Poslovni broj: Psp-26/2025-13
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Pavla Lončara 2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u predmetu tužiteljice ĆŠ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Županić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAPREŠIĆ d.o.o., Zaprešić, Zelengaj 15, oib: 29113541841, radi smetanja posjeda, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 9. rujna 2025., koja je zaključena u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika ZŠ, **.**.2025.,
r i j e š i o j e:
1.Tuženik Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o. smetao je tužiteljicu ĆŠ u posjedu dvosobnog stana S10 na drugom katu koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, kupaonice i sobe ukupne korisne površine 41,65 m2 s pripadcima: loggiom površine 8,00 m2 i garažnim parkirališnim mjestom GPM9 u podrumu površine 11,50 m2 - ukupne korisne površine 61,15 m2 (u etažnom nacrtu označeno žutom kosom šrafaturom), a koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe u [adresa], izgrađenoj k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je dana 22. svibnja 2025., a što je tužiteljica saznala istog dana, obustavio isporuku vode u predmetni stan, time što je na stubištu ispred predmetnog stana uklonio vodomjer i odnio ga.
Nalaže se tuženiku da uspostavi urednu i nesmetanu isporuku vode u predmetni stan u posjedu tužiteljice u [adresa], u roku 8 dana. Zabranjuje se tuženiku da na ovakav ili sličan način ubuduće smeta tužiteljicu u posjedu predmetnog stana.
2.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 559,72eur, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi tako tvrdi da je posljednji mirni posjednik nekretnine na adresi iz tužbe i da ju je tuženik smetao u tomu posjedu na način da je 22. svibnja 2025. demontirao i odnio vodomjer, čime da joj je onemogućio opskrbu pitkom vodom. Stoga predlaže sudu da joj pruži posjedovnu zaštitu prema tužbenom zahtjevu sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.
2.U danomu odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu prigovarajući da tužiteljica ne uživa posjed vodomjernog uređaja koji je sastavni dio mreže javne vodoopskrbe koja nije u posjedu korisnika javnih usluga, ističući da za postupanje koje mu se tužbom stavlja na teret ima dopuštenje u zakonu.
3.U dokaznom postupku izvršen je tako uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 1. lipnja 2025., potvrdu o plaćanju naloga od strane tužitelja, izvod iz popisa tijela javne vlasti, rješenje Ministarstva zaštita okoliša i zelene tranzicije od 7. studenog 2024., Odluke tuženika o cijeni vodnih usluga, nalog za obustavu isporuke vodnih usluga od 29. travnja 2025., opomenu pred ukidanje isporuke vodnih usluga od 30. travnja 2025., obavijest o demontaži vodomjera, saldakonti karticu, prijepise računa za pruženu opskrbu pitkom vodom i odvodnjom za stan tužitelja, tehničku karticu prodajnog mjesta i u tuženikove Opće uvjete isporuke vodnih usluga, a saslušana je i tužiteljica i svjedok ĐŠ.
4.Ovaj prvostupanjski sud nije izvodio ostale dokaze predložene od strane tužiteljice, smatrajući da su suvišni i nepotrebni za odlučivanje.
5.Temeljem tako provedenog dokaznoga postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
6.U konkretnom slučaju tužiteljica tako tvrdi da je posljednji mirni posjednik nekretnine na adresi iz tužbe i da ju je tuženik smetao u tomu posjedu na način da je 22. svibnja 2025. demontirao i odnio vodomjer, čime joj je onemogućio opskrbu pitkom vodom, a koje činjenične okolnosti tuženik niti ne osporava.
7.U konkretnom slučaju nije, dakle, sporno da je tužiteljica posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine na adresi iz tužbe, te da je tuženik 22. svibnja 2025. demontirao i odnio vodomjer koji se nalazio u vodomjernom oknu, a čime je obustavio isporuku vodnih usluga kućanstvu tužiteljice što prema tvrdnjama tužiteljice predstavlja čin smetanja posjeda njezine nekretnine. Time su, dakle, utvrđene sve važne okolnosti iz 441. ZPP-a.
8.U konkretnom slučaju je sporno da li je na opisani način tuženik počinio čin smetanja posjeda predmetne nekretnine tužiteljice, odnosno da li u činu tuženika postoje elementi samovlasti i protupravnosti u smislu odredbe iz čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), kao i da li je tužiteljica uredno opomenuta pred obustavu isporuke vodnih usluga.
9.Naime, u konkretnom slučaju tuženik je demontirao vodomjer i obustavio isporuku vodnih usluga tužiteljici na predmetnom potrošačkom mjestu u smislu odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19) zbog nepodmirenja dospjelih računa za vodne usluge i za dug koji je nastao, a tužiteljica ga nije osporila u smislu čl. 29. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22, 59/23), štoviše, u svomu ga iskazu i izrijekom priznaje.
10.Da se u konkretnom slučaju radi o dugu nastalom najmanje tri mjeseca uzastopno, ili tri mjeseca neuzastopno unutar jedne kalendarske godine (čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama), nedvojbeno je utvrđeno uvidom u salda konti karticu.
11.Međutim, da bi tuženik imao dopuštenje u prethodno citiranim zakonskim odredbama da izvrši demontažu vodomjera i da neposredno obustavi pružanje vodnih usluga tužiteljici zbog nepodmirenja računa za isporučene vodne usluge nužno je i da je tužiteljica u smislu čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama bila prethodno uredno opomenuta pred obustavu isporuke vodnih usluga uz naknadni rok ne kraći od 15 dana za podmirenje svih dospjelih dugova.
12.U konkretnom slučaju je sporno da li je tužiteljica primila opomenu pred ukidanje isporuke vodnih usluga od 30. travnja 2025. (list 39).
13.Iz iskaza tužiteljice proizlazi da takvu opomenu nije osobno primila, niti ju je pronašla u poštanskom sandučiću, dok iz iskaza svjedoka ĐŠ proizlazi da je takvu opomenu ubacio u poštanski sandučić tužiteljice.
14.Prema mišljenju ovog suda, kada u smislu čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama obustavi isporuke vodnih usluga mora prethoditi opomena pred obustavu uz naknadni rok ne kraći od 15 dana za podmirenje svih dospjelih dugova, onda takva opomena mora biti osobno dostavljena adresatu (neposredno uz potpis primatelja, ili preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom), jer se radi o zakonskom roku koji počinje teći od dostave opomene i ne može se produžiti, i to bez obzira što takav način dostave opomene nije nigdje propisan.
14a.Dakle, stav je ovoga suda da dostava opomene pred obustavu isporuke vodnih usluga iz čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama mora biti osobna.
14b.Budući da iz provedenih personalnih dokaza proizlazi da opomena pred obustavu nije osobno dostavljena tužiteljici, nisu ispunjene pretpostavke za obustavu isporuke vodnih usluga tužiteljici u smislu čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama.
15.Što se tiče, pak, pravodobnosti tužbe, sud je utvrdio da je tužiteljica 22. svibnja 2025. saznala za čin smetanja i tko ju je smetao, pa je tužba, koja je predana sudu 23. lipnja 2025., podnijeta pravodobno unutar prekluzivnog zakonskog roka iz čl. 21. st. 3. ZV-a u vezi s čl. 112. ZPP-a.
16.Smatrajući stoga da tužiteljica ima pravo na onakvu posjedovnu zaštitu kakvu je u svojoj tužbi zahtijevala, jer obustavi isporuke vodnih usluga nije prethodila opomena iz čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama koja bi bila osobno dostavljena tužiteljici, riješeno je kao u točki 1. izreke.
17.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.
18.Obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici, ima pravo u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtijevati od tuženika da joj nadoknadi troškove parničnog postupka, i to u iznosu od 500,00eur prema odredbi Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), što uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91eur i na rješenje u iznosu od 39,81eur, sukladno odredbama iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukupno iznosi 559,72eur, kao u točki 2. izreke rješenja.
19.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zaprešiću 10. rujna 2025.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig,
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave pod uvjetima iz čl. 335. i 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.
DNA:
1. Tužiteljici, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na rješenje od 39,81eur,
2. Tuženiku.
