Poslovni broj: Usž-3260/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DANI I PARTNERI d.o.o., Zagreb, Aleja Matije Ljubeka 25, OIB: 27631157173, kojeg zastupa opunomoćenik Kristijan Galić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Galić i Martinović j.t.d., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 17, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Osijek, Šetalište kardinala Franje Šepera 1 d, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4642/2024-8 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4642/2024-8 od 6. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje i oglašavanje ništavim rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/24-01/416, urbroj: 443-02-01-11/-24-05 od 30. srpnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 30. srpnja 2024. naloženo je tužitelju da podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje za radnika RF na puno radno vrijeme, počevši od 19. srpnja 2024. te da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplati za svakog neprijavljenog radnika iznos od 2.650,00 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe prigovor nenadležnosti Područnog ureda Osijek za donošenje osporenog rješenja. Smatra da na temelju fotografije računa nije moguće dokazati uzročno posljedičnu vezu između boravka radnika u kuhinji i pripreme jela. Navodi da se u konkretnom slučaju trebala primijeniti odredba članka 64. Zakona o općem upravnom postupku te se radnik trebao saslušati preko prevoditelja. Prigovara što nije održana rasprava jer smatra da su činjenice sporne. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev, otkloni nedostatke i presudom riješi stvar podredno poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je inspektor rada tijekom inspekcijskog nadzora nedvojbeno utvrdio da je trgovačko društvo DANI I PARTNERI d.o.o. od 19. srpnja 2024. koristilo rad RF, a da nije imenovanog radnika prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegova rada 19. srpnja 2024. s prvim danom početka rada te je utvrđeno da radnik nema status osiguranika temeljem radnog odnosa kod poslodavca DANI I PARTNERI d.o.o., već trgovačkog društva MAMA VRBANI d.o.o. Slijedom svega navedenog, ističe da je nesporno da je tuženik donio na zakonu osnovano rješenje, kojem je prethodilo pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i pravilna primjena materijalnog prava, a kako je to utvrđeno u osporenoj presudi.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je radnik RF **.**.2024. sklopio ugovor o radu s trgovačkim društvom MAMA VRBANI d.o.o za radno mjesto kuhara, da ima radnu dozvolu za boravak i rad od 6. prosinca 2023. kod navedenog poslodavca za razdoblje od 6. prosinca 2023. do 12. kolovoza 2024., da je prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje kod obveznika doprinosa trgovačkog društva MAMA VRBANI d.o.o. od 19. prosinca 2023. Prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora dana 22. srpnja 2024. radnik RF je zatečen u prostoru kuhinje LA BODEGA u Dubrovniku, a koji posluje u sastavu tužitelja, a kod kojeg imenovani radnik nije prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer prema ocjeni ovog Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Odredbom članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ broj: 115/22., dalje: ZSNP) propisano je da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja, između ostalog i obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada.
10. Odredbom članka 7. stavka 2. ZSNP-a propisano je da će nadležni inspektor u roku osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rad i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske. Odredbama članka 88. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20., 114/22. i 151/22.) propisano je da državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da državljanin treće zemlju u Republici Hrvatskoj može raditi samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad.
11. Prema odredbi članka 88. stavak 4. Zakona o strancima propisano je da poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada, ako tim Zakonom nije drugačije propisano.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da rad radnika RF u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNP-a predstavlja neprijavljeni rad jer imenovanog radnika tužitelj prije početka rada koji ima obilježje rada za koji se zasniva radni odnos nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje. Pravilno je s obzirom na navedeno tuženik primijenio odredbu članka 7. stavka 2. ZSNP-a i naložio tužitelju da imenovanog radnika prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje i uplati u državni proračun Republike Hrvatske zakonom propisani iznos.
13. Prigovor tužitelja da je radnik RF trebao biti saslušan preko prevoditelja nije osnovan. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da u trenutku inspekcijskog nadzora nije bilo moguće osigurati prevoditelja odnosno tumača te je inspektor rada radi utvrđivanja okolnosti rada imenovanog radnika kod trgovačkog društva DANI I PARTNERI d.o.o. uzeo izjavu od druge prisutne radnice koja je jasno i nedvosmisleno potvrdila da je radnik obavljao poslove kuhara.
14. Na drugačije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužitelja o neodržavanju rasprave pred prvostupanjski sudom. Odredbom članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. S obzirom da nisu sporne naprijed navedene pravno odlučne činjenice, a tužitelj nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, prvostupanjski sud kada je donio odluku bez rasprave nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
15. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
18. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
