REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3614/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 1444/2024-2 od 25. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1109/2023-9 od 16. srpnja 2024., na sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1444/2024-2 od 25. ožujka 2025., u odnosu na pravno pitanje:
„Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu šteta predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu sa člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razliku između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u skladu sa člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05)?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1444/2024-2 od 25. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1109/2023-9 od 16. srpnja 2024. postavljajući pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, navedeno u izreci ovog rješenja. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja tuženik ukazuje da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštanje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pitanje naznačeno u izreci rješenja važno u smislu odredaba članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Riječ je, naime, o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, jer je u vezi s njim pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi u suprotnosti s onim zauzetim u presudi Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-616/2023 od 23. lipnja 2023. i dr., a o njemu nema prakse revizijskog suda.
4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci (tako i ovaj sud u Revd-1177/2023-2 od 21. ožujka 2023., Revd- 3155/2024-2 od 18. rujna 2024).
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
