REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-926/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Garić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-651/2019-2 od 27. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-213/2017-24 od 4. lipnja 2019., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 1.737,94 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, tekućom:

- za listopad 2011.g. na iznos od 189,60 kn kn počev od 15. studenog 2011.g. do isplate

- za svibanj 2012.g. na iznos od 718,29 kn počev od 15. lipnja 2012.g. do isplate - za kolovoz 2012.g. na iznos od 79,05 kn počev od 15. rujna 2012.g. do isplate

- za rujan 2012.g. na iznos od 181,81 kn počev od 15. listopada 2012.g. do isplate

- za listopad 2012.g. na iznos od 96,83 kn počev od 15. studenog 2012.g. do isplate

- za studeni 2012.g. na iznos od 271,70 kn počev od 15. prosinca 2012.g. do isplate

- za svibanj 2013.g. na iznos od 94,36 kn počev od 15. lipnja 2013.g. do isplate

- za lipanj 2013.g. na iznos od 106,30 kn počev od 15. srpnja 2013.g. do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 2.590,82 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, tekućom:

- za prosinac 2011.g. na iznos od 225,13 kn počev od 15. siječnja 2012.g. do isplate

- za siječanj 2012.g. na iznos od 206,54 kn počev od 15. veljače 2012.g. do isplate

- za lipanj 2012.g. na iznos od 85,77 kn počev od 15. srpnja 2012.g. do isplate

- za srpanj 2012.g. na iznos od 196,53 kn počev od 15. kolovoza 2012.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 634,82 kn počev od 15. veljače 2013.g. do isplate

- za srpanj 2013.g. na iznos od 552,36 kn počev od 15. kolovoza 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 74,23 kn počev od 15. rujna 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 564,50 kn počev od 15. siječnja 2014.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 50,94 kn počev od 15. veljače 2014.g. do isplate,

u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.781,25 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 4. 6. 2019. do isplate po stopi od 6,54 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.361,35 kuna te dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće za godišnji odmor.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-213/2017-24 od 4. lipnja 2019., u pobijanom dijelu i to u točki IV. izreke.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2950/20-2 od 1. veljače 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Ako poslodavac kao dokaz priloži evidencije radnog vremena tužitelja temeljem kojih je utvrđeno da je radnik ostvario i prekovremene sate i slobodne dane, ali iz te evidencije nije razvidno (jer o tome evidencija ne sadrži podatke) po kojoj je točno osnovi iskoristio slobodne dane, je li daljnji teret dokazivanja da se slobodni radni dani odnose na konkretne prekovremene sate (pa se ti prekovremeni sati imaju umanjiti za slobodne dane) na radniku ili na poslodavcu?“.

4. Tužitelj je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu naknade za prekovremeni rad i naknade za godišnji odmor za razdoblje od 17. listopada 2011. do 1. kolovoza 2016.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio pripadnik Hrvatske kopnene vojske, Gardijsko- oklopne mehanizirane brigade, na poslovima djelatne vojne osobe s ustrojbenim činom vojnika na radnom mjestu vozača te da je radio prekovremeno, subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama,

- da je u nalazu i mišljenju knjigovodstveni vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, varijantu - bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu te varijantu - uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu prema dokumentaciji priležećoj spisu.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom odredbi Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 76/07 i 88/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09 i 118/12), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 118/09), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 66/14) i Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15), prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu prekovremenih sati i naknadu za korištenje godišnjeg odmora uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu.

11. Pobijanu odluku drugostupanjski sud obrazlaže sljedećim:

- da s obzirom na to da je vještak u drugoj varijanti svog nalaza i mišljenja, koje je temeljio na evidenciji radnog vremena dostavljenoj od strane tuženice, izuzeo slobodne dane ostvarene za stražu i dežurstvo, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi preostale slobodne dane ostvario i po nekoj drugoj osnovi, pravilan je zaključak suda prvostupanjskog da se ostali slobodni dani imaju odnositi na prekovremene sate koje je tužitelj ostvario radom na terenu,

- da činjenica što tuženica nije dostavila u spis predmeta naloge iz kojih je razvidno po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani, ne znači da sud uopće ne treba uzeti u obzir ostvarene (iskorištene) prekovremene sate, kraj utvrđenja da je tužitelj kroz utuženo razdoblje iskoristio slobodne dane,

- da je na tužitelju tijekom postupka bio teret dokaza navoda da je preostale slobodne dane (nakon što je vještak izuzeo slobodne dane ostvarene za stražu i dežurstvo) ostvario po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi rada na terenu, što isti nije dokazao.

12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-4029/19-2 od 26. siječnja 2021. koja je donesena u istovjetnoj pravnoj situaciji navedeno je sljedeće:

"Navedeni revizijski navodi ne mogu se prihvatiti. To zato što je tuženik vodio dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženik dokazao koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana. U takvoj situaciji pravilno je drugostupanjski zaključio da je tužitelj trebao dokazati da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi. Budući da tužitelj evidenciju tuženika nije osporio (već je naprotiv iskazao da se sav rad vodio u "šihterici"), a niti se iz njegovog iskaza moglo zaključiti da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, pravilno je drugostupanjski sud prihvatio varijantu knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su ostvareni prekovremeni sati rada umanjeni za korištene slobodne dane.".

13. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom konkretnom predmetu proizlazi da je tuženica vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženica dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, dok tužitelj nije dokazao da je slobodne dane na ime odrađenih prekovremenih sati iskoristio po nekoj drugoj osnovi različitoj od ostvarenih prekovremenih sati.

14. Stoga je u takvoj situaciji, u skladu sa navedenim shvaćanjem revizijskog suda, teret dokaza da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada bio na tužitelju koji u ovom postupku nije dokazao da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime prekovremenih sati.

15. Stoga tužitelju valja odgovoriti da ako poslodavac kao dokaz priloži evidencije radnog vremena tužitelja temeljem kojih je utvrđeno da je radnik ostvario i prekovremene sate i slobodne dane i iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženik dokazao koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenih sati je na tužitelju, neovisno o tome što iz evidencije nije razvidno po kojoj je točno osnovi iskoristio slobodne dane (tako i Rev-378/24-2 od 23. travnja 2024.).

16. Budući da je shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev umanjujući broj prekovremenih sati za odobrene (i iskorištene) slobodne dane.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa