Poslovni broj: Usž-2133/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od, predsjednice vijeća Jelene Rajić, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Bogdan Srdelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1028/2024-6 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1028/2024-6 od 28. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/143, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 15. ožujka 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I- 361-03/13-04/1901, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-5 od 6. ožujka 2023., kojim je odbijen zahtjev pravnog prednika tužitelja TGC za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Prije svega navode da su u prvostupanjskoj presudi odlučne činjenice i priloženi dokazi pogrešno utvrđeni. Tvrde da su predložili provođenje očevida na licu mjesta, a što je prvostupanjski sud neosnovano i bezrazložno odbio. Navode da sud nije ispitao postoje li u konkretnom slučaju uvjeti za primjenu iznimki izričito propisanih u članku 6. stavku 1. podstavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Smatraju da odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga, tužiteljima nije omogućeno učinkovito sudjelovati u sporu i da odgovarajućim dokazom osporavaju rješenje tuženika, a čime je povrijeđeno načelo materijalne istine. Naglašavaju da je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud propustio ocijeniti da predmetna nekretnina predstavlja zgradu izgrađenu unutar tradicijske naseobine, a koja okolnost predstavlja krucijalni element za pravično rješavanje spora. Također, tvrde da su u postupku ukazivali i na to da je nekretnina izgrađena od davnina, odnosno da je ista postojala i prije rješenja od 29. prosinca 1988. godine kojim je utvrđeno da je poluotok Marjan rezervat prirodnog predjela, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Tvrde da je takvim postupanjem prvostupanjski sud povrijedio načelo ravnopravnosti stranaka, članak 29. Ustava Republike Hrvatske te načelo jednakosti oružja. Slijedom navedenog, predlažu riješiti stvar na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud ne nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ ) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.
7. U konkretnom slučaju prednik tužitelja je 20. svibnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Podneskom dostavljenim prvostupanjskom tijelu 4. travnja 2014., podnositelj je predložio da njegov predmet bude u stanju mirovanja do donošenja novog Urbanističkog plana Grada Splita. Postupajući po zaključku prvostupanjskog tijela od 19. studenoga 2014., isti je naknadno, za predmetnu nezakonito izgrađenu zgradu, dostavio iskaz mjera za obračun vodnog doprinosa, tri primjerka snimke izvedenog stanja te tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja, sve iz siječnja 2015. Uvidom u mjerodavnu prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno je da se predmetna građevina nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita, ("Službeni glasnik Grada Splita", 1/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13. , 41/14. i 55/14. GUP Splita), izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ - Park šuma Marjan, za koje vrijede odredbe članka 15. GUP-a Grada Splita.
8. Budući se predmetna građevina prema GUP-u Splita nalazi u zoni PŠ-Park šuma Marjan, to je i po ocjeni ovog Suda, osnovano je odbijen predmetni zahtjev u skladu s citiranom odredbom članka 6. stavka 1. podstavka 1. ZPNIZ-a.
9. Tužitelji upiru na okolnost da je neprovođenjem očevida prvostupanjski sud propustio utvrditi da je u konkretnom predmetu riječ o iznimci propisanoj odredbom članka 6. stavka 1. podstavka 1. ZPNIZ-a, prema kojoj je moguće ozakonjenje ako se radi o građevini izgrađenoj unutar tradicijske naseobine.
9. 1. Prije svega valja pojasniti da je temeljem odredbe članka 49. stavka 3. ZUS-a sud ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud učinio te činjenice odlučne za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu, a nakon čega je pravilno zaključio da u konkretnom predmetu nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja. Stoga, je osnovano odbijen dokazni prijedlog provođenja očevida, jer imajući u vidu materijalne dokaze koji prileže spisu upravnog predmeta, provođenje navedene dokazne radnje ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.
9.2. Naime, navedeni prigovor pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da se činjenica je li neko područje određeno kao tradicijska naseobina može dokazivati isključivo prostornim planom. Obzirom da u konkretnom slučaju nema naznake da bi područje Park šume Marjan bilo označeno kao područje tradicijskih naseobina, to su pravilno navodi tužitelja, u tom smjeru, ocijenjeni kao irelevantni. Osim navedenog, ovaj Sud smatra potrebnim napomenuti da sama okolnost što je podnositelj zahtjeva zatražio da se predmet stavi u mirovanje do izmjena prostornog plana, nedvojbeno ukazuje na svijest o tome kako se predmetna nekretnina ne nalazi u obuhvatu tradicijske naseobine, odnosno da u konkretnom predmetu ne postoje uvjeti za primjenu iznimke predviđene odredbom članka 6. stavka 1. podstavka 1. ZPNIZ-a.
10. Kraj nedvojbenog utvrđenja da se predmetna građevina, koja je izgrađena bez valjanog odobrenja za gradnju, nalazi u zoni PŠ-Park šuma Marjan sada, kako sada tako i u vrijeme podnošenja zahtjeva za ozakonjenje, okolnost da je, po navodima tužitelja, ista izgrađena prije proglašenja poluotoka Marjan rezervatom prirodnog predjela, nije od utjecaja na predmetnu odluku.
11. Neosnovano tužitelji upiru i na povredu načela „jednakosti oružja“ zbog neprovođenja očevida na licu mjesta, jer ni Ustav Republike Hrvatske ni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne jamče stranci u postupku pravo da se provede očevid ili izvede neki dokaz koji ona predlaže. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi. Ovo tim više što su tužitelji aktivno sudjelovali kako za vrijeme upravnog postupka tako i za vrijeme upravnog spora (putem njihova prednika), a čime im je u potpunosti ostvarena procesna ravnopravnost u odnosu na tuženika.
12. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Jelena Rajić
