojeg se ulazi na prvi kat njihove kuće koji su renovirali prije otprilike šest – sedam godina. Stubište je postojalo u vrijeme kada sam on prvi put počeo dolaziti kod I. tužitelja. I. tužiteljevi roditelji u svoju kuću mogu ući i s prednje strane, jer su jedno vrijeme živjeli u prizemlju te kuće. Misli da danas žive na prvom katu te kuće, a II. tužiteljicu (I. tužiteljevu mamu) je znao vidjeti na terasi prvog kata kuće kada bi dolazio. Od trenutka kada je počeo dolaziti kod I. tužitelja u [adresa] često je susretao njegove roditelje da prolaze predmetnim putem. I. tužitelj je uglavnom koristio put za prolazak pješice, a ponekad je znao i ostaviti auto na putu. Svjedoku nije poznato da je I. tužitelju i njegovoj majci (II. tužiteljici) netko branio da prolaze, odnosno da koriste predmetni put. Nije mu poznato tko je napravio portun na ulasku u I. tužiteljevo dvorište pa ne zna niti kada je napravljeno. On nikada na predmetnom putu nije vidio kante s ljepilom i plakate, njih je vidio u I. tužiteljevom dvorištu. Predmetni put je uglavnom bio bez ikakvih zapreka na njemu. Osim ako bi na njemu bilo parkirano kakvo vozilo, ali u tom slučaju se moglo pješice proći. Znao je vidjeti i I. tužiteljeve susjede koji žive preko puta da prolaze predmetnim putem i dolaze u njegovu kuću. Stepenište koje je u I. tužiteljevu dvorištu je oduvijek takvo kakvo ga on pamti od prvog dana. Sjeća se da je već u početku kada je počeo dolaziti kod I. tužitelja na predmetnom putu postojala željezna ograda, ali je ona uvijek bila otključana, vrata bi bila zatvorena. Tako je bilo do unazad možda šest do sedam godina, ali nije siguran. Svjedok ne poznaje III. i IV. tužitelje niti tuženicu.

10. 4. iz iskaza svjedokinje I proizlazi da poznaje I. i II. tužitelje jer živi nedaleko od njih, a i prijatelji su. Ne poznaje III. i IV. tužitelje. Tuženicu poznaje iz viđenja. Svjedokinja živi u [adresa] od 1954. Kada joj je predočena fotografija na str. 82 spisa na njoj je prepoznala kuću sivkaste fasade u kojoj na prvom katu danas žive I. tužiteljeva majka (II. tužiteljica) i otac, a ranije su živjeli u prizemlju te kuće. Sa stražnje strane te kuće živi I. tužitelj. On u svoju kuću ulazi preko dvorišta koje je prikazano na fotografiji str. 83 spisa. Budući da svjedokinja jako dugo živi u [adresa], ona se druži te posjećuje I. i II. tužitelje. Kada ona dolazi kod I. tužitelja i II. tužiteljice uvijek prolazi predmetnim putem te ulazi u njihovo dvorište. Do prvog kata kuće u kojoj živi II. tužiteljica u dvorištu je stepenište preko kojeg se dolazi na kat kuće. Uvijek, kao i danas, I. tužitelj i II. tužiteljica u svoje kuće ulaze uvijek preko predmetnog puta. I. i II. tužiteljima nikada nitko nije branio da prolaze predmetnim putem. Osim što je prolazio pješke, I. tužitelj je ostavljao i auto na tom putu. Na predmetnom putu postojala je jedna manja željezna ograda koju je postavio I. tužiteljev djed da im pas ne ide vani. Svjedokinja je pokazala na fotografiji na str. 83 spisa da je ta željezna ograda bila na mjestu na kojem je vidljiv metalni stup uza zid. Ne zna tko je skinuo tu željeznu ogradu. Mislim da je portun na I. tužiteljevom dvorištu od onog trenutka kada su napravili dvorište. Prije je sve bilo otvoreno, nije bilo ograđeno njegovo dvorište. Kada je ona tek došla u [adresa] predmetni put je bio "šoder" – bijeli put. Kasnije su ga asfaltirali, moguće u vrijeme kada se radila septička jama i dovodila voda. U [adresa] su doveli vodu 1961. U kući koja je danas od I. tužiteljevih roditelja, svjedokinjin brat je živio desetak godina. Tamo je bio do 1979. Njemu nitko nikada nije branio da prolazi predmetnim putem. Dok je bio bijeli put sve je bilo slobodno. Ona često prolazi predmetnim putem i nitko joj nikada nije branio da tu prolazi. Taj put je imao naziv, a misli da se zvao [adresa]. Tada je postojala tabla s nazivom [adresa], a danas je tabla s oznakom Privatno. Na predmetnom putu je viđala I. tužitelja da parkira svoj auto. Tako je bilo dok netko nije stavio oznaku Privatno. I. tužitelj više ne živi u svojoj kući više od godinu dana. U toj kući sada drži podstanare. Vidjela ih je dva – tri puta. Nije vidjela da li ti podstanari ostavljaju auto na putu. Prije dva do tri, a možda i četiri mjeseca čula je da II. tužiteljici OG brane da prolazi predmetnim putem. Misli da je čula da joj brani susjed RG, tuženičin zet. Poznato joj je gdje je bila kuća obitelji SG, a to je kuća u kojoj danas stanuje tuženica. Svjedokinji nije poznato da je obitelj SG nekome branila da prolazi predmetnim putem. I obitelj SG se koristila predmetnim putem. Obitelj SG je dolazila vikendima i oni bi otvorili ogradu jer nije bilo zaključano te bi prošli. Nikada nije vidjela kante s ljepilom na predmetnom putu. Dolazila je kod II. tužiteljice dok je ona živjela u prizemlju te kuće. U prizemlje se moglo ući iz dvorišta koje je uz javni put, direktno u kuću. Kroz taj ulaz iz prizemlja kuće nikada se nije moglo doći u dvorište sa stražnje strane. Dok I. tužitelj nije počeo graditi kuću na tom mjestu je bila zemlja i štala. U tim štalama su bile krave, ne zna čije jer je ona tada bila dijete, ali zna da se do štala dolazilo preko predmetnog puta. Ne znam kada je I. tužitelj počeo graditi kuću, moguće da je to bilo prije 15 – 20 godina. Misli da je tada napravljeno stepenište za ulazak na prvi kat kuće gdje živi II. tužiteljica Prije toga na prvi kat te kuće se ulazilo unutarnjim stepeništem. Tako je na prvi kat dolazio i njen brat.

10. 5. Svjedok RG (zet tuženice) iskazao je da je s II. tužiteljicom OG u svađi jer je na dan održavanja sudskog uviđaja u ovom predmetu II. tužiteljica s balkona svoje kuće prijetila da će pobiti njegovu punicu, njegovu suprugu i njega zbog čega je njegova supruga to prijavila policiji, a on je u tom trenutku bio na poslu. Od 2019. kada je kupio, sa suprugom živi u kući koja je u bloku kuće I. tužitelja ČG. Otprilike dva mjeseca od kada su se on i supruga doselili, I. tužitelj je odselio sa svojom vanbračnom suprugom u neko drugo selo i od tada više nije došao živjeti u [adresa] već svoju kuću iznajmljuje podstanarima. II. tužiteljica OG živi u kući sive fasade uz javni put, na prvom katu. Prva dva mjeseca od kada se svjedok doselio, dok je I. tužitelj još živio u [adresa], u svoju kuću je ulazio preko njihovog puta (tuženičinog), kroz jednu malu kapiju, koja je vidljiva na str. 83 spisa. Predmetni put je u stvari bivše dvorište koje je netko pretvorio u ulicu i dao mu naziv [adresa], odnosno prenio tablu na kojoj je pisalo [adresa], a koja se nalazila na drugoj strani glavne ceste. Po onom što su im ispričali prvi susjedi I. i II. tužitelja, to je učinio I. tužitelj kako bi legalizirao svoju bespravno izgrađenu kuću. Kada je grad [adresa] shvatio, maknuo je tu tablu jer tu nikada nije bila [adresa]. Svjedok tada nije obraćao pažnju gdje I. tužitelj prolazi jer taj put još uvijek nije bio njihov jer je njegova punica (tuženica) predmetni put koji je u stvari bilo dvorište uz kuću kupila od obitelji SG 2022. Prije nego je punica kupila predmetnu nekretninu – put, on je u zemljišnim knjigama provjerio da se kupi čisto stanje te je bilo navedeno da kupuje kuću i dvorište bez tereta. Otprilike pola godine od kada je tuženica kupila nekretninu, vidjeli su tablu na kojoj piše [adresa]. Prije nego je tuženica kupila nekretninu, kada je on prvi put došao razgledati na tom putu je vidio veliku količinu smeća, razne kante i materijal te su bila parkirana dva stara auta. Drugi put kada su došli na putu nije više bilo smeća, odnosno moguće da je to bilo treći put kada su došli razgledati i nije bilo crvene ograde koje je ranije bilo. Tada je mislio da je to smeće i ta ograda od obitelji SG jer se nalazila na njihovoj zemlji. Ispostavilo se da je to bilo od I. tužitelja. Kada im je njihov rođak rekao da se predmetna nekretnina prodaje on je to počistio, ne zna je li on očistio ili netko drugi, ali sve je bilo maknuto i ostao je samo beton. Poznato mu je da su I. tužitelj, njegova majka (II. tužiteljica) i njegov otac maknuli ogradu. To mu je rekla susjeda E koja odmah živi uz tu ogradu. Ona je jednog dana vidjela II. tužiteljicu kako viče i pokušava izvaditi ogradu, ali nije uspjela, pa su idući dan I. tužitelj i njegov otac došli i maknuli ogradu. Kada su vidjeli (svjedok i njegova obitelj) stanje na terenu, svjedok je pokušao mirnim putem to riješiti. On i I. tužitelj su iz početka bili u dobrim susjedskim odnosima te su ujutro znali popiti i kavu. U tim prilikama pokušao je objasniti I. tužitelju da će oni postaviti ogradu i kapiju na početku predmetnog puta. Tada su njegovi roditelji (I. tužiteljevi) rekli da će im u tom slučaju morati dati ključ. Kasnije kada su se njihovi odnosi počeli pogoršavati, svjedok im je rekao da počnu ulaziti u kuću na ulaz kojeg imaju uz javni put, gdje su ranije i ulazili u kuću u kojoj danas žive I. tužiteljevi roditelji (II. tužiteljica i suprug). Dok I. tužitelj nije počeo graditi svoju kuću, svjedok smatra da nije bilo potrebe ni da ulazi tamo gdje je izgradio kuću jer je do 2003. – 2004. tamo bila ledina, a to je utvrdio prema fotografijama koje mu je dao PG koji je tamo živio od 1927., odnosno od te godine je tamo živio Lorenzov otac. Svjedok je sudjelovao u postupku kupoprodaje nekretnine njegove punice (tuženice). Njima je obitelj PG, odnosno otac i dvije kćeri na terenu pokazala što tuženica kupuje. U trenutku kada su im pokazivali nekretninu, na predmetnom putu više nije bilo metalne ograde. Dva - tri mjeseca prije toga kada im je njihovu nekretninu pokazivao njihov bratić postojala je ta metalna ograda. Obitelj PG im je ukazala da I. tužitelj i II. tužiteljica neovlašteno prolaze preko predmetnog puta, kada njih nema u Hrvatskoj. Svjedok misli da je tuženica u vrijeme kada je kupovala predmetnu nekretninu imala prijavljenu adresu u [adresa]. Problemi između njegove punice (tuženice) te I. i II. tužitelja su nastali u trenutku kada je Grad Umag skinuo tablu s oznakom [adresa] Tada je II. tužiteljica zaprijetila da će zapaliti njegovu kuću i njegove punice. Više puta su upozoravali I. i II. tužitelje da ne prolaze predmetnim putem. U tom razdoblju nakon što je Grad Umag maknuo tablu, I. tužitelj ČG je tim putem prolazio jedan put mjesečno. Prolazili su njegovi podstanari te su bacali smeće. On ih je pokušao mirnim putem upozoriti da ne dođe do fizičkog sukoba. Podstanari su na putu parkirali i svoja auta pa se znalo desiti da on ne može prići svojoj kući. Trenutno je na terenu rampa koju po potrebi podižu i spuštaju. Unatoč toj rampi podstanari I. tužitelja pješke prolaze putem. O tome da je I. tužitelj sam postavio tablu s naznakom [adresa] priča cijelo selo, a jedna od susjeda koja mu je to rekla je susjeda E.

10. 6. Svjedokinja JG, kćerka tuženice iskazala je da su joj I. i II. tužitelji susjedi, kao i njenoj majci. III. i IV. tužiteljice nije upoznala, već ih je vidjela iz daljine, te joj je poznato da su u srodstvu s I. i II. tužiteljima. Na fotografiji na str. 82 spisa prepoznala je kuću svoje majke (prljavo bijele boje) te kuću I. tužitelja ČG (svijetlo sive boje), a odmah do kuće I. tužitelja je njena kuća. U svoju kuću u [adresa] (bivša [adresa]) doselila se 2019., a prije je živjela u [adresa]. Njena majka je svoju kuću kupila 2022. Kada se svjedokinja došla raspitivati za kupnju kuće 2018., na predmetnom putu bila je postavljena metalna ograda, odnosno kapija, crvenkaste boje. Tada je odmah uz javni put, u prvom dijelu predmetnog puta I. tužitelj imao parkiran svoj stari auto u kojem je držao plakate s kojima se bavi i nakon tog auta u nastavku puta bila je ograda. Po onome što joj je pričao susjed Ž, automehaničar, koji je posredovao između nje i vlasnika kuće koju je kupila, metalnu ogradu na predmetnom putu je postavio bivši vlasnik kuće koju je kupila njena majka i susjed Ž. Od 2019. kada se svjedokinja doselila viđala je sve tužitelje da prolaze predmetnim putem pješice. Jedno vrijeme je I. tužitelj držao svoj stari auto na tom putu pa ga je nakon toga maknuo. Pretpostavlja da su tužitelji otvarali tu ogradu kako bi prošli jer su im i bivši vlasnici kuće njene majke, a koji žive u [adresa], pričali da su čuli da dok njih nema tužitelji prolaze putem. Svjedokinja nema neposrednih saznanja o tome gdje su tužitelji prolazili prije 2019. Pregledavali su zemljišnoknjižne izvatke prije nego je njena mama kupila svoje nekretnine i nije bilo nikakvih tereta. Prodavatelji tih nekretnina rekli su im da je predmetni prolaz njihov i da nema nikakvih tereta, a da obitelj ČG tu prolazi nelegalno kada njih nema. Rekli su im da su uvijek imali problema s obitelji ČG u vezi tog prolaza i da su im branili da tu prolaze, ali da su oni iskorištavali situaciju dok su oni bili u [adresa] te su prolazili neovisno o zabrani. Oni tužiteljima nisu izričito zabranili prolazak preko predmetnog prolaza. Gledali su naći neko rješenje jer tu nisu prolazili samo tužitelji, već i njihovi gosti, prijatelji, podstanari pa nikada nisu znali tko ustvari prolazi. Prije nego što su našli rješenje, tužitelji su ih preduhitrili podnošenjem ove tužbe. Bili su u normalnim dobrosusjedskim odnosima prije nego što su oni podnijeli tužbu. Poznato joj je da su u kući I. tužitelja danas podstanari. Kada se ona doselila I. tužitelj je živio u svojoj kući, a moguće da je počeo primati podstanare kada se njena mama doselila u svoju kuću. Njegovi podstanari su prolazili jednako kao i danas, preko njihove parcele, odnosno predmetnog puta. Podstanarima od I. tužitelja su rekli da oni ne smiju tu prolaziti, ali s obzirom da još uvijek traje ovaj postupak ne žele dizati tenzije pa ih puštaju da prolaze. Poznato joj je da je na predmetnom putu postojala tabla na kojoj je pisalo [adresa]. Njen suprug RG je postavio tablu privatni posjed, a komunalni redari su maknuli tablu s naznakom [adresa] kada je došlo rješenje da se tom prolazu ukida status ulice.

11. I. tužitelj ČG iskazao je da su njegov djed AG i baka N **.**.1987. na temelju stanarskog prava došli živjeti na nekretnine u [adresa] u [adresa], a 1989. su kupili te nekretnine, tri katastarske čestice. Njihova kuća (svijetlo sive boje) koja je prikazana na fotografiji na str. 82 spisa, tamo je od kada su se njegovi preci doselili. Godine 1988. kod njegovog djeda i bake su se doselili njegov ujak C sa suprugom i dvoje djece, u ovom postupku III. i IV. tužiteljicama. Njegov djed i baka su u toj kući živjeli do svoje smrti. Djed je u umro 2004., baka je umrla četiri – pet godina poslije. Umro je i njegov ujak C prije četiri godine te njegova supruga, koja je umrla prije djeda i bake. Ujakove kćerke su se odselile 2006. ili 2007. I. tužitelj se doselio iz Velike Gorice s bivšom suprugom 2001. U svojoj predmetnoj kući živio je do prije tri godine, od kada živi u [adresa], a u predmetnu kuću je doveo podstanare 2022. Prije nego se doselio u [adresa], dolazio je kod djeda i bake tijekom ljetnih i zimskih praznika. Godine 1987. imao je 13 godina. Od 1987. do 1989. u njihovu kuću su ulazili na vrata koja se nalaze s prednje strane i gledaju na [adresa] (javni put). Za njihovu drugu parcelu koja se nalazi iza kuće odmah od 1987. pa cijelo vrijeme do danas se prolazi preko predmetnog prolaza, odnosno parcele u vlasništvu tuženice. 1989. napravili su stubište iza kuće te se od te godine i u kuću za I. i II. kat ulazilo isključivo preko predmetnog prolaza, a prizemlje kuće ostao je ulazak s prednje strane. Bivši vlasnici predmetnog prolaza živjeli su u [adresa] i dolazili su uglavnom tijekom kolovoza te poneki vikend. 1987. je bio slobodan prolaz preko predmetnog puta sve do 1995. kada je njegov djed pozvao majstora, u dogovoru s obitelji PG, bivšim vlasnicima predmetnog prolaza te po sredini prolaza postavio (spominjanu) metalnu ogradu. To je učinio iz razloga što je imao malog psića, a neki susjedi su imali velike pse te su ih puštali da u njegovom dvorištu vrše nuždu. Njegov otac je 2021. maknuo tu ogradu kako nitko ne bi prigovarao. Nikada ta ograda nije bila zaključana, odnosno nije bilo ključa. Znali su da se kuća obitelji PG prodaje te su pretpostavljali da bi mogao doći novi kupac i da bi mogao prigovarati zbog te ograde. Često je ograda bila otvorena kada su se radili nekakvi radovi. Nikada ograda nije zaključana. Nikada nitko njemu, a niti njegovim prednicima nije branio da tu prolaze. Put su koristili 38 godina, a prije toga su ga koristili raniji vlasnici njihovih nekretnina. Problem je nastao kada je zet tuženice, RG počeo govoriti da je taj prolaz njegov i da će oni tu moći prolaziti dok sve bude u redu. Nije ga shvaćao šta to znači, a on mu je objasnio da dok drže čisto, pognu glavu i budu sretni što ih pušta da će tu moći prolaziti. Pokušao mu je objasniti da se predmetni prolaz u papirima vodio kao put, odnosno da je 20 i nešto godina taj put nosio naziv [adresa] dok oni nisu makli tu tablu. I. tužitelj je osporio navode svjedokinje JG, tuženičine kćerke da su komunalni redari maknuli tu tablu, jer ju je maknuo RG i tu su počeli problemi. Tada je I. tužitelj pozvao komunalne redare, a RG je ispred njih stavio novu tablu privatan posjed. I. tužiteljeva majka (II. tužiteljica) koja je osoba starije životne dobi i bolesna na to se uzrujala i počela vikati te su se posvađali i nakon toga su počeli pravi problemi. Poslije toga, I. tužitelj je rekao VG da ako im brane prolazak da će poduzeti pravne korake da zaštiti svoje pravo na prolazak tim putem. Prilikom legalizacije I. tužiteljeve kuće naznačeno je da imaju pristupni put preko [adresa], odnosno preko predmetnog prolaza na nekretnini tuženice. Prilikom ishodovanja lokacijske dozvole na terenu je bio sudski mjernični vještak, a to je bilo 2003. ili 2004. i tada je vještak utvrdio da oni pristupaju u kuću preko predmetnog prolaza, odnosno da su vrata za ulazak u njihovu kuću bila na predmetnom prolazu koji je tada nosio naziv [adresa]. Do unazad tri godine I. tužitelj je do svoje parcele koja se nalazi iza kuće na kojoj je držao ljepilo za plakate kojim se bavi, dolazio osobnim vozilom preko predmetnog prolaza. Zadnje tri godine ne prolazi autom jer tamo tuženičina obitelj parkira svoje vozilo, a i RG mu je dao do znanja da nije zgodno da tamo parkira što on prihvaća jer je to put, a ne parkirno mjesto. Dok su vlasnici bili obitelj PG u dogovoru s njima su parkirali tamo, ali kada bi oni došli oni bi maknuli svoj auto, odnosno i dva auta koja je I. tužitelj na predmetnom putu parkirao.

I. tužiteljev djed je znao da je predmetni prolaz vlasništvo obitelji PG, odnosno kada se njegov djed doselio on nije znao da je predmetni put u vlasništvu obitelji PG već je to saznao tek oko 1990. i neke godine od I. tužitelja kada je malo odrastao i shvatio da je riječ o privatnoj nekretnini. Njegov djed je ranije mislio da je to javni put jer su svi tu prolazili. Kada je djed saznao da je to vlasništvo obitelji PG on nije tražio dozvolu za prolazak jer nitko nije dovodio u pitanje da oni ne smiju tu prolaziti. Obitelj PG nikada nije govorila i naglašavala da je to samo njihovo. U vrijeme kada je njegov djed postavio metalnu ogradu predmetnim prolazom više nisu prolazili svi iz sela. Tada se moglo doći samo doći do kuće obitelji PG i do I. tužiteljeve kuće. Tada je obitelj PG jedan dio ulice ogradila za svoje dvorište, a i susjed je dogradio nekakvu šupu. I. tužitelj stalno koristi predmetni put od 2001. kada se doselio, a prije toga, od 1987. je taj put povremeno koristio kada bi dolazio u posjet kod djeda. Njegova obitelj je također od 1987. do 2001. povremeno koristila put. I. tužitelj je iskazao da je sigurno 2001. kada je počeo prikupljati papire za rekonstrukciju kuće saznao da je predmetni put u vlasništvu obitelji PG. Međutim, svugdje u dokumentima mu je pisalo da ima pristupni put do kuće preko postojećeg prolaza koji je tada nosio naziv [adresa], odnosno preko nekretnine danas u vlasništvu tuženice.

12. Tuženica NG je iskazala da je svoje nekretnine, odnosno kuću i predmetni put kupila 2022. od obitelji PG koji su živjeli u [adresa]. Obitelj ČG je već živjela tamo. Najviše je viđala II. tužiteljicu OG, a ostale tužitelje nije često viđala. Kada se ona doselila na predmetnom prolazu nije postojala ograda, ostali su samo vidljivi nosači. Bilo je smeća i kanti boja odmah na početku tog prolaza gledano s javne ceste. Pretpostavlja da je to bilo od I. tužitelja ČG jer se on bavi postavljanjem plakata. Kada su kupili nekretnine, HG, kćerka prodavatelja im je rekla da su stalno imali problema s obitelji ČG jer su oni prolazili preko predmetnog prolaza, a oni su im branili da tu prolaze. Tuženica se nije odmah preselila u svoju kuću kada ju je kupila jer ju je obnavljala, već je prvu godinu živjela kod kćerke OG koja je odmah u susjedstvu. Povremeno je viđala I. tužitelja ČG i II. tužiteljicu OG da prolaze pješke predmetnim prolazom. Nije viđala III. i IV. tužiteljice jer one tamo ne žive. Tuženica nikada nije rekla tužiteljima da oni ne smiju prolaziti preko predmetnog prolaza, već je rekla II. tužiteljici OG i njenom suprugu da se moraju snaći i da im neće vječno dopuštati da tu prolaze. Tuženičin zet RG je razgovarao s I. tužiteljem i isto to mu je rekao. S obzirom na to da su na putu parkirale i treće osobe kada bi vidjele da je slobodno, oni su otprilike prije godinu i pol postavili rampu na putu kako bi spriječili ulazak obitelji OG i trećim osobama jer je to njezin privatni put. Nakon što su postavili rampu nisu ni tada obitelji OG rekli da oni ne smiju prolaziti. Iako su se distancirali od njih, oni su ipak pješke nastavili prolaziti. Kada je tuženica prvi put došla pogledati kuću radi kupnje, nije postojala metalna ograda već samo nosači, a kada je kupila kuću, smeće i kante koje su bile na putu netko je raščistio i maknuo. U trenutku kada je vidjela kante na putu nije imala dojam da tu netko prolazi, nego da je tu netko ostavio stvari samo jer mu je bilo zgodno.

13. Kao što je uobičajeno, I. tužitelj i tuženica su u svojim iskazima iskazivali na način da su zauzimali željenu poziciju u ovoj parnici s ciljem postizanja uspjeha. Međutim, zahvaljujući blagodati načela neposrednosti, sud je ocijenio istinitim iskaz I. tužitelja ČG jer je iskazivao u skladu sa stanjem na terenu i ostalim izvedenim dokazima te po ocjeni ovog suda na objektivan i uvjerljiv način. Time, sud ne prihvaća istinitim iskaz tuženice NG u dijelu njezina iskaza koji je u suprotnosti s iskazom I. tužitelja i drugom izvedenim dokazima, a odnose se na činjenice odlučne za ovaj spor.

13. 1. Članovi tuženičine obitelji, njezina kćerka svjedokinja JG i zet svjedok RG koji su osobno zainteresirani za uspjeh tuženice u sporu, u potpunosti su iskazivali u skladu s iskazom tuženice. Budući da sud nije prihvatio istinitim iskaz tuženice u dijelu u kojem je iskazivala o odlučnim činjenicama, a kako su svjedoci JG i RG iskazivali sugladno iskazu tuženice, i protivno utvrđenom stanju na terenu, to sud i njihove iskaze ne prihvaća istinitim u dijelu u kojem su iskazivali o činjenicama odlučnim za spor.

13. 2. Sud je ocijenio istinitim iskaze svjedoka Svena Babića i KG, uzimajući u obzir da su oni I. tužiteljevi prijatelji koji su ga često posjećivali u [adresa] dok je tamo živio (do 2022. kada se odselio i u predmetnoj kući drži podstanare) te imaju neposrednih saznanja o predmetu spora. Naime, navedeni svjedoci su iskazivali logično, uvjerljivo i neproturječno te međusobno suglasno kao i suglasno s iskazom I. tužitelja. Iako nije presudno ali treba istaći i da je svjedok Sven Babić sudac ovog suda pa ovaj sud smatra da on s obzirom na svoj poziv zasigurno ne bi iskazivao neistinito.

13. 3. Nadalje, sud je ocijenio i istinitim iskaz svjedokinje I (rođene 1947.) koja živi u neposrednoj blizini od 1954., čiji brat je nekada živio na prvom katu kuće u kojoj danas živi II. tužiteljica i koja je ćesto posjećivala II. tužiteljicu i I. tužitelja te također ima neposredna saznanja o predmetu spora. Navedna svjedokinja je iskazivala uvjerljivo i logično te u skladu s iskazima ostalih svjedoka koje je sud prihvatio ocijenivši ih istinitim.

13. 4. Sud ne prihvaća istinitim iskaz (u dijelu u kojem je iskazivala o činjenicama odlučnim za ovaj spor) svjedokinje SG, unatoč tome što je ona kćerka bivše vlasnice kuće i predmetnog puta koje je naslijedila i prodala tuženici. Naime, navedena svjedokinja koja je rođena 1982. u [adresa] gdje i živi, iako je navela da je u kuću svojih roditelja dolazila od malih nogu pa do trenutka kada su kuću prodali, nije se mogla sjetiti makar godine kada je njihova kuća prodana iako je to bilo prije nekoliko godina pa nije uvjerljivo da se sjeća događaja koji su se dogodili kada je ona bila mala (što je sama iskazala), a tiče se njezinih navoda da je njezin otac kada je ona imala 13 godina zamijenio željeznu ogradu koju je prije više od 40 godina bio postavio njezin djed (navela je da tada nije ni bila rođena) te da je njezina majka uputila zabranu I. tužitelju da prolazi predmetnim putem i to u trenutku kada je on počeo graditi svoju kuću, a da se pri tome ne sjeća kada je to bilo ali da je tada imala oko 25 godina. Osim što je njezin iskaz o tome tko je postavio staru ogradu i je li ograda imala bravu, te do koje godine su tužitelji prolazili predmetnim putem u suprotnosti s iskazom I. tužitelja i iskazima ostalih svjedoka koje je sud prihvatio istinitim (koji su iskazivali da je ograda nikada nije bila zaključana i da I. i II. tužitelji cijelo vrijeme od kada su se doselili prolaze predmetnim putem), iskaz je i u suprotnosti s utvrđenim stanjem na terenu. Osim toga, iskaz svjedokinje SG je neuvjerljiv i stoga što ona navodi da nikad nije vidjela tablu s naznakom [adresa] koja je bila postavljena na ulazu u predmetni put, a koja je tamo bila sve dok je Grad Umag nije maknuo te tuženica (njezina obitelj) postavila (nedugo nakon što je kupila predmetni put) novu tablu s naznakom privatni posjed.

14. Prema odredbi čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 76/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., u nastavku ZV) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Na temelju čl. 229. st. 1. i. 2. ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

15. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da su I. tužiteljev djed AG i baka N 1987. (1. svibnja) došli živjeti u [adresa] u [adresa] ([adresa]) na nekretninu koja graniči s predmetnim putem (kuća svijetlo sive boje na fotografiji na str. 82 spisa) i to na temelju stanarskog prava;

- da su se 1988. kod I. tužiteljevog djeda i bake doselili njegov ujak C sa suprugom i dvoje djece (III. i IV. tužiteljice);

- da su I. tužiteljev djed i baka u navedenoj kući živjeli do smrti (djed je umro 2004., a baka 2008. ili 2009.), kao i ujak C do smrti (umro 2021.) te njegova supruga koja je umrla prije I. tužiteljeve bake i djeda;

- da su se ujakove kćerke (III. i IV. tužiteljica) odselile 2006. ili 2007.;

- da u toj kući danas živi II. tužiteljica (majka I. tužitelja) sa suprugom;

- da se I. tužitelj s bivšom suprugom doselio iz Velike Gorice 2001. i da je u kući koju je rekonstruirao (ulaz u dvorište te kuće sagrađene iza spomenute bijelo-sive kuće, graniči s predmetnim putem tuženice) živio do 2022. kada se preselio u [adresa], a da u toj kući drži podstanare;

- da je I. tužitelj prije nego se doselio u [adresa] dolazio kod djeda i bake tijekom ljetnih i zimskih praznika;

- da su tužitelji (i njihovi preci) u bijelo-sivu kuću (na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u razdoblju od 1987. – 1989. ulazili na vrata koja gleda na [adresa] (javni put na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a od 1989. kada su napravili stubište iza kuće te da se u tu kuću za I. i II. kat ulazi isključivo preko predmetnog puta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da tužitelji (i njihovi preci) na svoju drugu parcelu koju imaju u suvlasništvu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1987. dolaze preko predmetnog puta tuženice oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao što I. tužitelj u svoju kuću na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijelo vrijeme od kada ju je rekonstruirao i doselio se prolazi tim istim predmetnim putem;

- da su raniji vlasnici predmetnog puta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obitelj Frata koja je živjela u [adresa] te je dolazila na ljetovanje tijekom kolovoza te ponekad vikendima;

- da je prolaz preko predmetnog puta bio slobodan 1987. kada su se doselili I. tužiteljevi djed i baka sve do 1995. kada je I. tužiteljev djed u dogovoru s obitelji SG doveo majstora koji je po sredini prolaza postavio željeznu ogradu iz razloga zaštite od velikih pasa koji su mu dolazili u dvorište;

- da je I. tužiteljev otac 2021. maknuo tu ogradu kako ne bi bilo prigovora od strane mogućih novih vlasnika predmetnog puta jer su znali da se kuća i predmetni put obitelji SG prodaju,

- da navedena željezna ograda (str. 108 - 109) nikada nije bila zaključavana niti je imala ključ i da je ograda često bila otvorena kada su se radili nekakvi radovi;

- da I. i II. tužiteljima, a niti III. i IV. tužiteljicama koje su se doselile s roditeljima kod djeda i bake ubrzo nakon što su se oni doselili (1987.), te odselile upravo nakon 20 godina (ako su se i doselile 1988., životno i logično je da su dolazile kod djeda i bake i 1987. u posjetu, a kada su imale deset odnosno 14 godina), nikada nitko nije branio da prolaze predmetnim putem, a što su činili i raniji vlasnici njihovih nekretnina;

- da je problem nastao prije otprilike godinu i pol (cca početkom 2024.), ne odmah kada je tuženica kupila kuću i predmetni put (kupila 2022.) već kada je tuženica s obitelji na predmetnom putu postavila rampu i tabelu "privatni posjed" kada je vidjela da i treće osobe parkiraju na predmetnom putu;

- da je tome prethodilo skidanje tabele " [adresa] od strane Grada Umaga koja je na ulazu u predmetni put bila postavljena već u trenutku kada je 1987. doselila obitelj Babić radi čega su sve do trenutka kada je I. tužitelj saznao da je predmetni put u privatnom vlasništvu obitelji SG (to je saznao najkasnije 2001. kada se doselio i počeo prikupljati papire za rekonstrukciju kuće), mislili da je predmetni put ustvari javni put jer je i stajala tabla oznake " [adresa];

- da je obitelj SG znala da obitelj Babić prolazi predmetnim putem jer je i u dogovoru s njima I. tužiteljev otac i postavio željeznu ogradu te da im nikada nisu zabranili prolazak;

- da niti tuženica nikada, a niti kada je postavila rampu nije rekla tužiteljima da više ne smiju prolaziti već da će se "morati snaći i da im neće vječno dopuštati da tu prolaze" i da I. i II. tužitelji unatoč postavljenoj rampi i dalje pješke prolaze;

- da su tužitelji sve godine od 1987. do postavljanja rampe od strane tuženice (početkom 2024. – prema njezinim navodima) bez zabrana prolazili pješke predmetnim putem kao i osobnim vozilima do parcele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da su i svi gosti, prijatelji i susjedi oduvijek dolazili kod I. i II. tužitelja prolazivši predmetnim putem;

- da je I. tužitelj na predmetnom putu i parkirao svoja dva osobna vozila te ponekad ostavljao radni materijal te da bi vozila i taj materijal micao kada bi došla obitelj SG;

- da je I. tužitelj parkirao svoja vozila na predmetnom putu do 2022. i da više ne parkira jer na predmetnom putu svoja vozila parkira tuženičina obitelj, a I. tužitelj je i sam naveo da nije u redu da parkira vozilo jer je to put za prolazak, a ne parkirno mjesto pogotovo sada kada obitelj nove vlasnice to ne dopušta.

16. Dakle, na osnovi izvedenih dokaza proizlazi kako se stvarna služnost prolaza osobama i provoza vozilima preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženice, a u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja, te stvarna služnost prolaza osobama preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja i Grada Umaga (koji nije prijavio miješanje u postupak), nedvojbeno izvršava više od dvadeset godina. Do nekretnina tužitelja se preko nekretnine tuženice pristupalo i u vrijeme kada je ta nekretnina bila u vlasništvu obitelji SG koja je predmetno pravo prolaza poštovala i nikada se tome nije protivila. Iako služnost nije bila upisana u zemljišnim knjigama, pravo prolaza nije moglo ostati nepoznato pravnom predniku tuženice jer je upravo u dogovoru s pravnim prednikom tuženice, pravni prednik I. tužitelja postavio željeznu ogradu 1995. koju je 2021. maknuo kada je čuo da se predmetni put prodaje. Osim toga, ni tuženica i njezina obitelj nije se protivila prolasku tužitelja u trenutku kada je predmetni put kupila (2022.), a nije niti kasnije izričito zabranila tužiteljima prolazak već im je tek početkom 2024. dala do znanja da razmišljaju o tome da im prolazak preko predmetnog puta neće biti "vječno" dozvoljen. Stoga, tužitelji nikada nisu imali razloga posumnjati da im to pravo ne pripada.

17. Valja istaći da za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije bitno imaju li tužitelji mogućnost pristupa do svojih predmetnih nekretnina i drugim putevima bilo da je riječ o nekretninama trećih osoba ili preko nekih drugih svojih nekretnina, što ističe tuženica, jer se ovdje ne radi o zahtjevu za osnivanje nužnog prolaza nego o tužbenom zahtjevu za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti dosjelošću pa se isključivo utvrđuje jesu li ispunjene pretpostavke za dosjelost.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

19. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

19. 1. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu pa je tuženica dužna tužiteljima naknaditi troškove postupka. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

20. I. – IV. tužitelji su zatražili naknadu troškova za četiri radnje (tužba, podnesak od 19. lipnja 2024., ročište od 19. lipnja 2024. i uviđaj 18. listopada 2024.) u iznosu 500,00 eura prema Tbr. 7. Odvjetničke tarife uvećano za 30 % prema Tbr. 40. Odvjetničke tarife ili 150,00 eura, zatim dodatno trošak uviđaja prema Tbr. 39. Odvjetničke tarife za dva sata (100,00 eura uvećano za 30 %) ili 130,00 eura, trošak sastava podnesaka od 17. srpnja 2024. i 14. ožujka 2025. te zastupanja na ročištima od 10. veljače 2025. i 12. lipnja 2025., za svaku radnju po 100,00 eura uvećano za 30 % (po 30,00 eura). Traže i trošak sudske pristojbe na tužbu i na odluku u iznosu po 86,00 eura te trošak predujma za uviđaj i mjernično vještačenje u iznosu 400,00 eura.

20. 1. U skladu s 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, I. – IV. tužiteljima je priznata jednokratna nagrada u visini 250 bodova (za prve četiri zatražene radnje) uvećano za 30 % prema Tbr. 40. OT (75 bodova) te dodatno za izbivanje iz pisarnice odvjetnika za dva sata u visini 50 bodova prema Tbr. 39 OT uvećano za 30 % prema Tbr. 40 OT (15 bodova), te za preostale četiri zatražene radnje, odnosno zastupanje na ročištima od 10. veljače 2025. i 12. lipnja 2025. i sastava podnesaka od 17. srpnja 2024. i 14. ožujka 2025., za svaku radnju po 50 bodova prema Tbr. 7/2 OT uvećano za 30 % prema Tbr. 40 OT (po 15 bodova) ili ukupno 650 bodova što prema Tbr. 54. OT (vrijednost boda iznosi 2,00 eura), ukupno iznosi 1.300,00 eura.

20. 2. Priznat im je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 26,55 eura (čl. 7 st. 2. Zakona o sudskim pristojbama) jer će im presuda biti dostavljena putem e-komunikacije pa imaju mogućnost platiti polovicu propisanog iznosa sudske pristojbe ako to učine u roku tri dana od dostave presude. Naposljetku, priznat im je i trošak plaćenog i utrošenog predujma za izlazak suda – uviđaj te mjernično uvještačenje u ukupnom iznosu 400,00 eura.

20. 3. Prema tome, tužiteljima pripada trošak u ukupnom iznosu od 1.753,10 eura.

21. Slijedom navedenog, naloženo je tuženici da tužiteljima solidarno naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 1.753,10 eura, dok je u preostalom dijelu njihov zahtjev (razlika troška sudske pristojbe na tužbu i presudu) odbijen kao neosnovan.

22. S obzirom na to da je tuženica izgubila parnicu njezin zahtjev za naknadu troška odbijen je u cijelosti.

U Bujama 10. rujna 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljima p.p.

2. tuženici p.p.