Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-301/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB:84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3 protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. (OIB:26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6178/2022-20 od 3. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6178/2022-20 od 3. veljače 2025.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi naknade štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici u iznosu od 32.428,81 Eur sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja predmetne tužbe do isplate (toč.I.izreke). Toč.II.izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.449,08 Eur.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez prijedloga postupanja ovome sudu sa izjavljenom žalbom.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora u iznosu od 625,00 Eur i "pristojbe po pozivu suda" bez nominalno određenog iznosa.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Naime, obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da je osiguranica tužitelja KBE ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. kolovoza 1992. i koju je skrivio osiguranik tuženika KB pa je presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-474/92 od 8. listopada 1993. oglašen i krivim za navedeni štetni događaj te da je rješenjem tužitelja broj IN-67004 od **.**.1999. KBE priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad i to upravo zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći, te od činjeničnog supstrata predmetne tužbe iz koje proizlazi da tužitelj utužuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine priznate po osnovi ozljede izvan rada korisnici mirovine ZB za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. listopada 2022., pa predmetni obvezno-pravni odnos prosuđuje primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP – "Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine njegovom osiguraniku, pozivajući se pri tom na istovjetno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020.

4.1. Prosuđujući osnovanost tužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 27. stav. 1. ZOOP kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se stvarnom štetom smatra (....) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe (stav.2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju - u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stav.3.), uzimajući da se prethodno navedeni stavci odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stav.4.), prvostupanjski sud zaključuje da obveza tuženika postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu pa je po provedenom financijskog vještačenju povjerenog vještaku Darku Prpiću – čija utvrđenja da je invalidska mirovina koja je u utuženom periodu isplaćena osiguranici tužitelja iznosila 244.334,85 (tada važeće valute kn), a da bi invalidska mirovina s osnova povrede na radu u istom periodu iznosila 245.762,17 kn – prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju bio u obvezi tužitelju nadoknaditi slijedom čega je odbio postavljeni tužbeni zahtjev (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2021.).

5. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

6. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da tužitelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

7. Žalba tužitelja utemeljena je u cijelosti zapravo na obrazlaganje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava pri čemu smatra isključivo Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) mjerodavnim za prosudbu predmetnog obvezno-pravnog odnosa između parničnih stranaka i to njegove odredbe čl.164.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja navesti da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022., Rev-90/2023-2 od 4. travnja 2023.). Obzirom da je navedeno pravno shvaćanje doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, primjenjivo je i u ovom predmetu. Tome valja nadodati da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno odredbi čl.20.toč.1. Zakona o sudovima (dalje: ZS – "Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

9. Nastavno prednjem valja ponoviti da je sukladno odredbi čl. 27. stav. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pritom se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojeg je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP kao posebnim zakonom – konkretno čl. 27. istog koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i osnovom ZOOP-a preuzetih ugovornih obveza.

9.1. Obzirom da sukladno odredbi čl. 27. stav.3. ZOOP obveza tuženika postoji samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a da je mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od mirovine zbog ozljede na radu to ovaj sud smatra neodlučnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o teretu dokazivanja u predmetnoj pravnoj stvari – naime, teret dokaza ograničenja vlastite obveze u smislu odredbe čl.27.stav.3. ZOOP je na tuženiku.

10. Imajući u vidu da žalbom tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

11. Tuženiku primjenom članka 155. ZPP nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer sadržaj njegovao odgovora na žalbu nije bio od utjecaja na odluku o žalbi.

U Varaždinu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec