Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-278/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mladenu Klaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Bina- Istra upravljanje i održavanje d.o.o., OIB: 76757137512, Zrinščak 57, Lupoglav, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba i tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. - Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tuliji Zele-Janjanin, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama oba tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-90/2022 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-90/2022 od 30. listopada 2023. u dijelu točaka I. i III. izreke kojima mu je naloženo da isplati tužitelju iznos od 3.806,84 EUR i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.409,62 EUR, sve sa zateznim kamatama od 30. listopada 2023. do isplate.
II. Prihvaća se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-90/2022 od 30. listopada 2023. u dijelu točaka I. i III. izreke kojima mu je naloženo da solidarno s tuženikom Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. isplati tužitelju iznos od 3.806,84 EUR sa zateznim kamatama od 30. listopada 2023. do isplate, te da mu naknadi troškove postupka i u tim se dijelovima tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. troškove postupka u iznosu od 2.300,94 EUR (slovima: dvije tisuće tristo eura i devedeset četiri centa) sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 684,06 EUR) zahtjev tog tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.
V. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. troškove žalbenog postupka u iznosu od 479,98 EUR (slovima: četiristo sedamdeset devet eura i devedeset osam centi), u roku od 15 dana.
VI. U nepobijanoj točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:
„I. Nalaže se I-tuženiku Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o., Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 76757137512 i II-tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da solidarno isplate tužitelju NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.806,84 EUR/28.682,64 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od 30. listopada 2023. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženih 5.474,05 EUR/41.244,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj se odbija.
III. Nalaže se I. i II-tuženiku da tužitelju naknade prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.409,62 EUR/18.155,31 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
2. Navedenu presudu u odnosu na točke I. i III. izreke pravovremeno izjavljenim žalbama pobijaju oba tuženika zbog svih zakonskih žalbenih razloga, dakle bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, time da traži naknadu troškova žalbenog postupka s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik Euroherc osiguranje d.d. predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev u odnosu na njega i obveže tužitelja da mu naknadi prouzročene troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. nije osnovana, dok je žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale na njegovom vozilu marke Renault Talisman, registracijske oznake [registarska oznaka], 16. rujna 2021. prilikom naleta na divljač (divlju svinju) na autocesti A8 - Kanfanar-Matulji na 56 km + 600 m u smjeru tunela Učka, koju potražuje od tuženika N-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. kao pravne osobe koja gospodari predmetnom dionicom autoceste i tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao osiguratelja Lovačkog društva „Lane Opatija“, lovoovlaštenik lovišta, na području gdje se nalazi i predmetna dionica autoceste.
6. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu priložene isprave, nalaz i mišljenje prometnog vještaka, iskaze svjedoka i tužitelja, utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da iz potvrde Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija od 30. rujna 2021. proizlazi da je tužitelj bio sudionik prometne nesreće koja se dogodila 16. rujna 2021. u 19:49 sati, na cesti A8 Kanfanar-Matulji, na način da mu je s njegove desne strane iz pošumljenog dijela zemljano-travnate površine, na kolnik ispred vozila iskočila divljač - divlja svinja koju je udario prednjom desnom stranom vozila, a osim toga da je na mjestu događaja postavljen prometni znak opasnosti od nailaska divljači na kolniku u smjeru kretanja vozila tužitelja
- da iz Izvida štete i obračuna visine štete od 22. rujna 2021. proizlazi da su izrađeni od strane procjenitelja Euroherc osiguranja d.d., te da ukupna visina štete na vozilu tužitelja iznosi 28.535,83 kn, sada 3.805,84 EUR
- da su oba tuženika otklonila odštetni zahtjev tužitelja, osporavajući svoju odgovornost za štetni događaj
- da iz ophodarskog dnevnika proizlazi da je 16. i 17. rujna 2021. u vremenu od 19:00 do 7:00 sati obiđena dionica Kanfanar-Matulji, duljine 64 km, te su obavljeni radovi manjeg obima
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Husinca, dipl.ing., proizlazi da vozilo tužitelja na kolniku nije ostavilo tragove kočenja, te da je naletjelo na divljač s djelomičnim zahvatom i nije se odmah zaustavilo (što je normalno, jer bi predstavljalo rizik da drugo vozilo naleti na njega), a nema podatka ni o masi divljači niti je poznat sudarni položaj, pa ne može utvrditi brzinu kretanja vozila tužitelja prije naleta, međutim, nema elemenata koji bi ukazivali da se vozilo tužitelja kretalo brzinom većom od dozvoljene, odnosno nema elemenata koji bi ukazivali da je vozač mogao izbjeći nalet na divlju svinju, dok troškovi popravka vozila s PDV-om iznose 5.474,05 EUR i to prema cijenama ovlaštenog servisa na dan pisanja nalaza, dok je ovlašteni procjenitelj osiguranja visinu štete računao na dan 22. rujna 2021. te je normalno da se izračuni razlikuju, budući da je u međuvremenu došlo do porasta cijena, dakle priloženi obračun visine štete iz 2021. da je radio ovlašteni procjenitelj, te je isti po njegovom mišljenju točan
- da iz iskaza svjedoka ŽI proizlazi da predmetna dionica odgovara poluprofilu autoceste, te da lovačko društvo nije postavilo zahtjev za postavljanje žičane ograde, a u vrijeme predmetne nesreće uz rub ceste nije postojala ni betonska ograda, time da ophodnja tom dionicom prolazi barem četiri puta dnevno, te postoje katadiopteri kojima je funkcija odvraćanje divljači
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da ograničenje brzine na predmetnoj dionici iznosi 80 km/h, kolika je otprilike bila brzina kojom se te zgode kretao, te kada je došao do odjeljka za Veprinac da su ispred njega izletjele divlje svinje, od kojih je jedna pobjegla, a druga se zabila u desnu stranu njegovog automobila, uglavnom zaštitna ograda na toj dionici da započinje 20-30 m od mjesta udarca, a vozilo je popravio, međutim ne u ovlaštenom servisu gdje bi na popravak trebao čekati mjesec dana, a vozilo mu je trebalo za posao
- da prigovor promašene pasivne legitimacija istaknut od strane tuženika Euroherc osiguranje d.d. nije osnovan, jer je isti osiguratelj Lovačkog društva „Lane Opatija“ prema polici osiguranja od odgovornosti broj: 804271894.
7. Na temelju navedenih činjenica, pozivajući se na odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje: ZC- a), čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19, 32/20, dalje: ZL- a) i čl. 1045. st. 1., 2. i 3., čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud je zaključio da tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. koji upravlja predmetnom autocestom, odgovara za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo tužitelja po načelu predmnijevane krivnje, jer je do nesreće došlo zbog toga što je divlja svinja istrčala na cestu, uz koju u to vrijeme uopće nije bila postavljena zaštitna ograda, iz čega proizlazi propust u održavanju predmetne ceste od strane navedenog tuženika (postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na cestu), odnosno propust da poduzme mjere radi sigurnog i neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice, koji, iako je na njemu teret dokazivanja, nije dokazao da njegovog propusta u održavanju predmetne dionice autoceste nije bilo. Također, smatrajući da su za odgovornost za štetu u situaciji kada je do štete na vozilu došlo naletom divljači kada se nije provodio lov (što je ovdje slučaj), mjerodavne odredbe ZOO-a, jer ZL kao lex specialis tu situaciju ne regulira, prvostupanjski sud zaključuje da lovoovlaštenik koji gospodari lovištem, dakle u konkretnom slučaju osiguranik tuženika Euroherc osiguranje d.d., odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, budući da se divljač smatra opasnom stvari, a navedeni tuženik nije dokazao okolnosti zbog kojih bi bio djelomično ili u cijelosti oslobođen od odgovornosti, poglavito ne da bi tužitelj upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama.
7.1. Visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio imajući u vidu obračun ovlaštenog procjenitelja prema kojemu ista iznosi 3.805,84 EUR, ovo obzirom da je tuženik Euroherc osiguranje d.d. prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka prema kojem troškovi popravka vozila tužitelja prema cijenama na dan pisanja nalaza s PDV-om iznose 5.474,05 EUR, te okolnost da tužitelj vozilo nije popravio u ovlaštenom servisu, a navedeni obračun ovlaštenog procjenitelja koji je visinu štete računao na dan 22. rujna 2021. sudski vještak ocjenjuje točnim.
7.2. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu štete i tuženike obvezao da mu solidarno isplate iznos od 3.806,84 EUR sa zatraženim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva (do zatraženog iznosa od 5.474,05 EUR) odbio kao neosnovanog.
8. Tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. je u žalbi naveo da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da proturječi sama sebi i nema razloge o odlučnim činjenicama. Ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je samim time što je divlja svinja istrčala na cestu dokazan njegov propust u održavanju predmetne dionice, a osim toga prvostupanjski sud da uopće nije utvrđivao pretpostavke odgovornosti za štetu zbog naleta na divljač temeljem čl. 50. ZC-a, i to je li mu lovačko društvo postavilo zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme, odnosno je li propustio postupiti po takvom zahtjevu. Nadalje, ističe da je odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara za štetu trećim osobama na javnoj cesti zbog naleta na divljač, uvjetna i podredna i tek nakon što se utvrdi da takva odgovornost postoji dolazi do primjene odredbe čl. 50. st. 1. ZC-a, te se za štetu odgovara po načelu krivnje, u kojem je tek slučaju štetnik dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje. Smatra da u situaciji u kojoj pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar nije zaprimila osnovani zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i znakova od strane lovoovlaštenika, odredbama ZC-a kao ni drugim relevantnim propisima, nije predviđena njezina odgovornost. Ističe i da činjenica što betonska ograda nije bila postavljena u vrijeme predmetne prometne nesreće niti na koji način ne podrazumijeva njegovu odgovornost, obzirom da je ista postavljena zbog pripreme za buduće radove zbog prelaska na puni profil autoceste, a ne zbog zatvaranja „divljeg prolaza“. Osim toga, njegova odgovornost da se može sastojati jedino u propustu za postavljanjem prometne signalizacije i opreme protivno zahtjevu osobe koja gospodari lovištem, dok betonska ograda ne predstavlja propisanu sigurnosnu opremu prometnice koja bi služila eventualnom onemogućavanju naleta vozila na divljač, niti je postavljanje iste propisano bilo kojim zakonskim ili podzakonskim aktima. Ukazuje da je predmetnu dionicu navedenog dana obišlo ophodarsko vozilo, te da je već ranije postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, iz čega proizlazi da je dokazao da je poduzeo sve mjere za sigurno odvijanje prometa, pa ne postoji njegova odgovornost za štetu. Konačno, ističe da je za nastalu štetu odgovorno isključivo lovačko društvo, koje za štetu nastalu od naleta na divljač odgovara po principu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju, sve temeljem čl. 1063. ZOO-a.
9. Tuženik Euroherc osiguranje d.d. u žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud na konkretan pravni odnos primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe ZL-a, ZC-a i ZOO-a, te Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi, kada ga je obvezao da isplati tužitelju naknadu štete na vozilu. Ističe da iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetna prometnica bila neadekvatno označena prometnom signalizacijom i neadekvatno opremljena, što ju je činilo nesigurnom za odvijanje prometa, pa je pravilnom ocjenom izvedenim dokaza trebalo utvrditi da je uzrok događaja propust tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o., kao pravne osobe nadležne za upravljanje predmetnom dionicom javne prometnice. Naime, predmetni nalet vozila na divlju svinju da se dogodio na dijelu prometnice koja u vrijeme prometne nesreće nije bila opremljena odnosno ograđena zaštitnom žičanom ogradom koja bi spriječila izlijetanje divljači na cestu, pa je već samim time dokazan propust u održavanju predmetne ceste od strane osobe koja njome upravlja. Nadalje, ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazao okolnosti zbog kojih bi bio djelomično ili u cijelosti oslobođen odgovornosti za štetu nastalu na vozilu tužitelja, naime već u odgovoru na tužbu da je naveo eskulpacijski razlog - propust u održavanju ceste sigurnom za prometovanje nepostavljanjem zaštitne žičane ograde, a što je odgovornost osobe koja upravlja cestom. Ističe da je zbog očitih proturječnosti u zaključnim navodima pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a osim toga prvostupanjski sud da je pogrešno utvrdio da se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti pravilo o solidarnoj odgovornosti tuženika, budući da za primjenu istog nisu bile ispunjene pravne pretpostavke. Ukazuje i da je prvostupanjski sud propustio pravilno primijeniti odredbu čl. 1067. ZOO-a kojom je propisano oslobođenje od odgovornosti vlasnika opasne stvari, ako je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti, dakle u konkretnom slučaju isključivom radnjom odnosno propustom tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. koji nije postavio zaštitu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na predmetnu cestu.
10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju oba tuženika ukazuju u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
11. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. U konkretnom slučaju nema dvojbe da je do predmetnog štetnog događaja došlo kada je osobno vozilo tužitelja naletjelo na divlju svinju na dionici autoceste A8 - Kanfanar-Matulji na 56 km + 600 m u smjeru tunela Učka (dio Istarskog ipsilona), kojom prilikom je na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta.
13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u predmetnoj situaciji tuženik Bina- Istra upravljanje i održavanje d.o.o., kao osoba koja upravlja cestom, odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a, te odredbe čl. 50. st. 1. ZC-a kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Člankom 17. st. 1. ZC-a propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, a člankom 2. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14, 3/21) da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Prema odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/19), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda, a prema čl. 78. st. 1. istog Pravilnika, zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja, te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.
14. Dakle, tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. je društvo koje upravlja predmetnom dionicom autoceste, te je njegova zakonska obveza istu održavati. Redovito održavanje autoceste (kao i poluprofila autoceste) uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti ceste, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa. Na autocesti (kao i brzoj cesti) je potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih životinja, a što je zadatak osobe koja upravlja cestom. Kako se u konkretnom slučaju na prometnici našla divlja svinja, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika Bina- Istra upravljanje i održavanje d.o.o. kojima dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o njegovom propustu u postavljanju i održavanju prometne opreme ceste, konkretno u postavljanju zaštitne žičane ograde, čija je svrha spriječi dolazak divljači na kolnik autoceste/brze ceste, jer se divljač ne smije nalaziti u prostoru takve ceste. Upravo zbog činjenice da predmetna dionica autoceste nije bila adekvatno opremljena, odnosno ograđena zaštitnom žičanom ogradom koja bi spriječila izlijetanje divljači na cestu, dogodilo se da se divljač našla na prometnici, za što po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a) odgovara osoba koja upravlja javnom cestom, u konkretnom slučaju tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o.
14.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. u konkretnoj situaciji u smislu odredbi čl. 50. ZC-a nije odlučno je li mu lovačko društvo postavilo zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme, odnosno je li propustio postupiti po takvom zahtjevu. Riječ je o poluprofilu autoceste, kojim se ne smiju kretati životinje i koji mora biti ograđen zaštitnom žičanom ogradom, te koji se ne smatra lovištem, zbog čega odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom ne ovisi o tome je li lovačko društvo zahtijevao postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije i opreme. Štoviše, lovačko društvo koje upravlja lovištem (uz autocestu), nije dužno zahtijevati postavljanje prometne signalizacije i opreme na autocesti, u smislu odredbe čl. 50. st. 2. ZC-a, zato što autocesta mora biti opremljena odgovarajućom zaštitnom ogradom cijelom svojom dužinom, radi zaštite prometa od divljači i drugih životinja. Budući da se autocesta, u konkretnom slučaju poluprofil autoceste, ne može smatrati lovištem u smislu odredbe čl. 7. toč. 10. ZL-a, prema kojoj je lovište određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, za štetu koja je nastala na vozilu zbog naleta divljači odgovara pravna osoba koja upravlja autocestom, a ne lovačko društvo, te nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a prema kojoj za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, što ovdje nije slučaj.
14.2. Također, protivno žalbenim navodima tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. sama činjenica da je predmetnu dionicu autoceste obišlo ophodarsko vozilo, te da je već ranije postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, ne znači da je isti poduzeo sve mjere za sigurno odvijanje prometa i da nema njegove odgovornosti za štetu, jer nedvojbeno je da se predmetni nalet vozila na divlju svinju dogodio na dijelu prometnice koja u vrijeme prometne nesreće nije bila adekvatno opremljena odnosno ograđena zaštitnom žičanom ogradom koja bi spriječila izlijetanje divljači na cestu, pa je već samim time dokazan propust u održavanju predmetne ceste od strane osobe koja njome upravlja. Budući da tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. upravlja predmetnom dionicom autoceste i da je bio u obvezi održavati ju na način koji omogućuje siguran promet, isti je dužan tužitelju naknaditi štetu prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog i neometanog odvijanja prometa te mjere održavanja sigurnosti prometnice, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Suprotni žalbeni navodi tog tuženika kojima od sebe otklanja odgovornost su bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u tom dijelu.
15. Za razliku od navedenog, osnovano tuženik Euroherc osiguranje d.d. osporava stajalište prvostupanjskog sud o postojanju odgovornosti njegovog osiguranika za naknadu predmetne štetu tužitelju. Pri tome je nesporno da osiguranik tuženika Euroherc osiguranja d.d. - Lovačko društvo „Lane Opatija“ gospodari lovištem iz kojeg je na područje predmetne prometnice dospjela divlja svinja. Odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem uređena je kao objektivna odgovornost ZL-om i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Međutim, sama prometnica se ne smatra lovištem, obzirom da se radi o poluprofilu autoceste, kojeg je osoba koja upravlja cestom dužna ograditi po cijeloj dužini, kako bi bio zaštićen od ulaska divljači. Stoga, kao što je naprijed navedeno, za konkretnu štetu koja je nastala na vozilu tužitelja zbog naleta na divljač na poluprofilu autoceste, konkretno na autocesti A8, odgovara pravna osoba odgovorna za redovito održavanje autoceste po načelu pretpostavljene krivnje. Sve naprijed utvrđene činjenice, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju isključuju postojanje ikakve odgovornosti lovačkog društva, odnosno njegovog osiguratelja - ovdje tuženika Euroherc osiguranja d.d. pa tužitelj nema pravo od njega zahtijevati da mu solidarno s tuženikom Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. isplati iznos od 3.806,84 EUR sa zateznim kamatama od 30. listopada 2023. do isplate.
16. Iz navedenih razloga, u odnosu na odluku o glavnoj stvari, žalbu tuženika Bina- Istra upravljanje i održavanje d.o.o. valjalo je odbiti kao neosnovanu i glede njega primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke, a u odnosu na tuženika Euroherc osiguranje d.d. prihvaćanjem žalbe, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu odluku i glede njega odbiti tužbeni zahtjev.
17. Žalba tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. nije osnovana ni u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude u dijelu kojim mu je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.409,62 EUR, jer je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, te glede vrste i visine troškova pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), pri čemu se troškovi zastupanja odnose na trošak sastavljanja tužbe sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 199,08 EUR, trošak pristup na ročište 2. rujna 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife u iznosu od 49,77 EUR, zatim trošak zastupanja na ročištima 3. ožujka 2023. i 1. lipnja 2023. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife u iznosu od 99,55 EUR za svako, nadalje trošak zastupanja na pripremnom ročištu 23. rujna 2022., očevidu 12. siječnja 2023. i ročištima 9. studenog 2022, 13. travnja 2023., 19. svibnja 2023. i 21. rujna 2023 na kojima su izvođeni dokazi sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 199,08 EUR za svako, te trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 9. veljače 2023. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 199,08 EUR.
18. Obzirom da je u odnosu na tuženika Euroherc osiguranje d.d. ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu prouzročenih troškova postupka, imajući u vidu da je u cijelosti uspio u sporu, dakle primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi mu troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice.
18.1. Tako je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 199,00 EUR po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište 2. rujna 2022. u iznosu od 49,75 EUR po Tbr. 9. toč. 5. Tarife, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 23. rujna 2022., očevidu 12. siječnja 2023. i ročištima 9. studenog 2022, 13. travnja 2023. i 21. rujna 2023 u zatraženom iznosu od 199,00 EUR za svako po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 3. ožujka 2023. i 19. svibnja 2023. u iznosu od 99,50 EUR za svako po Tbr. 9. toč. 2. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 2. ožujka 2023. i 12. travnja 2023. u zatraženom iznosu od 199,00 EUR za svaki po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, i PDV od 25% u iznosu od 460,19 EUR, odnosno ukupno 2.300,94 EUR, dok je za iznos od 684,06 EUR (s osnova umanjenja troškova zastupanja na ročištima 2. rujna 2022., 3. ožujka 2023. i 19. svibnja 2023., te troška sastavljanja podneska od 31. svibnja 2023. kojim moli odgodu ročišta, pa isti nije bio potreban za vođenje parnice) zahtjev tog tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.
18.2. Stoga je valjalo uvažavanjem žalbe tuženika Euroherc osiguranja d.d., a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka u odnosu na tog tuženika, te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.
19. Kako žalba tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. nije osnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).
20. Nasuprot tome, tuženik Euroherc osiguranje d.d. je sa žalbom uspio u cijelosti, pa mu je valjalo dosuditi zatraženi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 248,75 EUR, PDV od 25% u iznosu od 62,19 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 169,04 EUR, dakle ukupno 479,98 EUR.
21. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije osporavana žalbom, pa ista ostaje neizmijenjena.
Varaždin, 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer