Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-1006/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KP iz Dokmanovića, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bičanić, odvjetnik iz Ogulina, protiv tužene ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, radi isplate (v.p.s. 1.688,82 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 04. lipnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tužene, javno objavivši 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 1.038,76 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odnosno za više zatraženih 650,06 EUR tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja te zahtjev tuženice, odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelj potražuje od tuženice isplatu iznosa od 13.251,60 kn/1.758,79 EUR a koji zahtjev temelji na činjenici da je on slijepa osoba a da je tuženica koristila njegovu Diners karticu za koju je imala PIN te iskoristivši njegovu invalidnost, u nekoliko navrata bez njegova znanja i dopuštenja na bankomatu podizala gotovinu i teretila navedenu karticu te je tako u razdoblju od prosinca 2019. do travnja 2020. podigla ukupno 19.951,60 kn. Opisana tražbina proizlazi iz pet računa na koje se poziva.

Navodi da je on mirnim putem opomenom od 20. svibnja 2020. pozvao tuženicu na isplatu otuđenih iznosa bez bankarskih naknada čemu je ista djelomično udovoljila te izvršila uplatu 6.700,00 kn dok preostali iznos do dana podnošenja tužbe nije vratila.

Navodi i da je do točne visine podignutog iznosa te bankarske naknade i provizije koje su teretile njegovu karticu došao putem djelatnice banke. Uz tužbu prilaže dokaz o invalidnosti, račune Erste Card Club d.o.o. te dopis upućen tuženici, ujedno predlaže saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka ZP te po potrebi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu (list 19) prvenstveno ističe da je u tužbi izostavljena činjenica da su ona i tužitelj živjeli u izvanbračnoj zajednici 15 godina a što mogu potvrditi svjedoci, da je u telefonskom kontaktu sa tužiteljem pokušala sve razriješiti sporazumno ali je isti to odbio, osporava visinu tražbine jer da je ona tužitelju net bankingom uplatila 6.700,00 kn te 5.000,00 kn u gotovini te da se doista radi o dugovanju da bi "dug" iznosio 4.200,00 kn. Navodi da je kao izvanbračna supruga obavljala sve poslove u ime tužitelja pa tako i koristila karticu kada je isti to tražio a također da je on karticu ponekad davao i svojim prijateljima. Smatra da se ovdje ne radi o krađi nego o normalnom korištenju novca kao bračne stečevine jer je ona osobno potpuno financijski upropaštena, da je tužitelj tražio da ona svaki mjesec doprinosi u kuću minimalno 3.000,00 kn, da je radila sve poslove u kući i oko kuće, da se za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice dosta toga i sagradilo kao i kupilo te je u konačnici morala zbog dotrajalosti prodati svoj automobil te na njegov račun uplatiti 16.000,00 kn.

U daljnjim navodima opisuje problematiku izvanbračne zajednice te u konačnici predlaže tužbu odbaciti i smatra da bi ona i tužitelj svoja prava i obveze trebali riješiti u posebnoj parnici radi podjele bračne stečevine.

U dokazne svrhe predlaže saslušanje svjedoka ČP, CP, prilaže dopis upućen punomoćniku tužitelja od 26. svibnja 2020., izvod iz prometa po računu Erste banke za kolovoz 2017. koji glasi na tužitelja, račune Hrvatskih šuma za ogrjevno drvo od 07. svibnja 2018. i 04. veljače 2019.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj u podnesku od 24. ožujka 2021. (list 31) osporava navod o predaji gotovine tužitelju, ističe da je iz odgovora na tužbu vidljivo da tuženica ne osporava korištenje kartice tužitelja.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi predloženi do zaključenja prethodnog postupka i to čitanje isprava dostavljenih uz tužbu i odgovor na tužbu, čitanje prometa po računu tužitelja a koji podaci su pribavljeni od Erste banke (list 44- 60), saslušanje svjedoka ČP i SP te saslušanje stranaka (sve list 70-75).

4.1. Tužitelj je u stranačkom iskazu prvenstveno potvrdio postojanje izvanbračne zajednice sa tuženicom a koja je započela oko 2006.g., također je naveo da je ubrzo po započinjanju iste utvrdio da je tuženica s njegovog računa skidala novce i tada se radilo o kreditu preko Master Card kartice u iznosu od 6.000,00 kn a što je utvrdio u banci te su tada njih dvoje dogovorili da ona to više neće raditi nakon čega je on na dvije kartice promijenio PIN a kasnije je tek doznao da i za Diners karticu postoji PIN koji dolazi zasebno poštom. Navodi i da je tuženica u početku njihove zajednice bila u velikim dugovima a ljudi su mu pročitali ugovor iz kojeg proizlazi da je ona digla kredit od 150.000,00 kn. Također je naveo da mu tuženica nije ništa vratila u gotovini već mu je u banci rečeno da mu je na račun sjelo 3.700,00 kn i njegova je pretpostavka da je ona to uplatila. Naveo je i da on ima trajne naloge za struju, telefon i osiguranje te kada mu je službenica u banci čitala izvještaj shvatio je da određeni iznos nedostaje nakon čega je on nazvao Diners koji mu je ponudio da sve vrati u ratama kao dugogodišnji komitent i ujedno mu je tada rečeno da je dvije večeri prije toga na bankomatu podigao 5.000,00 kn. Tuženica mu nije rekla da pušta gotovinu u koverti kod njega u kući. Ista ga je prilikom odlaska samo pozdravila a on ju je poslije nazvao i utvrdio da se više neće vratiti. Naveo je i da kod njega u kuću dolazi cijelo selo, da mu dva puta tjedno dolazi geronto domaćica kao i da su svjedoci stalno kod njega, a da je tuženica prva živuća osoba koja je iskoristila njegov hendikep za prijevaru a da mu to čak nisu radila niti djeca dok je radio u školi. U razgovoru sa tuženicom ista je prvo poricala da je dizala novac a poslije je priznala. Geronto domaćicu ima nakon što je tuženica otišla. Tuženica u razdoblju do kraja 2019. pa do odlaska nije na njegov račun uplatila novce.

Na izričiti upit naveo je da on ovdje potražuje samo dizanje gotovine preko Diners kartice a da uplate vršene tvrtki Pevec predstavljaju valjda njegov dug.

4.2. Tuženica navodi da tužitelju nije ništa dužna jer je sav novac postepeno vraćala na način da je isti prebacivala sa svog tekućeg računa na njegov, da je tužitelj htio da si oni kupe nešto EUR pošto je u to vrijeme počeo rasti tečaj te je od nje tražio da sa svog računa podigne novce ali je ona taj novac podigla preko Diners kartice sa njegovog računa a PIN je znala jer je on od nje tražio da mu ga pročita te je ona taj novac stavila u kovertu na stol, radilo se o iznosu od 5.000,00 kn a u toj koverti je već bilo 5.000,00 kn koje je podigla SP. Ona nije podigla novce sa svog računa jer na istom nije bilo novaca pošto je cijelu plaću duži niz godina davala u domaćinstvo pa se tužitelju nije usudila reći da su ti novci podignuti sa Dinersa. Potvrđuje da je na početku njihove zajednice postojala konfliktna situacija sa Master Card karticom jer ona tada nije imala novaca. Potvrđuje i da je podigla kredit od 150.000,00 kn.

4.3. Svjedok ČP poznaje stranke dugi niz godina te zna da su isti živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od otprilike 2006. do 2022. (moguće i do 2020.), zna da je tuženica imala karticu računa tužitelja a prije njihove veze je i on osobno u nazočnosti i po nalogu tužitelja pomoću te kartice podigao gotovinu na bankomatu, da mu se tužitelj požalio da je tuženica bez njegovog znanja podigla oko 2.000,00 do 2.500,00 EUR i to je bilo već kada je njihova zajednica prestajala i to je bio i uzrok prestanka zajednice. Moguće je da je gotovinu sa računa tužitelja podizao i nakon što je već postojala njegova veza sa tuženicom. Tužitelj funkcionira na način da sa svima radi s povjerenjem. Zna da je tuženica plaćala režije ali ne zna s čijeg računa te obavljala svakodnevnu nabavu dok je tužitelj realizirao veće nabave.

4.4. Svjedok SP poznaje tužitelja od djetinjstva, isti joj je bio i profesor te praktički drugi otac. Ona i suprug su pomagali tužitelju, ona je znala PIN njegove kartice te mu je i podizala gotovinu a oko 2020. je rekao da nešto sumnja te je tražio da mu pročita stanje na računu, u to vrijeme ju je nazvala i tuženica i rekla da je tužitelju dužna 4.000,00 kn te da će isti nazvati svjedokinju a tuženica je tada od nje tražila da tužitelju pročita iznos koji će uključivati tih 4.000,00 kn a što je ona odbila učiniti te je tužitelju rekla pravo stanje računa. Tužitelj je na to poludio te nakon par dana javio da je tuženica otišla. Također je rekao da kada je od tuženice tražio čitanje stanja na računu da je tu uvijek bila neka muljaža. Ona ga je u to vrijeme vozila u banku gdje je od službenice dobio ispis stanja računa te je tada utvrđeno da su preko Dinersa dizani novci a ona nije niti znala da za to postoji PIN. Tužitelj je rekao da je podignuto 5.000,00 kn i da je tuženica nakon toga otišla. Tužitelj nije ništa govorio o vraćanju novca u gotovini. Tužitelj je bio invalidna osoba još dok je radio kao profesor tehničkog odgoja i njoj predavao u osnovnoj školi. Isti nije znao da tuženica ima Diners karticu. Zajednica stranaka prestala je oko 2020. Nije u kući tužitelja vidjela kovertu sa novcem.

4.5. Iz priloženih kopija računa Erste Card Club d.o.o. – Diners Club Standardna izdanih 11.12.2019., 27.01.2020., 11.03.2020., 14.04.2020. i 15.04.2020. na ime tužitelja, vidljivo je da su se računi naplaćivali izravnim terećenjem, da se isti između ostalog odnose na podizanje gotovine te naplatu naknade za podizanje gotovine, pa je sukladno tome 06.12.2019. podignut iznos od 2.000,00 kn (naknada 118,00 kn, račun od 11.12.2019.), dana 13.02.2020. podignut je iznos od 700,00 kn, dana 19.02.2020. iznos od 1.000,00 kn, dana 25.02.2020. iznos od 1.000,00 kn te dana 08.03.2020. iznos od 1.400,00 kn (ukupne naknade 241,90 kn, račun od 11.03.2020.), dana 14.03.2020. podignuti su iznosi od 2.400,00 te 200,00 kn (naknade 171,60, račun od 14.04.2020.) te dana 15.04.2020. podignut je iznos od 5.000,00 kn (naknada 295,00 kn, račun od 13.05.2020.).

Sukladno prednjem, Diners Card karticom podignut je u navedenom razdoblju ukupan iznos od 13.700,00 kn te naplaćene naknade za podizanje gotovine u iznosu od 826,50 kn, što ukupno predstavlja 14.526,50 kn.

Nadalje, račun od 11.12.2019. obuhvaća i ratu za Pevec (4/18) u iznosu od 109,38 kn, račun od 13.01.2020. odnosi se samo na ratu za Pevec (5/18), dok preostala tri računa također obuhvaćaju rate za Pevec (07/18-09/18) – svaka po 109,38 kn.

4.6. Iz podataka Erste banke – tekući račun tužitelja, utvrđen je promet po istome odnosno to da je su iznosi iz opisanih računa Erste Card Club d.o.o. obustavljeni na računu tužitelja.

Također je vidljivo kada je sa opisanog tekućeg računa podizana gotovina.

4.7. Po provođenju dokaza opisanih u toč. 4.1 do 4.6. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, što znači da su odustale od ostalih prvotno predloženih dokaza.

4.8. Tužitelj je u podnesku od 02.02.2025. (list 61), nakon dostave podataka Erste banke, konačno postavio tužbeni zahtjev, ukazujući da iz pribavljenih podataka proizlazi da podizanje novca odgovara ispravama priloženim uz tužbu a da on nikad nije podizao gotov novac sa Diners Club karticom. Stoga ističe da je na temelju priloženih računa Diners Cluba vidljivo da je istome sa tekućeg računa ustegnut ukupan iznos od 15.073,40 kn, kao i da su temeljem kartice Erste Club ustegnuti iznosi od 2.650,98 kn dana 24.02.2020. te iznos od 1.700,00 kn dana 16.03.2020., što da predstavlja ukupnu tražbinu od 19.424,38 kn a kako je tuženica na njegov račun uplatila iznos od 6.700,00 kn, dugovanje preostaje u iznosu od 12.724,38 kn odnosno 1.688,82 EUR, a što u konačnici predstavlja visinu tužbenog zahtjeva, sa zateznim kamatama na taj iznos od 26.05.2020. (sukladno dospijeću zadnjeg računa koje je bilo 25.05.2020.).

5. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza, sud nalazi utvrđenim osnovanost tužbenog zahtjeva u većem dijelu, odnosno tužbeni zahtjev bio bi osnovan je za iznos od 14.526,50 kn/1.928,00 EUR, a uz nespornu činjenicu da je tuženica vratila iznos od 6.700,00 kn /889,24 EUR, tužbeni zahtjev je u konačnici osnovan za iznos od 7.826,50 kn/1.038,76 EUR, a o čemu će razlozi biti izneseni u nastavku odluke.

5.1. Tužitelj u tužbi ne navodi pravnu osnovu tužbe, međutim po ocjeni suda u ovom se slučaju radi o stjecanju bez osnove.

Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe prijeđe na bilo koji način u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema st. 3. obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom čl. 1115. propisan je opseg vraćanja i to kod nepoštenog stjecatelja od dana stjecanja a kod poštenog stjecatelja od dana podnošenja zahtjeva.

U konkretnom slučaju dio imovine tužitelja (novčani iznos) prešao je u imovinu tuženice i to bez pravne osnove, slijedom čega je tuženica u obvezi vratiti tako stečeni iznos.

5.2. Prvenstveno je potrebno ukazati da s obzirom na iskaze stranaka i svjedoka te sadržaj priloženih isprava, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici duži niz godina (od otprilike 2006. do 2020.), da je tužitelj vlasnik tekućeg računa u Erste banci, da je isti korisnik Diners kartice putem Erste Card Club d.o.o. te da za korištenje navedene kartice postoji PIN, kao i da su se računi za Diners Club karticu naplaćivali izravnim terećenjem sa tekućeg računa tužitelja.

Nesporno je i da tuženica nije imala punomoć za korištenje opisane kartice. S obzirom na sadržaj prometa po tekućem računu, nesporno je i da je direktno sa tog računa podizana gotovina.

Nadalje, s obzirom na iskaz tuženice, nesporno je i da je ista koristila Diners Club karticu koja glasi na tužitelja, da je ista raspolagala PIN-om i da je ista putem te kartice podizala gotovinu.

Spornim se, uzevši u obzir navode iz odgovora na tužbu i iskaz tuženice, ukazuje visina tražbine, ovo iz razloga što tuženica smatra da tužitelju nije ništa dužna (stranački iskaz) odnosno da mu je eventualno dužna iznos od 4.200,00 kn (naveden u odgovoru na tužbu) jer da je ona ulagala i doprinosila u domaćinstvo te da se radi o bračnoj stečevini.

5.3. Vezano uz prethodno opisane navode tuženice potrebno je navesti da je sud u ovom postupku ograničen na raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju činjeničnih navoda iz tužbe te da eventualna potraživanja tuženice kojima ista u stvari dijelom i opravdava svoje postupanje – podizanje gotovine putem Diners Club kartice u svrhu podmirenja troškova zajedničkog života stranaka, mogu biti predmet protutužbenog zahtjeva ili eventualnog zasebnog postupka.

Također, teret dokaza da bi novčani iznosi koje je ista podigla putem Diners Club kartice i kojim iznosima je u konačnici terećen račun tužitelja, bili korišteni za potrebe tužitelja, je isključivo na tuženici, a ista istaknutim prigovorima i predloženim dokazima nije obeskrijepila prethodno opisano utvrđenje suda, osim u dijelu u kojem su računima obuhvaćene i rate u Pevecu.

5.4. Na okolnost toga da je tuženica novčane iznose putem Diners Club kartice, koji su predmet tužbenog zahtjeva, podizala bez znanja i odobrenja tužitelja te da nije utvrđeno da bi ti iznosi bili korišteni za potrebe tužitelja, sud kao vjerodostojnijim prihvaća iskaz tužitelja. Ovo iz razloga što je tuženica potvrdila dio njegova iskaza da je još u početku njihove izvanbračne zajednice bilo problema oko korištenja Master Card kartice kao i iz razloga što je svjedok SP navela da je tuženica od nje tražila da zataji pravo stanje na računu tužitelja i radilo se o iznosu od 4.000,00 kn, a upravo iz prometa po tekućem računu tužitelja vidljivo je da je dana 16.04.2020. na bankomatu podignut navedeni iznos. Iz navedenog razloga prihvaćen je i iskaz svjedoka jer je suglasan materijalnim dokazima odnosno ispravi Erste banke. Također, nije prihvaćen iskaz tuženice u dijelu u kojem navodi da je tužitelju vratila u gotovini i iznos od 5.000,00 kn, ovo prvenstveno iz razloga što se radilo o podizanju gotovine Diners Club karticom tužitelja a ne s njenog računa. Sukladno prednjem, utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva.

5.5. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, kao što je prethodno izneseno, isti je djelomično osnovan.

Tužitelj i u činjeničnim navodima tužbe i u stranačkom iskazu navodi da predmetnu novčanu tražbinu predstavljaju iznosi gotovine podignuti putem Diners Club kartice, a prethodno je izneseno da sukladno priloženim računima po tužitelju, visina podignute gotovine (zajedno sa naknadama za podizanje gotovine) iznosi 14.526,50 kn.

Stoga je nejasno iz kojih razloga tužitelj u činjeničnim navodima ističe da se radilo o podizanju gotovine u ukupnom iznosu od 19.951,60 kn, jer taj iznos ne odgovara niti ukupnom zbroju priloženih računa (koji iznosi 15.073,40 kn). Također, navodi tužitelja iz podneska opisanog u toč. 4.8. (nakon pribave podataka o prometu po tekućem računu tužitelja) nisu osnovani iz razloga što iako je točno da je s njegovog tekućeg računa dana 24.02.2020. za korist Erste Card Club d.o.o. ustegnut iznos od 2.650,98 kn, tužitelj opisani račun ne prilaže uz tužbu niti se na isti poziva u činjeničnim navodima a sama činjenica što je po tom računu izvršena ustega na njegovom tekućem ne znači da se radilo o podizanju gotovine od strane tuženice. Isto se moglo utvrditi jedino pregledom računa kojeg tužitelj nije priložio a teret dokaza prednjeg je upravo na tužitelju. U pogledu navoda iz podneska opisanog u toč. 4.8. da je tužitelju temeljem kartice Erste Club ustegnut iznos od 1.700,00 kn dana 16.03.2020., usporedbom tog navoda sa prometom po tekućem računu tužitelja proizlazi da je dana 16.03.2020. za korist Erste Card Club d.o.o. ustegnut iznos od 17,00 kn, slijedom čega se ne radi niti o iznosu koji navodi tužitelj niti se radi o isplati gotovine. I u tom dijelu je teret dokaza na tužitelju, a samim navodom da se radi o gotovini i navedenom iznosu, isto nije utvrđeno.

Stoga u opisanim dijelovima nisu osnovani navodi tužitelja.

5.6. U pogledu ostalih navoda iz podneska tužitelja opisanog u toč. 4.8. ističe se da zbroj računa priloženih uz tužbu, kako to pravilno navodi tužitelj, iznosi 15.073,40 kn, međutim kao što je već navedeno, na isplatu gotovine i naknadu za isto odnosi se iznos od 14.526,50 kn, dok se preostali iznos od 546,90 kn odnosi na rate za Pevec. Tužitelj je u stranačkom iskazu naveo da rate za Pevec predstavljaju "valjda njegov dug", slijedom čega kako isti ni u tom dijelu nije dokazao da bi se radilo o podizanju gotovine od strane tuženice ili kupnji na rate o kojoj on nije imao saznanja i koja kupnja nije realizirana s njegove strane, ni u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.7. Stoga završno proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan za gotovinske isplate i naknade za iste putem Diners Club kartice a koje isplate i naknade terete račun tužitelja za iznos od 14.526,50 kn a kako je tuženica nesporno podmirila iznos od 6.700,00 kn, tražbina preostaje u iznosu od 7.826,50 kn/1.038,76 EUR, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen dok je za više zatraženih 650,06 EUR (do zatraženih 1.688,82 EUR) tužbeni zahtjev odbijen.

Zatezna kamata dosuđena je sukladno traženju odnosno idućeg dana od dana dospijeća posljednjeg iznosa.

6. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke temelji se na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) odnosno tužitelj nije uspio u dijelu zahtjeva koji se ima smatrati razmjerno neznatnim i zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

Sukladno prednjem tužitelju su priznati troškovi kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe i zastupanje na 2 ročišta – svaka radnja po 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), sastav podneska od 25.03.2021. iznos od 100,00 EUR (po ocjeni suda radi se o podnesku iz Tbr. 8. toč. 3. pa je priznat u manjem iznosu od zatraženog), odnosno ukupno 700,00 EUR te PDV na prednje u iznosu od 175,00 EUR, odnosno ukupno 875,00 EUR.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 20.05.2020. (dopis tuženici prije podnošenja tužbe) i od 03.02.2025. jer se ne radi o potrebnim troškovima u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen.

U pogledu sudskih pristojbi, tužitelj je temeljem čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, pa će odluka o pristojbi za tužbu i presudu biti donesena po pravomoćnom okončanju postupka sukladno čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama.

Delnice, 10. rujna 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.