Poslovni broj: Usž-382/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ulica Augusta Cesarca 18, radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1595/23-8 od 14. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1595/23-8 od 14. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-220-01/23-08/206, URBROJ: 511-14- 04-23-1 od 25. svibnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 25. svibnja 2023. tužitelju je odjavljeno prebivalište s adrese: [adresa] te je određeno da je dužan u roku od osam dana osobnu iskaznicu serijskog broja: [broj osobne iskaznice] izdanu u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina vratiti radi poništenja.
3. Tužitelj žalbom u cijelosti pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredbi upravnog spora i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluku o troškovima upravnog spora. Navodi da nikada nije zaprimio osporeno rješenje tuženika niti je potpisao dostavnicu. Ističe da mu nije predočena dokumentacija o navodno obavljenim terenskim provjerama niti mu je poznato kako i u koje vrijeme su obavljane terenske provjere. Navodi da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u dokumentaciju tuženika o tome postoje li terenske provjere, kada su obavljene i je li vrijeme provjere bilo primjereno, npr. jesu li provjere obavljene u vrijeme kada je radio ili kada se vratio s posla oko 18 h. Ako su terenske provjere izvršene, smatra da je trebalo ispitati jesu li bile obavljene sa svrhom ili s ciljem njegovog šikaniranja (ako su izvršene u vrijeme kada je bio na radnom mjestu). Navodi da je zbog potreba posla, odnosno zbog blizine radnog mjesta, više godina imao prijavljeno boravište na adresi u [adresa]. Ističe da mu je tuženik odjavio boravište s navedene adrese s obrazloženjem da ima prebivalište u [adresa], pa je nejasno kako sada tvrdi da nema prebivalište u [adresa]. Nadalje navodi da nije mogao neprekidno prebivati na adresi s koje mu je odjavljeno prebivalište jer je podjednako bio na obje adrese. Ističe da se tuženik poziva na izjavu njegovog oca, iako njegov otac nije dao pisanu izjavu, pa smatra da je takva konstatacija o iskazu njegovog oca proizvoljna i neprovjerena, a ako se radi o službenoj zabilješki, ističe da ista ne može predstavljati valjanu osnovu za donošenje rješenja. Nadalje navodi da je manji dio vremena boravio na adresi u [adresa] na koje okolnosti je predložio da se saslušaju u svojstvu svjedoka CĆ, BĆ, ČĆ i JĆ te ističe da je uz tužbu dostavio njihove ovjerene pisane izjave. Navodi da prvostupanjski sud nije saslušao predložene svjedoke, radi čega smatra da nije pravilno utvrdio činjenično stanje i propustio je obrazložiti značenje ugovora o darovanju od 2. listopada 1987. koji je priložio uz tužbu. Smatra da sve navedeno upućuje na zaključak da je veći dio vremena prebivao na adresi u [adresa], a da je manji dio vremena boravio na adresi u [adresa]. Ukazuje da je prema novoj osobnoj iskaznici prijavljen na adresi u [adresa]. Navodi da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo i nepotpuno te da je time počinjena apsolutno bitna povreda Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.). Smatra da je zbog nezakonitosti pobijane presude pogrešna i odluka o troškovima upravnog spora. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik navodi radnje koje su poduzete u predmetnom upravnom postupku. Ističe da je prebivalište trajnog karaktera, a tužitelj je na adresi [adresa] desetak godina imao prijavljeno boravište, na kojoj njegova supruga i djeca imaju prijavljeno prebivalište, da radi u [adresa] i boravište mu nije prijavljeno u mjestu rada u smislu članka 4. stavka 4. Zakona o prebivalištu. ("Narodne novine", 144/12., 158/13. i 114/22.)
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke pravilno odbio tužbeni zahtjev.
8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik osporeno rješenje donio po službenoj dužnosti pozivom na članak 12. Zakona o prebivalištu.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženik izvršio niz terenskih provjera na adresi prijavljenog prebivališta tužitelja, o čemu su sastavljene službene bilješke, pa je tužitelj imao mogućnost uvida u iste sukladno članku 84. ZUP-a, a koju mogućnost nije koristio. Terenskim provjerama utvrđeno je da tužitelj stvarno ne živi na prijavljenoj adresi prebivališta [adresa], na koju adresu dolazi povremeno u posjet roditeljima, što je u bitnom potvrdila i njegova supruga. Sam tužitelj je u izjavi na zapisnik 10. lipnja 2022. izjavio da njegova supruga i djeca žive na adresi u [adresa] i da on kao djelatna vojna osoba radi u [adresa] i da kroz tjedan uglavnom boravi na adresi u [adresa].
10. Prvostupanjski sud pozvao se na presudu ovog suda, poslovni broj: Usž- 1821/23-5 od 15. studenoga 2023. u kojoj je između ostalog, navedeno da tužitelj na adresi prijavljenog boravišta ([adresa]) stalno boravi i stanuje, tj. prebiva sa suprugom i dvoje djece, a koji na navedenoj adresi imaju prijavljena prebivališta, što također upućuje na pravilnost zaključka da tužitelj ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta [adresa], gdje mu žive roditelji, već zajedno sa svojom obitelji živi na adresi: [adresa]. Naime, okolnost što je tužitelju odjavljeno boravište s adrese u [adresa] jer je utvrđeno da na toj adresi stanuje također ide u prilog pravilnosti zaključka da na toj adresi prebiva u smislu članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu, a ne na prijavljenoj adresi prebivališta: [adresa] te da se na prijavljenoj adresi prebivališta nije nastanio radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
11. Prvostupanjski sud je analizirao sve dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, nakon čega je pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Valja reći da tužitelj uz tužbu nije priložio ugovor o darovanju od 2. listopada 1987. niti bi takav podnesak bio relevantan za odlučivanje u predmetnom postupku.
12. U odnosu na ne provođenje predloženog dokaza saslušanjem svjedoka treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio nepotrebnim jer se činjenično stanje moglo pravilno utvrditi na temelju podataka spisa - izvršenih terenskih provjera, pri čemu je između ostalog, u obzir uzeta i izjava tužitelja.
13. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora, ovaj Sud nije našao. S obzirom na to da je tužitelj izgubio, spor pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
