Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-523/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Nadeždi Šepelj Mažuranić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Samante Nikolesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene SF (ranije DF) zbog kaznenog djela iz čl. 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K- DO-439/19, Is-DO-89/19 od 26. kolovoza 2019., izmijenjene u činjeničnom opisu na raspravi 14. ožujka 2025., nakon održane javne rasprave zaključene 5. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Rijeci Dragane Marić Velić, okrivljene SF i branitelja okrivljene odvjetnika Damira Brguljana iz Rijeke, 10. rujna 2025. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena SF (ranije DF), OIB [osobni identifikacijski broj], kćer S i D rođene G, rođena **.**.1977., u [adresa], R. [adresa], državljanka RH, oženjena, majka četvero djece, od toga jedno maloljetno u dobi od šest godina, djelatnica, nezaposlena, bez primanja, vlasnica zemljišta na Kreševom brdu u Šestanovcu, 2800 m2 te kombi vozila marke Mercedes, s prebivalištem u [adresa], neosuđivana,

k r i v a  j e

što je

u razdoblju od 01. siječnja 2010. do 28. veljače 2017., u Rijeci, u namjeri stjecanja znatne nepripadne imovinske koristi, nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područnoj službi u Rijeci, dostavljala zahtjeve za ostvarivanja prava na doplatak za njezinu djecu, GF rođenog 2001., AF rođenog 2003. i KF rođenog 1998., neistinito pri tome navodeći da žive na adresi na kojoj su bili prijavljeni u Matuljima, ul. Mihelići br. 30., premda znajući da isti žive na području Republike Bosne i Hercegovine, u mjestu Gabela, kod njezinih roditelja i da nema pravo na njihovu isplatu, iz razloga jer je odredbom članka 9. Zakona o doplatku za djecu (NN 94/01 do 82/15), propisano da djeci s prebivalištem i boravištem u inozemstvu, dužim od tri mjeseca ne pripada to pravo, zbog čega su službenici navedenog Zavoda, koji nisu znali da navedena djeca ne žive na adresi na kojoj su prijavljena već izvan područja R. Hrvatske, a u uvjerenju da su podaci navedeni u podnijetim zahtjevima istiniti i točni, izdavali rješenja u korist DF kao korisnika doplatka za djecu, osnovom kojih je NF kao korisniku prava doplatka za djecu, isplaćen ukupan iznos od 16.579,80 eura, za kojeg se okoristila na štetu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – Područne službe u Rijeci,

dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist dovela drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da ovaj na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim dijelom pribavljena je znatna imovinska korist i počiniteljica je postupala sa ciljem pribavljanja takve koristi,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11,

pa se na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11, okrivljena SF

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.

II. Na temelju odredbe članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenoj SF se izriče uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 -dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s odredbom članka 145. stavka 1., stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08 okrivljena SF je dužna podmiriti troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenu DF (sada SF) zbog učina kaznenog djela činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

2. Suglasnošću stranaka raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac na temelju odredbe članka 19.b stavak 3. ZKP/08.

3. Pozvana da se očituje o optužbi okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom za navedeno kazneno djelo, a svoju obranu je iznijela na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija i to spisak djece koja koriste prijevoz TD Autoherc d.o.o. Grude (list 10 spisa), podaci o školovanju Ministarstva znanosti i obrazovanja (list 8-9 spisa), potvrde HZMO Područni ured Rijeka o isplaćenim doplacima za djecu (list 37 spisa), zahtjev za ostvarivanjem prava na doplatak za djecu sa prilozima (list 39-83 spisa), podaci HZZO o osiguranim osobama s prilozima (list 85-104 spisa), zahtjevi za ostvarivanjem prava za doplatak za djecu sa prilozima (list 122-145 spisa), dopisi Osnovne škole Don Mihovila Pavlinovića (list 209 i 228-230 spisa), podaci HZMO Područne službe u Rijeci o visini iznosa isplaćenog doplatka (list 218-219 spisa), rješenje HZMO Područne službe u Rijeci od 14. veljače 2025. godine (list 326-327 spisa) sa pregledom iznosa isplaćenog doplatka za djecu (list 328 spisa), pregledane su i pročitane preslike spisa HZMO broj 99315 za 2011. godinu (list 148-156 spisa), za 2012. godinu (list 157-164 spisa), za 2013. godinu (list 165-170 spisa), za 2014. godinu (list 171-178 spisa), za 2015. godinu (list 179-187 spisa), za 2016. godinu (list 188-196 spisa), pročitana je potvrda HZMO Rijeka (list 349 spisa), email korespondencija između branitelja okrivljene i ovlaštene osobe HZMO (list 357-358 spisa) te potvrda o uplati (list 359 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka TF (list 221 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu (list 360 spisa), nakon čega je okrivljena iznijela svoju obranu (list 354-355 spisa) te je reproducirana snimka ispitivanja osumnjičene od 26. travnja 2018. (list 205 spisa) i s time u vezi pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 26. travnja 2018. sastavljen u PP Metković (list 200-204 spisa), a reproducirana je i snimka prvog ispitivanja okrivljene kod ODO Rijeka od 23. kolovoza 2019. (list 245 spisa) i s time u vezi pročitan je zapisnik o ispitivanju okrivljene od 23.kolovoza 2019. sastavljen kod ODO Rijeka (list 242-244 spisa).

5. U svojoj obrani okrivljena je navela da se ne osjeća krivom za kazneno djelo za koje ju se tereti. Navela je da je morala otići sa svoje dotadašnje adrese u [adresa] jer ih je njezin bivši suprug maltretirao. Budući da nije imala drugih financijskih sredstava, nije bila u mogućnosti plaćati najam, morala je otići kod svojih roditelja u mjesto Gabela, BiH, a koje se nalazi blizu granice. Djeca su išla u hrvatsku školu te je mislila da ima pravo na dječji doplatak s obzirom da joj se djeca školuju u Hrvatskoj. Djeca su uvijek bila prijavljena sa adresom u [adresa], a nikada u BiH. Tu adresu je i navodila u zahtjevima za ostvarivanje prava. U to vrijeme nisu dobivali nikakvu alimentaciju i taj dječji doplatak u iznosu od 1.400,00 kn je bio njihov jedini prihod koji im i nije bio dovoljan za život. Nije joj bila namjera da ikoga prevari. Točno je da je zahtjeve dostavljala u razdoblju koje se navode u optužnici, za svo troje djece.

6. Odgovarajući na pitanja branitelja navela je da se u tom razdoblju povremeno vraćala sa djecom u Matulje jer je tadašnji suprug obećavao da će se popraviti, što nije bilo točno, situacija je opet bila ista. Trpjela je obiteljsko nasilje koje je i prijavila policiji. Kada bi došla sa djecom u Matulje zadržali bi se otprilike oko mjesec dana međutim kako se njegovo ponašanje ponavljalo ponovno su odlazili kod njezinih roditelja. Njezin tadašnji suprug bio je ovisnik o alkoholu i o drogama. Da je znala da nema pravo na doplatak, ne bi ga niti tražila.

7. Prilikom prvog ispitivanja kod PP Metković 26. travnja 2018., kao i kod ODO Rijeka 23. kolovoza 2019. okrivljena je u bitnome istovjetno iskazivala.

8. Nije sporno da je u inkriminiranom razdoblju okrivljena nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područnoj službi u Rijeci dostavljala zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za svoju djecu GF rođenog 2001., AF rođenog 2003. i KF rođenog 1998., da je u zahtjevima navodila da djeca žive na adresi na kojoj su bili prijavljeni u [adresa]., iako su u to vrijeme živjeli na području Republike Bosne i Hercegovine, u mjestu Gabela, kod njezinih roditelja. Nije sporno niti da su službenici navedenog Zavoda izdavali rješenja u korist okrivljene (tada pod imenom NF) kao korisnika doplatka za djecu te da je na temelju navedene osnove istoj kao korisniku prava doplatka za djecu, isplaćen ukupan iznos od 124.621,14 kuna.

9. Sporno je da li je okrivljena to činila u namjeri stjecanja znatne nepripadne imovinske koristi, znajući da nema pravo na isplatu dječjeg doplatka jer je odredbom članka 9. Zakona o doplatku za djecu (NN 94/01 - 82/15), propisano da djeci s prebivalištem i boravištem u inozemstvu, dužim od tri mjeseca ne pripada to pravo.

10. Međutim, navedena obrana okrivljene da nije znala da nema pravo na doplatak za djecu ukoliko djeca ne žive u [adresa] nije prihvaćena. Iz priložene materijalne dokumentacije, a što i nije sporno, razvidno je da je okrivljena u inkriminiranom razdoblju prilikom ispunjavanja zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, (koje je ispunjavala popunjavanjem osobnih podataka na obrascu zahtjeva) kao adresu stanovanja uzastopno navodila adresu u [adresa], iako su u to vrijeme djeca sa njom živjela kod roditelja u BIH, mjesto Gabela. Dakle prilikom popunjavanja osobnih podataka na navedenom obrascu nije traženo da se navede adresa prebivališta, već je tražena adresa stanovanja, dakle adresa gdje osoba stvarno stanuje. Osim toga, obrazac koji je ispunjen 18. veljače 2014. i 19. veljače 2015. sadrži i upit o posebnom statusu djeteta, u okviru kojeg se između ostalog traži i podatak da li je dijete s boravištem dužim od 3 mjeseca u inozemstvu (točka 5.6. zahtjeva) a koji podatak u navedenim obrascima nije ispunjen, već je ostavljen neispunjen. Također obrazac koji se odnosi na 2016. (koji je ispunjen 15.veljače 2016.) i 2017. godinu (koji je ispunjen 28. veljače 2017.) ima i posebnu rubriku u kojoj se traži podatak da li dijete/djeca imaju prebivalište/boravište u inozemstvu, a na koji je ispunjen odgovor "NE". Svaki od obrazaca nakon dijela koji se popunjava osobnim podacima, a prije potpisa podnositelja zahtjeva, sadrži i napomenu o posljedicama ukoliko je podnositelj ostvario pravo na temelju neistinitih odnosno netočnih podataka, a sadržana je i obveza podnositelja obavještavanja o svakoj promjeni koja utječe na ostvarivanje prava. Dakle, podnositelju je posebno ukazana važnost i odgovornost prilikom popunjavanja zahtjeva istinitim i potpunim osobnim podacima. Okrivljena je tijekom inkriminiranog razdoblja postupila protivno navedenoj obvezi obzirom na navedene netočne podatke o stanovanju koje je navodila u obrascima, i to u razdoblju od čak 7 godina. U takvoj situaciji ne može se prihvatiti obrana okrivljene da je zahtjeve podnosila ne znajući da ne ostvaruje pravo na doplatak, već je zaključeno da je to činila upravo sa namjerom da ostvari navedeno pravo na dječji doplatak i stekne nepripadnu imovinsku korist i to u navedenom iznosu imajući u vidu dugotrajnost navedenog razdoblja.

11. Stoga je zaključeno da kod okrivljene u inkriminiranom razdoblju nije postojala zabluda o protupravnosti u smislu čl. 32. st. 1. KZ/11, kojom je propisano da nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije znao da je njegovo djelo protupravno, a to nije bio dužan niti je mogao znati, s time da ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se može blaže kazniti (čl. 32. st. 2. KZ/11). Dakle prema citiranoj odredbi počinitelj je u zabludi o protupravnosti onda kada misli da je njegovo djelo pravno dopušteno, iako je svjestan svih obilježja kaznenog djela, a krivnja je isključena samo ukoliko je zabluda neotklonjiva, međutim, ako je počinitelj bio dužan i mogao spoznati protupravnost djela, zabluda o protupravnosti je otklonjiva i u tom slučaju krivnja nije isključena. Dakle u konkretnom slučaju zaključak je ovog suda da okrivljena nije bila u zabludi o protupravnosti, međutim, čak i da je okrivljena pogrešno mislila da je njezino postupanje bilo dopušteno, njezina krivnja ni u tom slučaju ne bi bila isključena jer bi se radilo o otklonjivoj zabludi o protupravnosti jer je okrivljena bila dužna i bila je u mogućnosti spoznati protupravnost djela.

12. U postupku nije bila dovedena u pitanje ubrojivost okrivljene u vrijeme počinjenja kaznenog djela pa je sud zaključio da je okrivljena bila ubrojiva, a s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo i svjesna vlastitoga postupanja te je znala da takvo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a postupala je s izravnom namjerom kako bi se na protuzakoniti način imovinski okoristila.

13. Slijedom navedenog temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je okrivljena postupila na način kako se tereti predmetnom optužnicom i to kako bi se na takav način okoristila za novčani iznos od 124.621,14 kuna, što u protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 16.579,80 eura, a za koji je iznos je u konačnici oštećen HZMO. Opisanim postupanjem okrivljene ostvarili su se svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela prijevare iz odredbe članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 i to kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare obzirom da iznos ostvarene imovinske koristi prelazi iznos od 60.000,00 kn (čl. 87. st. 29. KZ/11). Stoga ju je za to kazneno djelo trebalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

14. Prilikom izbora kaznenopravne sankcije, sud je okrivljenoj kao olakotnu cijenio okolnost da je neosuđivana osoba, što je utvrđeno uvidom u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu što ukazuje da se ne radi o osobi koja dolazi u sukob s društvenim normama i sklonoj činjenju kaznenih djela. Olakotnim su joj cijenjene pobude iz kojih je kazneno djelo počinila s obzirom da se našla u teškoj obiteljskoj i financijskoj situaciji sa troje maloljetne djece. Olakotnim joj je cijenjena i okolnost da je majka maloljetnog djeteta o kojem je dužna skrbiti, kao i protek vremena od počinjenja ovog kaznenog djela, kojemu okrivljena nije doprinijela. Također olakotnim joj je cijenjena i okolnost da je u međuvremenu u tijeku ovog kaznenog postupka, odnosno 11. lipnja 2025. u cijelosti nadoknadila nastalu štetu oštećeniku HZMO. Otegotnim joj je cijenjena upornost u činjenju ovog kaznenog djela imajući u vidu inkriminirano razdoblje od čak 7 godina. Cijeneći pritom vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, okrivljenoj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, cijeneći raspon zakonom zaprijećene kazne za ovo kazneno djelo od 1 do 8 godina. Potom je okrivljenoj izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko tijekom roka provjeravanja od 2 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, cijeneći činjenicu neosuđivanosti okrivljene ocjena je ovog suda da okrivljena i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Prema stajalištu ovog suda, takvom sankcijom ostvariti će se svrha generalne i specijalne prevencije kažnjavanja te će se u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenu da više ne čini kaznena djela, kao i na stvaranje svijesti kod drugih da ovakva djela ne mogu proći nekažnjena.

15. Oštećenik HZMO je u tijeku postupka postavio imovinskopravni zahtjev od 16.579,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama, međutim, podneskom od 27. kolovoza 2025. povukao je postavljeni imovinskopravni zahtjev u cijelosti obzirom da je okrivljena u cijelosti naknadila nastalu štetu, slijedom čega sud o istome nije odlučivao. Također obzirom na navedenu uplatu od strane okrivljene, nisu ispunjeni niti uvjeti za oduzimanje imovinske koristi od okrivljene u smislu čl. 77. KZ/11.

16. Budući da je okrivljena proglašena krivom, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo joj je da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. st. 1. st. 2. točka 6. i st. 3. ZKP/08 i to u paušalnoj svoti u iznosu od 200,00 EUR, koji iznos je utvrđen s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te imovno stanje okrivljene.

Rijeka, 10. rujna 2025.

Sutkinja

Nadežda Šepelj Mažuranić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okrivljena,

- branitelj odvj. D. Brguljan iz Rijeke,

- ošt. HZMO Rijeka