Poslovni broj: Usž-3278/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Istarske kreditne banke Umag d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 6572356010, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Travaš i partneri d.o.o., Zagreb, Jurkovićeva 24, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Pazin, Odjela inspekcije Pula, Pula, Trg Republike 1, radi nadzora nad provedbom mjera zaštite, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-882/2025-3 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-882/2025-3 od 10. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke upravni spor je obustavljen. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.
2. Protiv označenog rješenja tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da je Odjel inspekcije donio rješenje kojim je povećao, dopunio ili izmijenio postojeće mjere zaštite radi povećanja sigurnosti u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima pozivajući se na članak 28. Zakona o zaštiti novčarskih institucija. Navodi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 16. travnja 2025. donesenog sukladno odredbi članka 28. u vezi članka 410. stavak 3. Zakona o zaštiti novčarskih institucija, Istarskoj kreditnoj banci Umag d.d. naloženo da u svojoj poslovnici u Pazinu ugradi dodatni senzor za vibracije na sefovima sa pretincima korisnika banke. Ističe da je Odjelu inspekcije, Službe civilne zaštite Pazin 5. svibnja 2025. dostavljena odluka Uprave Istarske kreditne banke Umag od 8. travnja 2025. prema kojoj od dana donošenja navedene odluke u predmetnoj poslovnici u Pazinu neće pružati bankarsku uslugu davanja sefova na korištenje te zaključuje da je time prestao postojati razlog na kojem se temeljilo navedeno rješenje Odjela inspekcije o provođenju naloženih mjera stoga je temeljem članka 128. stavak 1. točke 3. i stavka 2. ZUP-a navedeno rješenje oglašeno ništavim jer je izvršenje tog rješenja stvarno nemoguće. Prigovara što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 16. travnja 2025. doneseno poslije odluke Uprave Istarske kreditne banke Umag od 8. travnja 2025., a koju je Odjel inspekcije zaprimio 5. svibnja 2025. te smatra da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za primjenu članka 106. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da Sud usvoji žalbu te poništi osporeno rješenje prvostupanjskog suda.
3. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj 21. svibnja 2025. podnio tužbu protiv Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilna zaštite, Područnog ureda civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, a kojim tužbenim zahtjevom je predložio sudu oglasiti ništavim osporavano rješenje. Tuženik je rješenjem od 21. svibnja 2025. udovoljio tužbenom zahtjevu kojim je rješenje od 16. travnja 2025. oglašeno ništavim. Obzirom da je tuženik nakon podnošenja tužbe udovoljio tužbenom zahtjevu, tužitelj je podneskom od 5. lipnja 2025. povukao tužbu, stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je predmetni upravni spor obustavio na temelju odredbe članka 103. stavka 1 . u vezi sa člankom 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima.
7. Nadalje, imajući na umu da je upravni spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelju je sukladno odredbi članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima te Tbr. 27/1. i Tbr. 27/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.) pravilno dosuđen trošak ovog upravnog spora koji je tužitelj zatražio u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura i to za sastav tužbe s porezom na dodanu vrijednost.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjsko rješenje temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svog rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
9. S obzirom da tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi sa člankom 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
