Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1374/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeće, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sofiji Petković, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-5146/2024 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-5146/2024 od 30. travnja 2025. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita], od dana 17. ožujka 2007. sklopljenog između stranaka u čl. 3. Ugovora koja glasi 3,30% od iznosa kredita, jednokratna naknada, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.". U točki II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 434,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2007. pa do isplate, dok je u točki III izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 615,58 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 30. travnja 2025. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i da se naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude kao i troškove žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Utvrđeno je da nije počinjenja niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Protivno žalbenim navodima, presuda nije nerazumljiva niti proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Nije počinjena ni relativno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354.s t. 1. ZPP- a, i sud nije povrijedio niti odredbu čl. 326.a ZPP-a u vezi s čl. 186.c ZPP-a jer nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz tih zakonskim odredbi. Tužba u ovom predmetu nije preuranjena i nije riječ o tome da tražbina ne bi bila dospjela i to stoga što je riječ o ništetnosti neke ugovorne odredbe, te je ista ništetna od samog početka tj. od sklapanja ugovora i od tada se ima pravo tražiti povrat stečenog temeljem takve ugovorne odredbe. Stoga proizlazi da je tražbina dospjela već od sklapanja ugovora u kojem se ista nalazi pa zahtijevanju stečenog po toj odredbi je dopušteno i to od sklapanja ugovora zbog čega tužba nije preuranjena.

7. Sud prvog stupnja je raspravio i utvrdio sve bitne okolnosti za donošenje zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza postupio sukladno čl. 8. ZPP-a te je pravilno primijenio i materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

8. Protivno žalbenim navodima temeljem pravilnog utvrđenja primijenjene su mjerodavne odredbe čl. 96. st. 1. do 4., čl. 99. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07 - dalje ZZP) u vezi s čl. 4., čl. 7., čl. 270., čl. 295., čl. 323. st. 1. čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), jer da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i da je kao takva ništetna.

9. Stoga je pravilno naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 434,60 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2007. pa do isplate, pravilno utvrđujući da tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbe koja je unaprijed sastavljena po standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da postoji značajna neravnoteža u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je unaprijed sastavio navedenu odredbi predmetnog ugovora u kojoj je trošak obrade kredita trebala platiti tužiteljica kao potrošač.

11. Naime, prema odredbi čl. 12. ZOO-a stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, dužne su se pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da kao sudionici obveznih odnosa su dužni međusobno postupati obvezno i uvažavati interese obe strane, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je navedenim načinom ugovaranja postupljeno protivno tom načelu na način da je zaštitio svoje interese, a narušivši time ugovornu ravnotežu.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica čitanjem sadržaja ugovorne odredbe mogla utvrditi na što se odnosi ta naknada jer je prema presudi suda Europske unije pod poslovnim brojem C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 2. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već potrošaču mora na transparentan način biti objašnjeno o razlozima i pojedinosti ugovornog mehanizma, tako da na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita niti ju je, u izostanku ikakvih parametara vezanih za troškove obrade, učinio odredivom, što je rezultiralo time da navedena odredaba nije jasna niti lako razumljiva. Nadalje u ugovoru nisu navedeni razlozi plaćanja tih troškova, koje je tuženik imao pri obradi zahtjeva za kredit niti se o tome sa tužiteljicom prigovaralo, a sama činjenica da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određen u postotku odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veću naknadu, što govori u prilog tome da takvom ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu pokriveni stvari troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kreditnog zahtjeva, jer bi u tom slučaju naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu.

14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ta odredaba ništetna jer da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista već unaprijed formulirana od strane tuženika, a posebno cijeneći da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa su stranke dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidbi iz odredbe čl. 7. ZOO-a, a uzimajući u obzir da u ugovoru nije jasno određeno navedeno koje je troškove banka imala i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade.

15. Slijedom svega se napominje da je teret dokazivanja bio na tuženiku da dokaže da se pojedinačno pregovaralo o toj naknadi kao i o njezinoj visini, da tuženik tu činjenicu nije dokazao niti osnovanost žalbenih navoda da je s tužiteljicom pregovarao ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

16. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio da je neosnovan prigovor zastare jer da prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na ništetnost se ne gasi, odnosno ne zastarijeva te je smisao odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a da odluka u sporu o utvrđenju ništetnosti ugovora ima za posljedicu ostvarivanje prava na restituciju. Stoga novčana tražbina tužiteljice predstavlja zahtjev za povrat onoga što je dano na temelju ništetne ugovorne odredbe i treba ga promatrati zajedno sa zahtjevom za ništetnost takve odredbe, slijedom čega takvo ostvarivanje prava tužiteljice na restituciju ne podliježe zastari jer bi ograničenje restitucije zastarom umanjilo značaj instituta ništetnosti.

17. Stoga zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također se ističe da i u predmetima C- 609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 sud EU je obrazložio kako Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ne dopušta zastarijevanje utvrđenja nepoštenosti ugovorne obveze odnosno da stav prema kojem bi zastarni rok za restituciju zbog nepoštenosti ugovorne odredbe istekao prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost odredbe, ne može ni u kom slučaju biti u skladu s Direktivom.

18. Na navode žalbe tuženika da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje shvaćanje o zastari jer da se radi o povredi manjeg značaja i samo djelomične ništetnosti jedne ugovorne odredbe, navodi se da čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ ispituje poštenost pojedinih ugovornih odredbi potrošačkih ugovora a sukladno tome na utvrđenje nepoštenosti pojedinačnih odredbi primjenjuje se pravilno o zastari koje se primjenjuju na ništetnost cjelokupnog ugovora.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojim osporava utvrđenje i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata, jer sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a, jer je isplata izvršena temeljem ugovora kojeg je sam sastavio a na koji tužiteljica nije imala utjecaja.

20. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-s jer tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita u utuženom iznosu.

21. S obzirom na izloženo neosnovani su žalbeni navodi da je trebalo primijeniti odredbu čl. 375. ZPP-a o jednokratnom prekomjernom oštećenju jer ne postoje zakonske pretpostavke za primjenu tog instituta jer jednokratno prekomjerno oštećenje je razlog pobojnosti.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a jer kada je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku pripadaju joj troškovi parničnog postupka koji su bili potrebni radi vođenja ovog postupka.

23. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljici ne pripada nagrada za trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. jer je sud prvog stupnja pravilno priznao nagradu za sastav tog podneska sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 - dalje Tarifa) jer se radilo o obrazloženom podnesku.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužiteljici nepravilno dosuđen trošak pristojbe na presudu protivno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama jer je tužiteljica platila sudsku pristojbu u okviru roka iz čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama jer je odluka dostavljena elektroničkim putem 15. svibnja 2025. te je tog dana i uplaćena sudska pristojba na presudu u iznosu od 26,54 eur.

25. Isto tako, sud prvog stupnja je u trošak obračunao i sudsku pristojbu za tužbu u istom iznosu jer je tužiteljica postupila sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama jer je platila sudsku pristojbu u trenutku podnošenja tužbe.

26. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I, II i III izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

27. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić