Poslovni broj: Usž-3149/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠC, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 82, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-785/25-6 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-785/25-6 od 3. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/7252, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 12. veljače 2025. i za odobravanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu, a u točki III. izreke presude tuženiku je naloženo da isplati odvjetniku Zoranu Baueru troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 12. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je dužan u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, kao jedini razlog o odlučnim činjenicama, navodi da sumnja u vjerodostojnost njegovih navoda koje je iznio tijekom upravnog postupka. Navodi da u Gvineji još uvijek uvelike postoje običajna i plemenska nepisana prava, odnosno da se većinom u ruralnim područjima radi o izvanknjižnom vlasništvu nad zemljom i imovinom, a u prilog te tvrdnje postoje brojni članci. Ističe da je u upravnom postupku naveo da nije u mogućnosti pribaviti materijalne dokaze o vlasništvu nad zemljom jer nema te dokaze. Ponavlja navode iz tužbe da je njegov stric ŠC bio predsjednik Republike Gvineje, što je lako provjerljivo. Smatra nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda da nije moguće da i sada ime njegovog strica ima toliki utjecaj da bi on trebao strahovati za svoj život, iako je njegov stric umro 2008. Pojašnjava da je utjecaj obitelji ŠC ostao unutar obiteljskog okruženja, ali i u strukturama kao što su vojne i policijske, jer je predsjednik ŠC bio vojni službenik s činom generala, pa smatra da je vjerojatno da je taj utjecaj ostao do danas. Smatra da ga je sud trebao saslušati kako bi došao do zaključka da ne može bez velikih problema pribaviti materijalne dokaze. Navodi da je sud propustio utvrditi da tuženik nije primijenio članak 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje: ZMPZ). Predlaže poništiti točku I. izreke pobijane presude. Traži trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članke 20. i 21. ZMPZ-a. Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao valjano obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe, koje navode tužitelj ponovno u bitnome iznosi u žalbi.
8. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovoga Suda, tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je, s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnik 17. prosinca 2024.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. ZMPZ-a niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona.
9. Na temelju pribavljenih izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji i konkretne okolnosti tužitelja, prvostupanjski je sud kao i tuženik, osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla tužitelj biti izložen ozbiljnoj nepravdi, te je imajući na umu sigurnosnu situaciju u zemlji i osobne okolnosti koje tužitelj iznosi u postupku uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (navodna prijetnja njegovih stričeva zbog naslijeđene imovine), svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona. U tom smislu tuženik je istaknuo da je prema Ustavu Republike Gvineje svakoj osobi zajamčeno pravo vlasništva i pozvao se na sadržaj Land Portala u kojem se navodi da je Zakon o zemljišnom posjedu i vlasništvu i dalje glavni zakonodavni instrument koji uređuje upravljanje zemljištem u Gvineji, a tužitelj ničim nije dokazao da je pokušao upisati pravo vlasništva u zemljišne knjige. Tuženik je također napomenuo da tužitelj potječe iz obitelji u kojoj je njegov stric ŠC, koji je umro 2008., bio predsjednik države, pa je mogao od njega zatražiti pomoć, što tužitelj nije učinio. Naime, tužitelj je na zapisnik 17. prosinca 2024. izjavio da su njegovi problemi sa stričevima, koje je poimenično naveo, a među kojima nije bio njegov stric ŠC, započeli 2000. zbog nasljedstva iza njegovog pokojnog oca, dok je u predmetnom zahtjevu naveo da nije imao problema s vojnim vlastima, pa tužitelj ničim nije doveo u sumnju pravilnost zaključka suda i tuženika prema kojem nisu prihvaćeni vjerodostojnim njegovi navodi vezani za naslijeđenu imovinu zbog koje su mu stričevi uputili prijetnje smrću te s tim u vezi straha od trpljenja ozbiljne nepravde zbog njihovog utjecaja, između ostalog, na vojne vlasti. Stoga je neosnovan prigovor tužitelja da je tuženik trebao primijeniti članak 29. ZMPZ-a.
10. U odnosu na ne provođenje predloženog dokaza saslušanjem tužitelja treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio nepotrebnim jer je tužitelj detaljno saslušan u predmetnom upravnom postupku, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženog dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, a osobito imajući na umu okolnost na koju je predložio svoje saslušanje, a to je da nema dokaza o vlasništvu zemlje.
11. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.
12. Prvostupanjski sud je presudu obrazložio sukladno članku 119. stavku 5. ZUS- a, odgovorivši na sve relevantne navode iz tužbe. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila upravnog spora ovaj Sud nije našao.
13. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
