1

                                 Poslovni broj: Gž R-399/2022-3

 

Poslovni broj: Gž R-399/2022-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. B. iz D. R., OIB:…., zastupanog po A. P., odvjetniku u Z., protiv tužene R. H., M. o., OIB:…, Z., zastupane po O. d. o. u K., g.u.o., radi isplate troškova prijevoza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-21/2018-18 od 23. prosinca 2021., 30. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-21/2018-18 od 23. prosinca 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 9.984,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je tužitelju naloženo tuženoj naknaditi trošak postupka od 1.875,00 kn.

 

Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji na kojoj nije organiziran prijevoz, u razdoblju od 1.studenog 2012. do 1. studenog 2013.

 

 

Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u razmatranom razdoblju bio zaposlenik tužene, kao djelatna vojna osoba. M. o. R. H., O. s. RH, Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem da je odlučujući o zahtjevu tužitelja od 4. svibnja 2010., za priznavanje prava na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na relaciji M.-K. i obratno, Rješenjem od 16.rujna 2010. odbilo zahtjev tužitelja. Tužitelj da protiv tog rješenja nije izjavio žalbu te da je rješenje postalo pravomoćno i konačno.

Ističe se da je odredbom čl. 4. st.1. Pravilnika o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života od obitelji, (''Narodne novine'' br. 141/04, 22/05, dalje Pravilnik/04), donesenim na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, ("Narodne novine" br. 33/02, 58/02 i 175/03, dalje ZSOS) propisano da djelatna vojna osoba podnosi zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno zahtjev za naknadu troškova prijevoza, zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je takva djelatna vojna osoba raspoređena.

Odredbom čl. 5. st. 6, i 7. Pravilnika/04 da je određeno da je, za djelatnika Ministarstva obrane, rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u Oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga. O žalbi protiv takvog rješenja odlučuje, prema čl. 5. st. 8. Pravilnika/04, pomoćni ministar obrane za ljudske sustave, kako sukladno ističe i tuženik, dok čl. 5. st. 1. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza, (''Narodne novine'' br. 131/13, dalje Pravilnik/13), određuje da djelatna vojna osoba zahtjev za ostvarenje prava na prijevoz podnosi čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen odnosno nadređenom zapovjedniku bojne njemu ravne ili više razine.

 

Zakonom o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, dalje ZSOS) određeno je da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a odredbom čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08 i 49/11, dalje ZDS) da je propisano da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te odlučivanje o drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe, upravna stvar.

 

Temeljem navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da odlučivanje o pravu tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za naknadu troškova prijevoza predstavlja upravnu stvar, o kojoj, u upravnom postupku, odlučuje nadležno tijelo tuženika.

 

Cijeneći da je tužitelj, rješenjem O. s. M. o. RH, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanjem osobljem od 16. rujna 2010., odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova međumjesnog prijevoza za dolazak i odlazak na posao i s posla na relaciji M. – K. i obratno, a protiv kojeg tužitelj nije podnosio žalbu te je isto postalo konačno i pravomoćno, u parničnom postupku prvostupanjski sud da se ne može upuštati u ocjenu pravilnosti i zakonitosti rješenja donesenog u upravnom postupku (čl.12. ZPP-a).

 

Stoga odbija tužbeni zahtjev.

 

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj. Naime, u presudi su, temeljem provedenih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati.

 

Žalbeni navodi tužitelja primarno se temelje na stavu da ostvarivanje materijalnih prava tužitelja, po osnovi radnog odnosa kod tuženice, ne predstavlja upravnu stvar, jer je odnos između stranaka radnopravni, odnosno obveznopravni odnos.

 

Prema čl. 14. ZSOS-a o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima pa je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo primijeniti ZDS i to odredbu čl. 63. st. 1. prema kojoj je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe upravna stvar.

 

Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 - dalje: ZUP) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a prema st. 2. istog članka upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

 

Stoga. odlučivanje o pravu tužitelja na naknadu prijevoza, suprotno stavu tužitelja, prema izričitim zakonskim odredbama ZDS-a i ZUP-a predstavlja upravnu stvar o kojoj se odlučuje u upravnom postupku.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 12. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da sud ne može prejudicijelno riješiti pravno pitanje o kojem je već sud ili drugo nadležno tijelo donijelo pravomoćnu odluku.

 

U konkretnom slučaju o pravu tužitelja na naknadu prijevoza odlučeno je od strane nadležnih tijela u upravnom postupku, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, na način da je zahtjev tužitelja odbijen. Stoga o tom pitanju nije mogao odlučivati sud, kao o prethodnom pitanju.

 

Tužitelju je svakako bila osigurana sudska zaštita mogućnošću pokretanja upravnog spora, što je tužitelj propustio učiniti.

 

Pravilna je i odluka o troškovima postupka.

 

Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.

 

Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 30. studenog 2023.

 

                                                                                                     Sudac

 

Larisa Gačanin, v.r.