REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-521/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mađerić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 269f i umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3404/2021-2 od 26. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1643/17 od 6. svibnja 2021., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3404/2021-2 od 26. rujna 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1643/17 od 6. svibnja 2021. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 98.425,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2017. pa do isplate, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 8.750,00 kn u roku od 8 dana, a u preostalom dijelu je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova odbijen. Toč. II. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova povodom odgovora na žalbu.

2. Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1301/2023-2 od 6. lipnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeća pravna pitanja:

„Ukazuje li sama činjenica da se divljač, u konkretnom slučaju lisica, našla na kolniku autoceste, a što je uzrokovalo prometnu nezgodu naletom vozila na lisicu, na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste?

Predstavlja li činjenica da su djelatnici pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste izvršili ophodnju dijela autoceste na kojem je došlo do udara vozilom u divljač te da u ophodarskom dnevniku nije evidentirano oštećene zaštitne ograde na dan štetnog događaja, dokaz o nepostojanju propusta u održavanju autoceste od strane pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste?“

3. Podnošenje revizije dopušteno je uz obrazloženje da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 230/2012 od 8. studenog 2012.

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje novčani iznos koji je na ime naknade štete temeljem police automobilskog kaska isplatio svom osiguraniku (98.425,00 kn) na ime naknade imovinske štete nastale na njegovom vozilu uslijed naleta na divljač na autocesti kojom upravlja tuženik.

9. Povodom revizije spornom proizlazi ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj tuženik nije odgovoran za nastalu štetu.

10. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova do štetnog događaja je došlo na autocesti (A 5, dionica Đakovo – Osijek) kojom se kretao osiguranik tužitelja i naletio na divljač koja se nalazila na autocesti. Tuženik je sukladno građevinskoj dozvoli uz autocestu postavio žičanu ogradu, a prema ophodarskom dnevniku tuženika ne proizlazi da je utvrđeno da je na postavljenoj ogradi bilo oštećenja uslijed kojih bi divljač mogla pristupiti do auto ceste.

11. Polazeći od ovako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite prema Zakonu o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC) i Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, dalje: ZSPC) time što je uredno izvršavao svoju obvezu održavanja ceste. Pritom iznose pravno shvaćanje prema kojem tuženik u konkretnom slučaju odgovara po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, dalje: ZOO) te ocjenjuju da je tuženik dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za sprečavanje ulaska divljači na cestu i da je time dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje.

12. Prema čl. 50. st. 1. ZC za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

13. Prema čl. 81. st. 1. ZC Hrvatske auto ceste d.o.o. upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona.

14. Ovaj sud je u više odluka (Rev 1271/2024 od 2. listopada 2024., te Rev 1272/2021 od 24. svibnja 2023., Rev x 230/2012 od 8. studenog 2012.) izrazio pravno shvaćanje kojim se sadržajno odgovara na oba postavljena pravna pitanja.

15. Tako se u odluci Rev 1271/2024 od 2. listopada 2024. na postavljeno pravno pitanje:

"Dokazuje li činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne ograde autoceste, te je li u toj situaciji teret dokaza da su poduzete sve radnje radi nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa autocestom na tuženiku - pravnoj osobi koja gospodari autocestom ili je na tužitelju teret dokaza da postoji određeni propust tuženika?"

Odgovara:

„…odgovor na prvi dio postavljenog pitanja glasi:

Imajući u vidu odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, kojim odredbama je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste - po načelu krivnje, potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta, pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde… …Što se pak tiče cjelokupnog postavljenog pitanja u presudi ovoga suda broj Rev-x 230/2012-2 od 8. studenog 2012., a radi usklađivanja sudske prakse s kojom je i dopuštena ova revizija, navedeno je:

''Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa bile na strani tuženika, a ne tužitelja.''

16. Stoga se i ovom odlukom reafirmiraju prethodno citirana pravna shvaćanja ovoga suda čime je ujedno odgovoreno na postavljena pravna pitanja.

17. Slijedom navedenog, u okolnostima kada je do štetnog događaja temeljem kojeg je tužitelj isplatio odštetu svom osiguraniku temeljem police osiguranja automobilskog kaska došlo zbog naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač koja se zatekla na auto cesti ne može se prihvatiti ocjena nižestupanjskih sudova da je time što je tuženik naveo da je uz auto cestu sukladno građevinskoj dozvoli postavio zaštitnu ogradu i da ophodarska služba nije uočila oštećenja ograde dokazao da je poduzeo sve mjere nužne za sprečavanje ulaska divljači na auto cestu jer je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je do štetnog događaja došlo uslijed okolnosti koje nije mogao spriječiti, što na opisan način nije dokazao.

18. Kako pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u pogledu odgovornosti tuženika odstupaju od prethodno iznijetog pravnog shvaćanja revizijskog suda, a zbog pogrešnog pravog pristupa nisu utvrđene sve odlučne činjenice, pobijane nižestupanjske presude su ukinute i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 391. st. 7. ZPP).

19. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek