Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1718/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. GČ, iz [adresa], 2. KČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. OČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. EČ, iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, 5. NČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ĆČ, ž. G, iz [adresa], 7. UČ pok. K, iz [adresa], 8. DČ, iz [adresa], 9. HČ rođ. UČ, iz [adresa], 10. GČO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 11. KČO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije Zagreb, Grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Mati Tomislavu Perošu, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državno odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-217/10 od 13. studenoga 2012., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I.Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sinju broj P-217/10 od 13. studenoga 2012. u preostalom pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima ukupno iznos od 3.000.000,00 kn skupa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. 11. 1996. godine do isplate."

II. Tužiteljima se ne dosuđuje parnični trošak revizijskog postupka.

Obrazloženje

1.Preostalim nepravomoćnim dijelom prvostupanjske presude suđeno je: "Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima ukupno iznos od 3.000.000,00 kn skupa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. 11. 1996. godine do isplate."

2. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-264/2013 od 25. ožujka 2016., djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Sinju broj P-217/10 od 13. studenoga 2012. i odbijen je tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, dok je u ostalom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda i u tom dijelu je poslije toga pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev.

3. Povodom revizije tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-254/2021-2 od 9. travnja 2025. odlučeno je:

"I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-264/2013 od 25. ožujka 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom."

4. Protiv prvostupanjske presude u preostalom nepravomoćnom dijelu pod točkom I. izreke žalbe su podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su osnovane.

7. Predmet spora u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva je isplata koju tužitelji temelje na tvrdnji da je tuženik preko nekretnina u vlasništvu tužitelja bespravno vršio progon i provoz gline te da im je zbog toga dužan isplatiti iznos od 3.000,000,00 kuna.

8. U podnesku od 1. lipnja 2006. tužitelji su naveli da od početka ovoga spora od tuženika zahtijevaju naknadu za nasilan i nezakonit progon i provoz preko zemljišta u njihovom vlasništvu, naknadu stečene koristi od tog provoza, naknadu za nezakonito iskopanu glinu iz zemljišta u njihovom vlasništvu te naknadu za uništenje nekretnina u njihovom vlasništvu. Tužitelji su naveli da je tuženik izvršenim radnjama provoza preko nekretnina tužitelja, nezakonito stekao korist bez osnove, koristeći za provoz nekretnine tužitelja bez osnove na pravnom poslu, bez odluke suda, odnosno bez odluke bilo koje druge nadležne vlasti.

9. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelji upisani vlasnici i posjednici nekretnine na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik preko te nekretnine izvršio radove otkopa gline, prijevoza i ugradnje gline u branu HE Peruća,

- da je HE Peruća hidroenergetski objekt koji služi za proizvodnju električne energije, koju tuženik svakodnevno prodaje na tržištu.

10. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, obrazloživši da su tužitelji zatražili isplatu zakupnine, uslijed činjenice što je tuženik, usprkos njihovoj zabrani i privremenoj mjeri od 26.05.1995., izvršio nasilno i bespravno provoz i progon gline i ostalog materijala, preko njihove nekretnine.

11. Prema odredbi članka 1111. u vezi s člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), o stjecanju bez osnove i uporabi tuđe stvari u svoju korist predmetna nekretnina koja je u suvlasništvu tužitelja je korištena bez osnove od strane tuženika. Zbog toga bi tužitelji imali pravo od tuženika tražiti naknadu za korištenje svoje stvari bez osnove.

12. Međutim, tužitelji nisu dokazali o kakvoj se nekretnini radi te u čemu bi se sastojala eventualna korist koju bi ostvario tuženik i koju bi im trebao isplatiti, posebno ne u iznosu zatraženom tužbenim zahtjevom zbog toga što je tuženik preko njihove nekretnine prevozio iskopanu glinu potrebnu za ugradnju u branu HE Peruča u ukupnom iznosu od 3.000.000,00 kuna. Što se tiče eventualnog postojanja dokumentacije tuženika o progonu i provozu preko nekretnine tužitelja, kao i financijske dokumentacije nejasno je postoji li ista i na što bi se ona odnosila. O tome su se bili dužni tužitelji detaljno očitovati te dokazati da im doista pripada pravo na naknadu koristi ostvarene provozom i progonom gline preko njihove nekretnine. Međutim, oni to nisu dokazali i ne pripada im nikakva korist iz osnove uporabe njihove nekretnine u korist tuženika, odnosno iz osnove stjecanja bez osnove. Naime, samo korištenje tuđe nekretnine, u konkretnom slučaju zemljišta, ne daje pravo tužiteljima na naknadu koristi stečene bez osnove, već su tužitelji trebali dokazati kakva je svojstva ta nekretnina imala, odnosno je li bila poljoprivredno zemljište, je li se obrađivala i na njoj sadile poljoprivredne kulture ili je bila kamenjar odnosno neobrađena i zapuštena nekretnina, što oni nisu učinili. Pored toga, tužitelji su mogli predložiti odgovarajuće vještačenje radi utvrđenja eventualnog postojanja i osnovanosti svoje tražbine.

13. Radi toga su prihvaćene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao osnovane i, temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 3.000.000,00 ondašnjih kuna sa zateznim kamatama.

14. S obzirom na navedeno, kao i ostatak pravomoćnog dijela odbijenog tužbenog zahtjeva prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj P- 1705/2016 od 16. lipnja 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-3412/2024-3 od 27. veljače 2025., tužiteljima nije dosuđen parnični trošak revizijskog postupka.

Split, 10. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić