REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S p l i t

Pr-1511/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika AD Plastik d.d. Solin, Matoševa broj 8 OIB: 48351740621, kojeg zastupanju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, radi naknade imovinske štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 18. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za period počev od 5. 4. 2017. do 30. 9. 2018. isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 7.313,83 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29.st.2.Zakona o obveznim odnosima, i to po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos kako slijedi:

- 437,66 EUR ……………………………………………………počev od 10.05.2017.do isplate

- 358,00 EUR……………………………………………………………. … 10.06.2017.do isplate

- 395,65 EUR………………………………………………………………...10.07.2017.do isplate

- 433,20 EUR………………………………………………………………...10.08.2017.do isplate

- 358,11 EUR………………………………………………………………...10.09.2017.do isplate

- 433,20 EUR………………………………………………………………...10.10.2017.do isplate

- 395,65 EUR………………………………………………………………...10.11.2017. do isplate

- 395,65 EUR………………………………………………………………...10.12.2017.do isplate

- 433,20 EUR………………………………………………………………...10.01.2018.do isplate

- 358,11 EUR ………………………………………………………………..10.02.2018.do isplate

- 470,74 EUR………………………………………………………………...10.03.2018.do isplate

- 395,65 EUR………………………………………………………………...10.04.2018.do isplate

- 433,20 EUR………………………………………………………………...10.05.2018.do isplate

- 358,11 EUR………………………………………………………………...10.06.2018.do isplate

- 433,20 EUR………………………………………………………………...10.07.2018.do isplate

- 395,65 EUR………………………………………………………………...10.08.2018.do isplate

- 358,11 EUR………………………………………………………………...10.09.2018.do isplate

- 470,74 EUR……………………………………………………………… 10.10.2018. do isplate,

dok se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.165,45 eura sve s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. siječnja 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu br.61309/2015 od 1. 6. 2015.g., te obavlja poslove poslovođe proizvodnje. Dana 5. 4. 2017.g. u pogonu tuženika broj 601 – brizgalice, prilikom izlaska iz mehaničke radionice tužitelj je zapeo o drvenu paletu i pao pri čemu je zadobio teške tjelesne ozlijede – frakturu nadlaktice desne ruke i udarac u glavu ozljede koje su detaljno opisane u obimnoj medicinskog dokumentaciji. Do ozljeđivanja tužitelja došlo je zbog zakrčenosti i neprohodnosti transportnih putova, prijelaza i prolaza za osobe koje nisu bili slobodni za kretanje, uslijed čega je tužitelj zapeo o drvenu paletu i pao te zadobio teške tjelesne ozlijede, kvalificirane kao ozljede na radu i to: fractura tuberculi maioris humeri dex, contusio capitis i haematoma palp.sup.o.dex., zbog kojih ozljeda je tužitelju nastala imovinska šteta u vidu izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 5. 4. 2017. do 30. 9. 2018. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku na ime naknade imovinske štete, a s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 5. 4. 2017. do 30. 9. 2018. isplatiti tužitelju iznos od 13.033,90 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 13.veljače 2020. tuženik ne spori aktivnu legitimaciju, priznaje pasivnu legitimaciju, ali spori osnovu odgovornosti i visinu tužbenog zahtjeva, te traži da se tužbeni zahtjev odbije uz obvezivanje tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku. Navodi kako nje sporno da je tužitelj radnik tuženika koji temeljem ugovora o radu broj 61309/15 od dana 1. lipnja 2015. godine obavlja poslove poslovođe proizvodnje, niti je sporno da je tužitelj doživio nesreću na radu dana 4. travnja 2017. godine u kojoj je zadobio tjelesne povrede, no na strani tuženika nema odgovornosti kako za nastanak nezgode, tako i za štetu koju je tužitelj pretrpio. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru inspektorata rada Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu Klasa: 116-02/14-41/27, urbr; 524-10-04-02/11-17-2 od 5. travnja 2017. godine obavljenog na okolnost provedbe odredbi Zakona o zaštiti na radu od strane tuženika utvrđeno je da je tuženik osposobio tužitelja za rad na siguran način za obavljanje poslova poslovođe proizvodnje brizgavanja, a što proizlazi iz zapisnika broj: 96/2010 od dana 18.2.2010. godine; da je tuženik osposobio tužitelja za rad na siguran način za poslove poslovođe održavanja, što proizlazi iz zapisnika broj:

57/2013. od dana 11.02.2013. godine; te da je tuženik sukladno procjeni rizika kojom je utvrđeno koju zaštitnu opremu radnici trebaju koristiti pri obavljanju poslova omogućio tužitelju korištenje radnog mantila, radnog odjela i zaštitnih cipela, te da inspekcijskim nadzorom nisu utvrđeni nedostaci u primjeni pravila zaštite na radu. Dakle, nema odgovornosti tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio jer postoji ekskulpacijski razlog da se tuženika oslobodi odgovornosti za nastalu štetu, a to je krivnja samog tužitelja. Tužitelj se ozlijedio na način da je nagazio na drvenu paletu i pao, što znači da tužitelj nije upotrijebio niti pažnju prosječnog čovjeka, a poglavito ne pažnju stručnjaka osposobljenog za rad, jer da je tužitelj gledao kuda staje, kuda hoda, a što je minimum minimuma pozornosti do nezgode ne bi ni došlo, te je tužitelj sam odgovoran za nastanak vlastite štete. Nadalje, navodi kako je tužitelju priznata ozljeda na radu i obračun plaće reguliran je Zakonom o zdravstvenom osiguranju u 100 % neto iznosu prema čl. 54. tog Zakona. Tuženik je postupio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, tužitelju obračunao i isplatio naknadu plaće stoga tužitelja ne pripada pravo na razliku izgubljene zarade. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja obvezati na plaćanje parničnih troškova tuženiku.

3. Podneskom od 23. siječnja 2021. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime naknade izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 5. 4. 2017. do 30. 9. 2018. isplatu bruto iznosa od 54.925,10 kn s pripadajućim zateznima kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i troškovima postupka s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je podneskom od 25. lipnja 2024., a nakon provedenog financijskog vještačenja, ponovno povećao tužbeni zahtjev sada na bruto iznos od 7.313,83 sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako je tužitelj povećao tužbeni zahtjev te ne daje pristanak na povišenje tužbenog zahtjeva, dok je sud raspravnim rješenjem od 10. srpnja 2024. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, povećanjem istog, jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu od 15. 5. 2017., obračunskih lista (str. 10-39 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 77-99 spisa), liječničke potvrde Ordinacije opće medicine Blanke Miletić, dr.med. od 23. 1. 2020., izvoda iz Pravilnika o organizaciji rada i unutarnjem redu tuženika, izjave o ozljedi na radu od 5. 4. 2017. dane od strane tužitelja te očevidaca ŠG i AG, obračunskih lista (str. 103-132 spisa), kartona zaduženja 2016., medicinske dokumentacije za tužitelja, opisa poslova tužitelja, spisa ovog suda pod br. Pr-107/20, konto kartice naknade za bolovanje, obračunske liste za razdoblje od rujna 2016. do ožujka 2017., dopisa HZZO-a od 24. 3. 2024. uz podatke o utvrđenoj naknadi plaće M-4P i potvrde o plaći za tužitelja, financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo BG od 2. lipnja 2024., usmene dopune vještačenja vještaka BG na ročištu od 26. rujna 2024., te pisane dopune od 27. siječnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužitelj zaposlenik tuženika od 1.lipnja 2015. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu poslovođe proizvodnje,

- da je dana 4. travnja 2017. za vrijeme radnog vremena tužitelj doživio ozljedu na radu u kojoj je zadobio tjelesne ozljede,

- da je tuženik osposobio tužitelja za rad na siguran način za obavljanje poslova poslovođe proizvodnje brizgavanja, kao i za poslove poslovođe održavanja,

- da je pravomoćnom presudom ovog suda pod br. Pr-107/2020 od 19. prosinca 2022. (potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu br. GžR-55/2023-3 od 7. lipnja 2023.) dosuđeno tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 43.000,00 kn/5.707,08 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2020. do isplate; na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 2.000,00 kn/265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2020. do isplate, te na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 5.400,00 kn/716,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2020. do isplate.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 5. 4. 2017. do 30. 9. 2018., a zbog posljedica ozljede na radu od 5. 4. 2017.

10. Dakle, tužitelj je kritične prigode obavljao poslove svog radnog mjesta, konkretno poslove poslovođe proizvodnje i bio je osposobljen za rad na siguran način za to radno, međutim, unatoč tome kritične prigode došlo je do ozljeđivanja tužitelja na način da je prilikom izlaska iz mehaničke radionice zapeo za drvenu paletu i uslijed toga pao pri čemu je zadobio tjelesne ozljede.

11. Iz prijave o ozljedi na radu od 7. 4. 2017. proizlazi da je tužitelj, u pogonu 601, prilikom izlaska iz radionice nagazio na drvenu paletu i pao.

12. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5. travnja 2017. utvrđeno je da je nisu utvrđeni nedostatci u primjeni pravila zaštite na radu.

13. Iz iskaza svjedoka ŠG i AG, zaposlenika tuženika, saslušanih u predmetu ovog suda pod br. Pr-107/2020, a koji iskazi se koriste i u ovom predmetu, proizlazi kako je tužitelj prilikom izlaska iz radionice zapeo za paletu, kojoj tu nije mjesto, i pao. Svjedok ŠG je istakao kako paletu nije mogao odmah vidjeti jer su na radionici metalna vrata i kada se izlazi ne može se odmah vidjeti što se nalazi kraj njih.

14. Svjedok RG, saslušan u predmetu ovog suda pod br. Pr-107/2020, koji iskaz se koristi i u ovom predmetu, nije vidio nezgodu, već je o istoj naknadno čuo, a što se tiče palete ista se nalazila na mjestu koje nije predviđeno za nju, jer je jasno označeno da je to za pješake, odnosno da je to put.

15. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke u predmetu ovog suda pod br. Pr- 107/2020 navodi kako je kritične prigode prilikom izlaska iz Mehanike krenuvši prema svom radnom mjestu poslovođe proizvodnje zapeo za paletu, dimenzije 1200x1000 koja se nalazila od vrata Mehanike put zapada i pao je na pod.

16. Iz presude ovog suda pod br. Pr-107/2020 od 19. prosinca 2022. (potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. GžR-55/2023-3 od 7. lipnja 2023.) proizlazi da je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 43.000,00 kn/5.707,08 eura s pripadajućim kamatama od 23. siječnja 2020. (točka I. izreke presude); na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 2.000,00 kn/265,45 eura s pripadajućim kamatama od 19. prosinca 2022., dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od 5. travnja 2017. do 18. prosinca 2022., tužitelj odbijen u svom zahtjevu (točka II. izreke presude); na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege dosuđen je tužitelju iznos od 5.400,00 kn/716,70 eura s pripadajućim kamatama od 23. siječnja 2020. (točka III. izreke presude). Iz obrazloženja presude proizlazi da je tužitelj obavljajući poslove svog radnog mjesta, na uobičajen način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca doživio nezgodu na radu kada je prilikom izlaska iz radionice zapeo za paletu i pao, dok tuženik kao poslodavac odgovara za štetu nastalu tužitelju na temelju odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, jer tuženik nije organizirao radni proces na način da drvenu paletu, za koju je zapeo tužitelj, nije mogao ostaviti ispred vrata radionice na mjestu gdje je predviđeno za prolaz, a ne i za odlaganje stvari.

17. Imajući u vidu dokaze provedene u predmetu ovog suda pod br. Pr-107/2020 (materijalne isprave, iskaz tužitelja i svjedoka ŠG, AG i RG), a koji se koriste i u ovom predmetu, kao i dokaze provedene u ovom postupku (materijalne isprave) nesumnjivo je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen pri obavljanju redovnih radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je to sam tužitelj iskazao, a kojem iskazu sud nije imao razloga ne povjerovati, jer isto proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠG i AG, koji su vidjeli kako je tužitelj zapeo za paletu i pao, i njihovi iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju, stoga postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju u svezi obavljanja redovnih poslova.

18. Po ocjeni ovog suda, u ponašanju tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo nepravilnosti koje bi dovele do ozljede tužitelja, već je tužitelj u svemu postupao s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način. Radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane poslodavac-tuženik nije organizirao radni proces na način da drvenu paletu nije mogao nitko ostaviti ispred vrata radionice, na mjestu gdje je predviđeno za prolaz (taj prostor je ucrtan kao pješački kako iskazuje tužitelj i svjedoci), a ne i za odlaganje stvari.

18.1. Naime, tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da se ispred radionice ne nalaze palete ili drugi predmeti koji ometaju siguran prolaz. U konkretnom slučaju tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi se posao mogao obaviti na siguran način, odnosno kako se drvena paleta nije mogla nalaziti ispred radionice na mjestu gdje je predviđeno samo za kretanje (tužitelj je iskazao kako se paleta nalazila na prostoru koji je ucrtan kao pješački), a ne i za odlaganje materijala, pa tako i paleta. U danim okolnostima tužitelj nije mogao predvidjeti da će se drvena paleta ostaviti na mjestu gdje nije predviđeno za nju pa da može poduzeti mjere njezinog otklanjanja.

18.2. Iz prethodno navedenog proizlazi da za nastalu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete. Do štetnog događaja došlo je isključivo uslijed propusta tuženika u organizaciji rada, a činjenica da je tužitelj prilikom izlaska iz radionice zapeo za paletu i pao samim time ne znači da je isti odgovoran za pad, a time i štetu, a iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastanku štete.

18.3. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, a pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14; dalje: ZZR) na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

18.4. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Tuženikove tvrdnje da na njegovoj strani nema propusta koji bi se mogli uzročno- posljedično povezati s nastankom nezgode i štete koju je pretrpio tužitelj, već je do nezgode došlo krivnjom samog tužitelja, po ocjeni ovog suda ne isključuje tuženikovu odgovornost kao poslodavca.

20. Kako tuženik nije dokazao u čemu bi se sastojao propust tužitelja u obavljanju konkretne radne operacije, odnosno nije dokazao postojanje razloga za isključenje odgovornosti poslodavca, stoga tuženik odgovora za svu štetu koju je tužitelj pretrpio na radu 5. travnja 2017.

21. Zbog štetnog događaja i ozljede koju je tužitelj zadobio na radu i zbog koje se nalazio na bolovanju tuženik je u obvezi naknaditi izgubljenu zaradu (razliku između naknade koju je primao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad /bolovanja/ i zarade koju bi ostvario da je radio za to vrijeme).

22. Zakon o obveznim odnosima u članku 1046. (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

22.1. Odredbom članka 1085. st.1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3. čl.1085.).

22.2. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1.), a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja ili napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu (st.2. čl.1095.).

23. Glede visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke BG, oecc.

24. Vještak BG u svom vještačenju od 2. lipnja 2024. navodi kako je u tablici broj 1. prikazao bruto plaće tužitelja u razdoblju od šest mjeseci prije bolovanja kao i izračun prosječne šestomjesečne bruto plaće tužitelja. Prosječna bruto plaća tužitelja u šestomjesečno razdoblju prije bolovanja iznosi 9.204,42 HRK, dok je u tablici 2. prikazao isplaćene bruto plaće tužitelja u razdoblju privremene nesposobnosti za rad (bolovanja), isplaćene naknade plaće i razliku tih isplata, kako po mjesecima tako i u ukupnom zbroju. Izgubljena zarada tužitelja iznosi 7.313,83 EUR-a. Dakle, mišljenje je vještaka da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od travnja 2017. godine do rujna 2018. godine iznosi 7.313,83 EUR-a.

25. S obzirom na prigovore tuženika na vještačenje vještaka BG, vještak se očitovao usmeno na ročištu od 26. rujna 2024. navodeći kako nije vršio izračun naknade plaće za vrijeme bolovanja koja se isplaćuje temeljem čl. 54. Zakona o zdravstvenom osiguranju, već izgubljenu zaradu u periodu od travnja 2017. do rujna 2018. U odnosu na prigovor tuženika da je istu izračunao u bruto iznosu vještak navodi da to predstavlja pravno pitanje.

26. U ponovnoj dopuni vještačenja od 27. siječnja 2025. vještak BG navodi kako je u Tablici 1. prikazan izračun osnovice za naknadu plaće temeljem članka 54. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 – 33/23) te izračun prosječne bruto i neto satnice tužitelja. Tuženik nije isplatio tužitelju plaću u skladu s člankom 54. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji propisuje način izračuna osnovice za naknadu plaće, već je tuženik tužitelju isplatio naknadu plaće u skladu s člankom 55. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Svi predmetni iznosi su tuženiku refundirani od strane HZZO-a. U tablici 2. vještak je prikazao razlike između prosječne šestomjesečne neto plaće tužitelja prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj koji je omogućio tužitelju stjecanje prava na naknadu plaće i isplaćene neto naknade plaće koju je tužitelj primao tijekom trajanja privremene nesposobnosti za rad. Ukupna razlika u predmetnom razdoblju iznosi 1.348,70 EUR-a, a razlike su nastale zbog činjenice da je tuženik zatražio izračun na temelju neto plaće, dok HZZO svoje refundacije isplaćuje na temelju neto satnice. Dakle, vještak je mišljenja da ukupna razlika prosječne neto plaće i isplaćene neto naknade plaće u predmetnom razdoblju iznosi 1.348,70 EUR-a.

27. Na dopunu vještačenja vještaka BG tužitelj nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, međutim, ustraje u potraživanju na bazi bruto iznosa, jer tužitelj, sukladno odredbama čl. 433 a ZPP-a, ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu, kako je i uredio tužbeni zahtjev podneskom od 25. 6. 2024. temeljem vještačenja vještaka BG od 2. 6. 2024. u kojem je prikazan obračun izgubljene zarade kao razlika između prosječne zarade koju je tužitelj ostvarivao prije nezgode i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja u bruto iznosu od 7.313,83 eura.

28. Ovaj sud je mišljenja, a imajući u vidu vještačenje vještaka BG od 2. 6. 2024., da tužitelja na ime izgubljene zarade za razdoblje do 1. 4. 2017. do 30. 9. 2018. pripada bruto iznos od 7.313,83 eura.

29. Naime, tužitelj zbog pretrpljene ozljede na radu trpi štetu u vidu izgubljene zarade, a šteta se očituje kao razlika između plaće koju bi primao da je radio na svom radnom mjestu i naknade koju je primao za vrijeme bolovanja u bruto iznosu.

30. Tuženik smatra kako tužitelja ne pripada izgubljena zarada u bruto iznosu, već u neto iznosu jer se radi o naknadi štete, međutim, za istaknuti je da tužitelj ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu jer tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje se njegovo pravo na naknadu štete iz čl. 1085 . st. 1. ZOO-a. Šeta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetnog događaja, zbog čega se visina utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama pod br. Revx-365/2018-3 od 18. 2. 2020. i br. Rev-3068/2018-2 od 28. 8. 2019.)

31. Prema odredbi čl. 90. st. 7. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je za vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika zbog čega je prigovor tuženika neosnovan.

32. Na dosuđeni iznos od 7.313,83 eura tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, dok je zahtjev tužitelja s osnova kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći odbijen kao neosnovan. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/13. i 157/14.), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

33. Imajući u vidu prednje, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

34.1. Naime, tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio, za koji dio po ocjeni ovog suda nije ni nastao poseban trošak, dosuđen je trošak u cijelosti, a sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška i to: za sastav tužbe 75 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 1.veljače 2021., 10. srpnja 2024., 26. rujna 2024. i 18. lipnja 2024. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude od 10. rujna 2025. 50 bodova, za sastav podnesaka od 22. siječnja 2021., 25. lipnja 2024. i 6. svibnja 2025. po 100 bodova, od 5. rujna 2023. 25 bodova, ukupno 950 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2.00 eura iznosi 1.900,00 eura, uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, daje ukupan iznos od 2.165,45 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 10. rujna 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II. izreke presude).

U Splitu 10. rujna 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika