1

Poslovni broj: 37 Gž-1067/2023-2

 

Poslovni broj: 37 Gž-1067/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. P. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P.1 & P.2 d.o.o. u Z., protiv tuženika Republičkog sindikata radnika Hrvatske, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & P. j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2023. poslovni broj: P-3312/2021-27, 30. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3312/2021-27 od 12. lipnja 2023. u točki I/ izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija, a djelomično se usvaja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3312/2021-27 od 12. lipnja 2023. u točki II/ izreke:

 

-          djelomično potvrđuje u dijelu kojim je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.159,64 EUR/8.737,50 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2023. do isplate,

-          djelomično preinačuje u preostalom dijelu na način da se odbija zahtjev tužiteljice na naknadu parničnog troška u iznosu od 124,43 EUR/937,52 kn sa zateznom kamatom od 12. lipnja 2023. do isplate.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.088,33 EUR/8.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2021. do isplate, a točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.284,07 EUR/9.674,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući sudu drugog stupnja istu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška prema troškovniku kao i trošak ove žalbe, a podredno da presudu ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda pri tome ukazujući da se pretežiti dio žalbe odnosi na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja što nije dozvoljeno člankom 467. stavku 1. ZPP ujedno iznoseći činjenične argumente kojima osporava takve navode tuženika. Predlaže odbaciti žalbu tuženika kao nedopuštenu, podredno je odbiti kao neosnovanu uz obvezu naknade parničnog troška od presuđenja pa do isplate.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5. Predmet postupka u ovom sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), zahtjev je tužiteljice da joj tuženik isplati novčani ulog od 8.200,00 kn/1.088,33 EUR koji je kao ulog uplaćivala u Kasu uzajamne pomoći kod tuženika (dalje u tekstu: KUP).

 

6. Osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio je na ocjeni provedenih pisanih dokaza utvrđenom činjeničnom stanju:

 

- da između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila članica KUP-a tuženika Republičkog sindikata Republike Hrvatske (dalje u tekstu: RSRH) do 31. prosinca 2020. te da joj članski ulog nije isplaćen;

- da je člankom 10. Pravilnika Kase uzajamne pomoći za članove sindikata RSRH od 25. studenog 2017. propisano da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP-a, a stavkom 3., 4. i 5. istog članka da se zahtjev podnosi u pisanom obliku, da se ulog članu isplaćuje odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, te ukoliko član ima dospjelih, a nepodmirenih obaveza prema RSRH iz njegovog uloga će se najprije podmiriti dugovanje prema RSRH, a potom će mu se isplatiti razlika;

- da je prema popisu članova RSRH i njihovim članskim ulozima na dan 31. listopad 2020. tužiteljica imala stanje uloga u KUP-u od 7.900,00 kn;

- da je prema rekapitulaciji obustava po bankama za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. prosinca 2020. sa plaće tužiteljice na ime uloga u KUP-u obustavljeno ukupno 8.200,00 kn, a što proizlazi i iz isplatne liste za plaću tužiteljice za prosinac 2020. ostvarene kod poslodavca HP – Hrvatska pošta d.d. u kojoj je navedeno da ušteđeni iznos novca od članarine KUP-a iznosi 8.200,00 kn te da nema nikakvih dugovanja u smislu otplate ranijih obveza prema KUP-u;

- da poteškoće koje tuženik ima odnosno koje je imao sa bivšim rukovodstvom što je rezultiralo vođenjem više postupaka i donošenjem odluka o opozivu i smjeni dužnosnika RSRH i imenovanja novih dužnosnika, nisu odlučne činjenice za obvezu tuženika da tužiteljici isplati njezin članski ulog sukladno obvezi iz članka 10. stavka 2. Pravilnika KUP-a,

 

te na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja obvezuje tuženika da tužiteljici isplati zahtijevani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe ocjenjujući da je utužena tražbina svakako dospjela u trenutku podnošenja tužbe.

 

7. U žalbi tuženik smatra da je sud prilikom donošenja svoje odluke propustio uzeti u obzir i analizirati sve bitne okolnosti te je donio pogrešne zaključke iz provedenih dokaza pri čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo, a ujedno je počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP. Smatra da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju bezrazložno, formalistički pojednostavio pogled na složenu situaciju u kojoj se našao jedan sindikat radnika i ignorirao veliki broj isprava i navode tuženika te je prilikom donošenja odluke postupio pretjerano formalistički cijeniti osobite okolnosti i sagledati pravni problem kao jedinstvenu cjelinu te je primijenio norme bez uvažavanja imperativa razumnosti, morala i pravičnosti. Tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ukazuje na svoje navode iz odgovora na tužbu u kojem je rekapituliran odnos stranaka, a posebno na njegovu tvrdnju da tužiteljica nije u tužbi dostavila adekvatne dokaze za svoje tvrdnje, a ne da ih dopunjava tijekom postupka pri tome se pozivajući na odredbu članka 461.a stavak 2. ZPP. Smatra da prvostupanjski sud nije adekvatno obrazložio dio presude koji se odnosi na primjenu Pravilnika KUP-a tvrdeći da je tužiteljica trebala dokazati da je taj Pravilnik donijelo ovlašteno tijelo u statutarnoj proceduri i u sastavu. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je svoja utvrđenja utemeljio na ispravama koje same po sebi nisu podobne biti dokaz pri tome dokazujući da poslodavac nije u spis dostavio cjelokupnu dokumentaciju, odnosno sve knjigovodstvene isprave sukladno članku 9. i 10. Zakona o računovodstvu zbog čega je sud trebao primijeniti pravila o teretu dokaza i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice jer nije dokazala svoje tvrdnje knjigovodstvenim ispravama niti valjanim dokazom npr. financijskim vještačenjem, a niti izvodima iz transakcijskog računa poslodavca sa podatkom o transferu na račun tuženika a koje dokaze bi poslodavac tužiteljice trebao imati. Ponovno ističe da je postupak specifičan jer je tuženiku oduzeta knjigovodstvena dokumentacija, a nadležna državna tijela nisu poduzela ništa da saniraju takvo postupanje.

 

8. Prije upuštanja u ocjenu istaknutih žalbenih navoda valja navesti da je predmetni postupak spor male vrijednosti jer je potraživanja tužiteljice manje od 1.320,00 EUR odnosno 10.000,00 kn, a u takvim sporovima se prema članku 467. stavku 1. ZPP presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona, dok se prema stavku 2. tog članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP. Iz naprijed citiranih odredbi jasno je da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP.

 

9. Odredbom članka 365. stavka 2. ZPP propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

10. Ispitujući na taj način prvostupanjsku presudu i stanje spisa koje je prethodilo donošenju iste utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP budući presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u njoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te presuda ne sadrži nikakve proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Ujedno je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Tuženik pretežitim dijelom žalbe osporava činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom sudu iznoseći svoje viđenje o dokazima koje je tužiteljica trebala priložiti uz tužbu radi utvrđenja visine izvršenih uplata uloga u KUP te koje dokaze je trebala priložiti na utvrđenje valjanosti Pravilnika o KUP-u pa kako to tužiteljica nije učinila smatra da je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja trebao odbiti tužbeni zahtjev. Kako dakle tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po sudu prvog stupnja te ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 221.a ZPP radi kojih žalbenih razloga nije ovlašten pobijati presudu u sporu male vrijednosti, to ni ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost pobijane presude s aspekta tih žalbenih navoda. Isto se odnosi i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 461.a stavka 2. ZPP time da se napominje da je tužiteljica nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu osporio ne samo osnovu nego i visinu tužbenog zahtjeva uz podnesak kojim se očituje na navode odgovora na tužbu dostavila knjigovodstvenu karticu tuženika Salda -konti – ispis otvorenih obveznika na dan 29.10.2020. – Kasa uzajamne pomoći u kojem je navedena i tužiteljica sa ulogom od 7.900,00 kn, dok je ostale dokaze u svezi svojeg članstva u KUP-u i visine svojeg uloga od 8.200,00 kn dostavila uz tužbu (Isplatna lista za 12/2020 – s datumom isplate 15. siječanj 2021.). Tužiteljica je uz tužbu dostavila i isplatnu listu za siječanj 2021. iz koje je razvidno da joj se iz plaće više ne usteže ulog u KUP od 100,00 kn mjesečno, te je prvostupanjski sud udovoljavajući dokaznom prijedlogu tužiteljice, a potom i prijedloga tuženika koji nije iznio na pripremnom ročištu, od njezinog poslodavca Hrvatske pošte d.d. Z. pribavio podatke o svim ustegama iz plaće tužiteljice od po 100,00 kn u ukupnom iznosu od 8.200,00 kn od 15. srpnja 2010. do 15. siječnja 2021. i rekapitulaciju svih obustava u kojoj su vidljivi podaci o iznosu, datumu i računu na koji su isplaćeni, pa su i žalbeni navodi o ne primjeni člana 461.a ZPP potpuno promašeni. Kako tužiteljica ima pravo da joj se vrate uložena sredstva, što tijekom postupka nije bilo sporno, i bez obzira da li je pravilnik o KUP-i donijela osoba tuženika ovlaštena za donošenja takvog pravilnika, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika da tužiteljici vrati uložena sredstva.

 

12. Iz naprijed navedenih razloga, žalbeni razlozi tuženika ocijenjeni su neosnovanim, a djelomično i nedopuštenim zbog čega je ovaj sud odbio njegovu žalbu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP potvrdio pobijanu presudu u točki I. izreke.

 

13. Žalba tuženika djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka. Naime, osnovano u žalbi tuženik osporava dosuđeni trošak tužiteljici za sastav podneska od 13. siječnja 2022. jer se i po ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku, a niti o podnesku potrebnom za vođenje parnice budući se tužiteljica u istom tek kratko referira na dokumentaciju dostavljenu po njezinom poslodavcu u smislu da iz iste proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva te požuruju rad suda. Međutim, podnesak tužiteljice od 1. srpnja 2021. (pravilno 30. lipnja 2021.) obrazloženi je podnesak u kojem se tužiteljica očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu te je i podnesak tužiteljice od 20. travnja 2022. podnesen kao posljedica daljnjeg osporavanja tužbenog zahtjeva i predlaganja daljnjih dokaza po tuženiku, po ocjeni ovog suda obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa) te kao i podnesak od 1. srpnja 2021., potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP.

 

14. Kako je dakle žalba tuženika djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je rješenjem primjenom članka 380. točkom 2. i 3. ZPP žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka u točki II/ izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 963,90 EUR/7.262,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom, te djelomičnim prihvaćanjem žalbe preinačiti odluku o trošku u preostalom dijelu i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,43 EUR/927,52 kn.

 

15. Budući je tuženik u žalbenom postupku uspio tek djelomično i to isključivo u odnosu na sporedno potraživanje u vezi kojeg uspjeha nisu nastali posebni troškovi, to je analognom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

16. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe budući taj trošak u smislu članka 155. ZPP nije ocijenjen potrebnim za ishod žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 30. studenog 2023.