Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1485/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Ičići, Poljanska cesta 62g), zastupane po punomoćnici Lovorki Vilenici, odvjetnici u Matuljima, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB : 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 14. srpnja 2025., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice, temeljem objave od 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I-Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 208586 od 05.06.2007. g., potvrđenog od strane javnog bilježnika Nike Bagarića u Požegi pod brojem OV-9458/07 dana 06.06.2007. godine sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, i to :
Članak 1.
„IZNOS KREDITA:
(...)
iznosu
od
CHF
18.648,05
(osamnaesttisućašestočetrdesetosamšvicarskihfranakaipetcentit) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (...)“
Članak 4.
„VALUTNA KLAUZULA:
Kredit se ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti“
Članak 8.
„NAČIN OTPLATE
Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 273,76 CHF (dvjestosedamdesettrišvicarskafrankaisedamdesetšestcenti) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. tečaju za devize važećem na dan dospijeća“
Članak 2.
„KAMATNA STOPA
2.1. Redovna kamatna stopa:
6,15% (šestcijelapetnaestposto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama
i naknadama Kreditora (...)
2.4. Redovna kamata po dospijeću:
Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“
II-Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli isplati tužiteljici AD iznos od 3.457,33 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
-1,09 eura od 21.08.2007.g. pa do isplate
-1,08 eura od 16.09.2007.g. pa do isplate
-1,61 eura od 17.11.2007.g. pa do isplate
-3,66 eura od 18.01.2008.g. pa do isplate
-2,88 eura od 16.02.2008.g. pa do isplate
-7,37 eura od 18.03.2008.g. pa do isplate
-6,37 eura od 18.04.2008.g. pa do isplate
-0,89 eura od 24.05.2008.g. pa do isplate
-2,95 eura od 22.07.2008.g. pa do isplate
-1,66 eura od 22.07.2008.g. pa do isplate
-0,99 eura od 17.08.2008.g. pa do isplate
-0,93 eura od 16.09.2008.g. pa do isplate
-7,16 eura od 11.11.2008.g. pa do isplate
-10,95 eura od 10.12.2008.g. pa do isplate
-5,56 eura od 10.01.2009.g. pa do isplate
-21,27 eura od 11.02.2009.g. pa do isplate
-21,76 eura od 10.03.2009.g. pa do isplate
-16,23 eura od 10.04.2009.g. pa do isplate
-18,25 eura od 01.06.2009.g. pa do isplate
-18,46 eura od 08.07.2009.g. pa do isplate
-15,67 eura od 22.08.2009.g. pa do isplate
-16,36 eura od 22.08.2009.g. pa do isplate
-15,24 eura od 14.10.2009.g. pa do isplate
-17,03 eura od 06.11.2009.g. pa do isplate
-14,54 eura od 24.11.2009.g. pa do isplate
-16,31 eura od 22.01.2010.g. pa do isplate
-15,64 eura od 16.04.2010.g. pa do isplate
-19,54 eura od 16.04.2010.g. pa do isplate
-22,25 eura od 04.05.2010.g. pa do isplate
-21,73 eura od 13.05.2010.g. pa do isplate
-24,62 eura od 31.07.2010.g. pa do isplate
-29,25 eura od 31.07.2010.g. pa do isplate
-29,33 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-35,72 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-36,46 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-45,95 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-39,76 eura od 11.12.2010.g. pa do isplate
-41,52 eura od 30.12.2010.g. pa do isplate
-49,52 eura od 30.12.2010.g. pa do isplate
-49,79 eura od 16.01.2011.g. pa do isplate
-47,29 eura od 16.02.2011.g. pa do isplate
-48,88 eura od 16.04.2011.g. pa do isplate
-49,01 eura od 26.05.2011.g. pa do isplate
-53,91 eura od 26.05.2011.g. pa do isplate
-63,99 eura od 16.06.2011.g. pa do isplate
-75,42 eura od 26.07.2011.g. pa do isplate
-87,87 eura od 20.09.2011.g. pa do isplate
-68,42 eura od 19.10.2011.g. pa do isplate
-61,73 eura od 11.11.2011.g. pa do isplate
-62,24 eura od 20.11.2011.g. pa do isplate
-63,24 eura od 23.12.2011.g. pa do isplate
-68,98 eura od 22.02.2012.g. pa do isplate
-70,97 eura od 23.03.2012.g. pa do isplate
-70,21 eura od 29.03.2012.g. pa do isplate
-69,92 eura od 17.04.2012.g. pa do isplate
-72,27 eura od 20.05.2012.g. pa do isplate
-73,96 eura od 04.08.2012.g. pa do isplate
-71,87 eura od 04.08.2012.g. pa do isplate
-71,44 eura od 12.10.2012.g. pa do isplate
-66,40 eura od 21.10.2012.g. pa do isplate
-70,90 eura od 03.01.2013.g. pa do isplate
-73,07 eura od 13.01.2013.g. pa do isplate
-71,77 eura od 20.02.2013.g. pa do isplate
-70,20 eura od 20.02.2013.g. pa do isplate
-69,71 eura od 20.02.2013.g. pa do isplate
-69,20 eura od 11.04.2013.g. pa do isplate
-73,46 eura od 10.05.2013.g. pa do isplate
-67,41 eura od 01.06.2013.g. pa do isplate
-66,50 eura od 16.06.2013.g. pa do isplate
-67,19 eura od 16.07.2013.g. pa do isplate
-732,55 eura od 10.08.2013.g. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III-Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužiteljici AD naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV-Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :
"Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužiteljici AD iznos od 499,50 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
-2,18 eura od 18.04.2008.g. pa do isplate
-2,09 eura od 24.05.2008.g. pa do isplate
-2,17 eura od 22.07.2008.g. pa do isplate
-2,00 eura od 22.07.2008.g. pa do isplate
-2,10 eura od 17.08.2008.g. pa do isplate
-1,95 eura od 16.09.2008.g. pa do isplate
-2,07 eura od 11.11.2008.g. pa do isplate
-2,09 eura od 10.12.2008.g. pa do isplate
-2,00 eura od 10.01.2009.g. pa do isplate
-7,32 eura od 11.02.2009.g. pa do isplate
-7,50 eura od 10.03.2009.g. pa do isplate
-6,96 eura od 10.04.2009.g. pa do isplate
-6,73 eura od 29.05.2009.g. pa do isplate
-6,89 eura od 08.07.2009.g. pa do isplate
-6,71 eura od 22.08.2009.g. pa do isplate
-6,65 eura od 22.08.2009.g. pa do isplate
-6,97 eura od 14.10.2009.g. pa do isplate
-6,09 eura od 06.11.2009.g. pa do isplate
-11,47 eura od 24.11.2009.g. pa do isplate
-11,83 eura od 22.01.2010.g. pa do isplate
-10,88 eura od 16.04.2010.g. pa do isplate
-11,35 eura od 16.04.2010.g. pa do isplate
-11,37 eura od 04.05.2010.g. pa do isplate
-11,17 eura od 13.05.2010.g. pa do isplate
-11,19 eura od 31.07.2010.g. pa do isplate
-11,30 eura od 31.07.2010.g. pa do isplate
-11,13 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-11,33 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-11,57 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-11,15 eura od 10.10.2010.g. pa do isplate
-11,01 eura od 11.12.2010.g. pa do isplate
-10,90 eura od 30.12.2010.g. pa do isplate
-11,13 eura od 30.12.2010.g. pa do isplate
-10,94 eura od 16.01.2011.g. pa do isplate
-10,61 eura od 16.02.2011.g. pa do isplate
-10,48 eura od 16.04.2011.g. pa do isplate
-10,26 eura od 26.05.2011.g. pa do isplate
-10,63 eura od 26.05.2011.g. pa do isplate
-10,18 eura od 16.06.2011.g. pa do isplate
-10,81 eura od 26.07.2011.g. pa do isplate
-11,50 eura od 20.09.2011.g. pa do isplate
-9,68 eura od 19.10.2011.g. pa do isplate
-9,48 eura od 11.11.2011.g. pa do isplate
-9,26 eura od 20.11.2011.g. pa do isplate
-9,04 eura od 23.12.2011.g. pa do isplate
-9,31 eura od 22.02.2012.g. pa do isplate
-8,53 eura od 23.03.2012.g. pa do isplate
-8,53 eura od 29.03.2012.g. pa do isplate
-8,53 eura od 17.04.2012.g. pa do isplate
-7,80 eura od 20.05.2012.g. pa do isplate
-7,84 eura od 04.08.2012.g. pa do isplate
-7,74 eura od 04.08.2012.g. pa do isplate
-7,20 eura od 12.10.2012.g. pa do isplate
-6,54 eura od 21.10.2012.g. pa do isplate
-6,61 eura od 03.01.2013.g. pa do isplate
-6,38 eura od 13.01.2013.g. pa do isplate
-6,05 eura od 20.02.2013.g. pa do isplate
-5,72 eura od 20.02.2013.g. pa do isplate
-5,41 eura od 20.02.2013.g. pa do isplate
-5,09 eura od 11.04.2013.g. pa do isplate
-4,88 eura od 10.05.2013.g. pa do isplate
-4,45 eura od 01.06.2013.g. pa do isplate
-4,12 eura od 16.06.2013.g. pa do isplate
-3,83 eura od 16.07.2013.g. pa do isplate
-2,82 eura od 10.08.2013.g. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana".
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 10. kolovoza 2023., navodi da je 5. lipnja 2007., tada prezimena BD, rođ. A, kao korisnica kredita, sklopila s Volksbank d.d. Zagreb, kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu br. 208586, potvrđen od strane javnog bilježnika Nike Bagarića u Požegi, pod br. OV-9458/07 6. lipnja 2007. i to za kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.648,05 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.
2.Uslijed promjena u sudskom registru, trgovačko društvo Volksbank d.d. nastavno je poslovalo pod tvrtkom Sberbank d.d., pa potom pod tvrtkom Nova hrvatska banka d.d.
3.Nadalje tužiteljica navodi da konkretni ugovor nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta. Tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora nije bila upoznata niti je imala saznanja o ekonomskom riziku koji za nju predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF. Tuženik da je bio dužan informirati ju o rizicima i karakteristikama konkretne valute CHF te svim rizicima koji mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom ugovora na štetu tužiteljice, a što je sve tuženiku bilo poznato u vrijeme sklapanja ugovora.
4.Tuženik da je propustio informirati tužiteljicu o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora.
5.Ugovorne stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i to člancima 1., 4. i 8. Ugovora o kreditu. Tuženik nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti o valuti uz koju se vezuje glavnica, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice. Tuženik je sam određivao visinu tečaja CHF u odnosu na kune, time visinu obveze tužiteljice, suprotno odredbi članka 395. Zakona o obveznim odnosima.
6.Ugovorne odredbe da su bez pravnog učinka, odnosno ništetne, pa tužiteljica navodi da ima pravo zahtijevati od tuženika ono što je neosnovano stekao i to preplaćeni iznos zbog valutne klauzule koji iznosi 3.457,32 eur / 26.049,17 kn.
7.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u zagrebu, presuda posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Također i na Presudu i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18, te vezanost za utvrđenja iz tog postupka sukladno članku 502.c. ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača.
8.Tužiteljica navodi da su odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetne te da ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju kreditora i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
9.Nadalje tužiteljica ističe da je Ugovor o kreditu sklopljen kao tipski te se o odredbama istog niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Ugovorom je ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odredba članka 2. predmetnog ugovora da je ništetna. Navedena odredba da je nerazumljiva, bez objektiviziranih kriterija te niti ugovor niti opći uvjeti ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva odredba da nije razumljiva tužitelju ili prosječnom potrošaču, a jedini siguran element o kojem ovisi promjena kamatne stope je odluka banke za koju nitko, pa ni tužiteljica, nije siguran na temelju čega se donosi.
10.Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da je nepoštena i ništetna s aspekta zaštite potrošača i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Tuženik nije u ugovor unio niti jedan parametar koji bi bio tržišno provjerljiv, već je ugovorio da se kamatna stopa mijenja odlukom banke koja nije utemeljena na niti jednoj matematičkoj formuli, već isključivo na volji same banke, na štetu tužiteljice, na način da je kamatna stopa krenula sa 6,15% pa sve do 7,70%.Pravilnost promjene kamatne stope ne može se provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija koji bi dali okvir takvoj provjeri.
11.Tužiteljica se poziva na presudu u postupku zaštite kolektivnih interesa Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenu Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., kao i na utvrđenja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev-2245/17, Rev-1404/18, Rev- 3142/18, Rev-1172/18 te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2922/2018 i U-III-2521/2015.
12.Zadržavši pravo naknadnog preciziranja tužbenog zahtjeva, tužiteljica je isti konačno postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 13. svibnja 2025.
13.Zbog novonastale statusne promjene na strani tuženika, tužiteljica je podneskom od 20. siječnja 2025. uredila tužbu i tužbeni zahtjev novim nazivom i OIB [osobni identifikacijski broj]om tuženika, sada Hrvatske poštanke banke d.d.
14.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno je istakao prigovor zastare navodeći da je postupak pokrenut tek 7. lipnja 2023., pa tuženik prigovara zastari s nekoliko različitih osnova.
15.Ukoliko se ovaj spor kvalificira kao naknada štete, tada da tražbine zastarijevaju za tri godine od saznanja za štetu i osobu štetnika, odnosno pet godina od nastanka štete. Ugovor o kreditu sklopljen je 5. lipnja 2007., pa da je i subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih anuiteta protekao.
16.Ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, tada je primjenjiv zastarni rok iz odredbe članka 226. Zakona o obveznim odnosima od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
17.Ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je pet godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Takvo stajalište izraženo je u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH u presudi VSRH Rev X 183/2011.
18.Predmetni ugovor sklopljen je prije više od deset godina.
19.Nadalje, tuženik navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet, a sve kada bi presuda iz te parnice bila primjenjiva, ni tada da nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude. Ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač.
20.Tuženik navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.
21.Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te koje je i danas na snazi, predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Tužitelju je pri sklapanju ugovora bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. O promjenjivosti kamatne stope da se prethodno pregovaralo, a odredba o tome je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Stoga da njenu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik osporava i da bi među strankama postojala neravnoteža niti nepošteno postupanje tuženika.
22.Također, ni ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je imao mogućnost izbora između niza financijskih proizvoda tuženika te ugovaranje kredita u različitim valutama, a ne samo u CHF. Bio je slobodan informirati se o značenju i dometu pojedinih odredbi Ugovora o kreditu prije njegovog potpisivanja. Kao savjesna ugovorna strana tužitelj se bio sam dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Potpisivanjem i solemnizacijom ugovora koji sadrži izjavu o upoznatosti s pravima i obvezama te pravnim posljedicama ugovora, tužiteljevo eventualno propuštanje primjene dužne pažnje ili korištenja prava na informiranje da nema nikakvog utjecaja na obvezu koju je potpisivanje ugovora preuzeo. Tužitelj da ne dokazuje da je tuženik postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.
23.Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti uz obvezu da mu tužitelj naknadi parnične troškove.
24.Tužitelj se očitovao podneskom od 2. srpnja 2024. navodeći, a u odnosu na prigovor zastare, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine decidirano istaknuo da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 – dalje: ZOO/05) te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno trenutkom kada sudske odluke donesene u povodu te tužbe postanu pravomoćne. Presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. godine, odnosno danom njezina donošenja pa je time zastarni rok za restitucijske zahtjeve počeo teći s navedenim datumom. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 7. lipnja 2023. godine pa da je slijedom toga vidljivo da zastara tražbine tužiteljice nije nastupila.
25.Također, navodi tuženika da utvrđenja iz presude iz „Parnice Potrošač“ ne bi bila primijenjiva u konkretnom postupku da su u potpunosti neosnovani i paušalni, obzirom da predmetni ugovor o kreditu sadrži nejasne i nerazumljive odredbe, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su uzrokovale značajnu neravnotežu na štetu tužiteljice, isto kao i u kolektivnom sporu. Ugovori koji su sastavljeni unaprijed poput ovog između tužiteljice i tuženika moraju udovoljavati zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, što zapravo znači da potrošač, ovdje tužiteljica, koja je slabija i ranjiva strana, na temelju točnih i razumljivih kriterija mora moći predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi za nju proizlaze. U konkretnom slučaju ugovor između tužiteljice i tuženika da nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta.
26.Tužiteljici, kao prosječnom potrošaču, navedene odredbe nisu bile jasne i lako razumljive, budući da se u istima koristila terminologija koja je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, obzirom da se radi o stručnim terminima koji su tužiteljici u potpunosti nerazumljivi.
27.Tuženik je bez suglasnosti tužiteljice u Ugovor o kreditu stavio odredbu kojom se određuje da je kamatna stopa promjenjiva na način da tuženik može svojim jednostranim odlukama mijenjati kamatnu stopu kako mu to odgovara, odnosno da promjena ovisi isključivo o volji jednog ugovaratelja, banke, odnosno tuženika. Tužiteljica u takvim okolnostima nije imala mogućnost da pregovara ili izmjeni ugovorne odredbe iz Ugovora. Tužiteljici je dakle na gotovo ponuđen Ugovor s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom.
28.Ugovaranje promjenjive kamatne stope o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu sukladno odredbama ZZP-a kao i odredbama Direktive Vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. ZOO dopušta da se ugovori promjenjiva kamatna stopa, ali pod uvjetom da tužiteljici, kao potrošaču moraju biti jasno naznačeni i obrazloženi parametri temeljem kojih se takva stopa mijenja. U konkretnom slučaju to se nije ispoštovalo, a formulacijom da se kamatna stopa mijenja temeljem odluke banke, tužiteljica je stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika koji je bio u bitno nadređenom položaju. Zbog ovakvog postupanja tuženika, ugovorne odredbe Ugovora o kreditu da su ništetne, jer je tuženik tipskim ugovorom ugovorio takve ugovorne odredbe koje njihovom istodobnom primjenom stvaraju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, uslijed čega su tako ugovorene obveze ništetne. Svaka nepoštena ugovorna odredba prema kojoj tuženik zadržava pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu bez referiranja na ikakve određene, egzaktne i razumne parametre je ništetna.
29.Nastavno, a u svezi ugovaranja valutne klauzule u CHF, naglašava se da u konkretnom slučaju tužiteljica od tuženika nije dobila sve odgovarajuće informacije kojima je tuženik raspolagao, a što je posljedično dovelo do okolnosti da tužiteljica nije mogla predvidjeti koje ekonomske posljedice mogu proizići zbog sklapanja navedene valutne klauzule. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije, kao trgovac, tužiteljicu, tada potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i tijekom pregovora i sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu i nepoštenost u smislu odredaba čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP-a. Tuženik je tužiteljici predstavio švicarski franak kao sigurnu valutu, a nije istoj objasnio da pravo značenje tog pridjeva i značaj te valute kao sigurnog utočišta, predstavlja sigurno ulaganje za banke kao davatelje kredita, a ne za potrošače. Tužiteljica nije znala da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, a budući je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebala je o tome biti obaviještena.
30.Tuženik je kao financijska ustanova, u vrijeme pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora, znao ili morao znati da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik vezan uz EUR. Tuženik nije tužiteljicu ni u kojem trenutku upoznao sa učestalošću promjena tečajeva svjetskih valuta te sa situacijom „plivajućih valuta“ i brojnim faktorima koji utječu na kretanje tečajeva što ih čini teško predvidivim u toku razdoblja otplate kredita, a još manje je istu upoznao sa analizom MMF-a 1997. godine i drugih svjetskih stručnjaka o potpuno predvidivom pritisku kapitala iz buduće EURO zone u odnosu na CHF.
31.Ugovorne odredbe kojim se glavnica veže uz CHF su nerazumljive, nepoštene i prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme sklapanja ugovora propustile informirati potrošače, tako i ovdje tužiteljicu, o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR te da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan.
32.Valutna klauzula propisana je ZOO-om, a njena osnovna svrha je zaštitna funkcija, jer se njome želi očuvati realna vrijednost ispunjenja činidbe, kako bi protučinidba po dospijeću imala istu vrijednost koju je činidba imala u vrijeme njenog ispunjenja. Tužiteljici prilikom pregovaranja tuženik nikada nije jasno pojasnio što je to valutna klauzula i o čemu ovisi ukupna cijena njezinog kredita. Tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije od strane tuženika dobila dovoljno informacija da bi se istu upozorilo kako će valutna klauzula djelovati na ukupni trošak odnosno cijenu kredita.
33.U konkretnoj situaciji je tečaj CHF, a posljedično time i mjesečni anuitet nakon sklapanja predmetnog ugovora, počeo rasti te je cijena samog ugovora tijekom godina postala puno viša od one za koju je tužiteljica kao potrošač mislila da će biti. Rastom tečaja CHF neizvjestan je sam iznos glavnice kredita kojeg je tužiteljica imala obvezu vratiti banci, jer se kamata plaća u istoj valuti, dakle, u CHF pa su bitni elementi ugovora promjenjivi i neizvjesni. Zbog ovakvog postupanja tuženika, ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu su ništetne, jer je tuženik tipskim ugovorom ugovorio takve ugovorne odredbe koje njihovom istodobnom primjenom stvaraju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.
34.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 208586 od 5. lipnja 2007., solemniziran 6. lipnja 2007. kod javnog bilježnika, u otplatnu tablicu i plan otplate, u prometnu karticu po kreditu financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka i osobnim saslušanjem tužiteljice.
35.Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužiteljica, kao korisnik kredita, 5. lipnja 2007. sklopila s prednikom tuženika, Volksbank d.d. Zagreb, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 208586, solemniziran 6. lipnja 2007. kod javnog bilježnika Nike Bagarića u Požegi, pod br. OV-9458/07.
36.U članku 1. ugovoren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 18.648,05 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.
37.U članku 2.1. ugovorena je redovna kamatna stopa od 6,15% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.
38.U članku 2.4. ugovorena je redovna kamata po dospijeću, promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.
39.U članku 3. navodi se namjena kredita – kupnja vozila, a u članku 4. valutna klauzula, odnosno kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 5. ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca.
40.U članku 8. ugovoren je način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 273,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća.
41.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama sa valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka. Zadaća vještaka bila je da izvrši izračun na način da se : izračuna pozitivna razlika pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužiteljica platila na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Razliku kamata treba izračunati na temelju početnog tečaja CHF-a po kojemu je isplaćen kredit te da se izračuna pozitivna razlika pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koliko je tužiteljica platila tuženiku na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da do toga rasta nije došlo u odnosu na trenutak korištenja kredita, dakle da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, po tečaju realizacije kredita.
42.Vještak je nalaz i mišljenje izradio na temelju priležeće relevantne financijske i ostale dokumentacije: Ugovor o kreditu broj 208586 od 05.06.2007., Prometna kartica po kreditu broj 208586 na ime BD, Inicijalni otplatni plan, Realizirani otplatni plan. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu Hrvatske narodne banke dostupnu na web stranici www.hnb.hr. U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.
43.Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica 5. lipnja 2007. sklopila ugovor o kreditu broj 208586 (solemniziran 6. lipnja 2007.) s Volksbank d.d.(sada Hrvatska poštanska banka d.d.) sa slijedećim bitnim odredbama kredita:
Korisnik kredita AD
Kreditor Hrvatska poštanska banka d.d. (Volksbank d.d.)
Ugovor/ kreditna parija 208586
Datum ugovora 5.6.2007
Iznos kredita 18.648,05 CHF, 83.169,31 HRK
Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 18.648,05 CHF
Isplata kredita (odobrenje) 8.6.2007
Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,459947
Rok otplate (mjeseci) 84
Rok otplate godine 7
Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 6,150%
Efektivna kamatna stopa 8,380%
Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 273,76 CHF
Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 1.220,96 HRK
Tečaj po ugovoru isplata srednji tečaj HNB-a, otplata prodajni tečaj banke
Zatvaranje kredita konačna prijevremena otplata 09.08.2013
Stanje nedospjelog duga na dan otplate 3.018,45 CHF
44.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužiteljici prilikom plasmana kredita iznosila je 6,150% godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužiteljica je ugovorila iznos od 18.648,05 CHF, što na dan isplate 08.06.2007 (utvrđeno prema podatku na dokumentu „prometna kartica po kreditu“ ) iznosi 83.169,31 kn, prema srednjem tečaju HNB-a na dan 4,459947 HRK za 1 CHF.
45.Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 84 mjesečnih anuiteta u visini od 273,76 CHF, sve prema prodajnom tečaju banke na dan dospijeća. Anuiteti dopijevaju na naplatu petnaestoga dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 1.220,96 kn.
46.Dana 9. kolovoza 2013, tužiteljica je napravila prijevremenu konačnu otplatu kredita uplativši iznos od 19.056,79 HRK, od čega je na dio glavnice za umanjenje nedospjele obveze 18.959,49 HRK, a što je tuženik knjižio kao 3.018,45 CHF (po tečaju 6,281202 HRK za 1 CHF), te 97,30 HRK na ime kamate (15,49 CHF po tečaju 6,281202 HRK za 1 CHF).
47.Tuženik je u periodu otplate kredita tri puta promijenio kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:
08.06.2007 do 15.03.2008 6,15% 15.07.2007 273,76 CHF
15.03.2008 do 15.12.2009 6,40% 15.04.2008 276,17 CHF
15.12.2009 do 15.09.2009 7,00% 15.01.2009 280,53 CHF
15.09.2009 do 09.08.2013 7,40% 15.10.2009 285,01 CHF
48.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamate i s osnova tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.
49.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 15.07.2007. do 09.08.2013. godine, a prema metodologiji korištenoj u otplati, simuliravši pri tome prijevremenu konačnu otplatu kredita. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija : Ugovor o kreditu broj 208586 od 05.06.2007.. Prikaz u Tablici 3.
50.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 15.07.2007. do 09.08.2013. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Prometna kartica po kreditu broj 208586 na ime BD, Realizirani otplatni plan, prikaz u Tablici 4.
51.Prva zadaća vještaka jest da izračuna pozitivne razlike pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužiteljica platila na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Razliku kamata treba izračunati na temelju početnog tečaja CHF-a po kojemu je isplaćen kredit.
52.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.
53.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila.
54.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.
55.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala tri puta, te se kretala u rasponu od 6,15 do 7,40 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje uplaćenoga nije ni bilo jer je kamata bila samo veća od početne) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.
56.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (6,15 %), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5.
57.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.
58.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je preplatila na ime kamate iznos od 499,50 €.
59.Slijedeća zadaća jest da izračuna pozitivne razlike pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koliko je tužiteljica platila tuženiku na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da do toga rasta nije došlo u odnosu na trenutak korištenja kredita, dakle da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, po tečaju realizacije kredita.
60.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.
61.Kredit je isplaćen prema srednjem tečaju HNB-a, a otplaćivan prema prodajnom tečaju banke, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,459947 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.
62.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 3.457,33 €, a razlike se prikazuju u Tablici 6.
63.U nastavku su informativno navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,459947 HRK za 1 CHF). U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako manje platila na ime tečajnih razlika iznos od 4,08 €, a iznos po mjesecima se prikazuje u Tablici 7.
64.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :
Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, u razdoblju otplate kredita više uplatila 499,50 €.
65.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 3.457,33 €.
66.Tužiteljica AD, osobno saslušana, izjavila je da je predmetni kredit podigla radi kupnje automobile za osobne potrebe. U autokući su joj ponudili da podigne kredit u tadašnjoj Volksbank d.d. u valuti CHF, kao najpovoljniji. I u banci su joj rekli da je kredit u CHF najpovoljniji, a nisu joj niti ponudili kredit u drugoj valuti. Banka je sastavila i pripremila ugovor. Tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.
67.Ugovor je tužiteljica pročitala, sve joj je djelovalo jasno I sigurno. Pitala je da li će to biti mjesečna rata, odgovorili su da hoće I to joj je bilo najbitnije. Vremenom je ta rata dosta narasla te joj je bilo jako teško otplaćivati kredit. Da je znala da će tako rasti, ne bi uzela taj kredit. Auto je kupila za svoje osobne potrebe. Nije imala firmu ni obrt. U banci joj nisu objašnjavali pojmove valutne klauzule I promjenjive kamatne stope. Samos u joj rekli da je kamata toliko I toliko posto, više se ne sjeća koliko.
68.Tužiteljica je odustala od prijedloga za saslušanje TD, djelatnika tuženika.
69.Cijeneći sve provedene dokaze, kako svaki posebno, tako i sve u cjelini, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
70.Tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan.
71.U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
72.U konkretnom slučaju riječ je dakle o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO- a pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.
73.Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
74.Vrhovni sud Republike Hrvatske tako u Zaključku sa sjednice od 31. siječnja 2022. navodi da "Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."
75.U pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presuda u kolektivnom sporu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kolektivna presuda je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., pa je od tada počela teći zastara za svu do tada preplaćenu valutu.
76.U konkretnom slučaju tužba je podnijeta 7. lipnja 2023.
77.Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 7. lipnja 2023., tražbina tužiteljice u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je zastarjela obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe, koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), zastara nastupila još 13. lipnja 2019.
78.Tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 7. lipnja 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno.
79.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.
80.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredba ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
81.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.
82.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.
83.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku.
84.Na konkretan slučaj odnosno ugovor sklopljen 5. lipnja 2007. (solemniziran 6. lipnja 2007.) primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu.
85.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.
86.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.
87.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.
88.Tuženik je u unaprijed formularni ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.
89.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.
90.Odredba članka 2.1. i 2.4. predmetnog Ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila procjenu da li predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženik na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.
91.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.
92.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:
-odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga,
-odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,
-odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.
93.Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
94.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.
95.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana.
96.Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača.
97.Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope.
98.Slijedom navedenog utvrđene su ništetnim odredbe članka 2.1. i 2.4. predmetnog ugovora, no, obzirom na osnovan prigovor zastare, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu iznosa od ukupno 499,50 eur s osnova preplate razlike kamatne stope (razlika više plaćenih anuiteta u odnosu na ugovorene mjesečne anuitete), koja tražbina je zastarjela.
99.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.
100.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.
101.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.
102.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.
103.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.
104.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojim je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.
105.Proizlazi i da je ugovorna odredba u kojoj je glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena, time i ništetna.
106.I sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je ugovor u banci bio pripremljen, da nije mogla utjecati na njegov sadržaj, da joj je kredit u CHF ponuđen kao jedina opcija i kao najpovoljniji, da joj je sve djelovalo jasno i sigurno, a odredbe ugovora joj nisu posebice objašnjavane, Rečeno joj je da će toliko iznositi mjesečna rata što joj je bilo najvažnije.
107.Tuženik nije dokazao da bi tužiteljica bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze. Nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).
108.Sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu u članku 1., 4. i 8. citirane u izreci, utvrđene su nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tužiteljici stoga pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora kojim je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.
109.Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a.
110.Temeljem odredbe članka 323. ZOO-a, posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove, odnosno temeljem valutne klauzule.
111.Iz nalaza i mišljenja vještaka, koji sud prihvaća kao stručan I nepristran, a ni stranke nisu imale primjedbe na isti, utvrđeno je da se radi o iznosu od ukupno 3.457,33 eur, pa je tužiteljici s osnova preplate po valutnoj klauzuli i dosuđen navedeni iznos, sve sa zateznim kamatama od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. ZOO.
112.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika. Isti ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.
113.Iz svega navedenog ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, pa je presuđeno kao u izreci presude.
114.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku. Vođeno je računa o tome da je tužiteljica dokazala osnov svog zahtjeva, a zbog dijela s kojim nije uspjela u sporu, nisu nastali posebni troškovi. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati parnični trošak u cijelosti.
115.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava četiri obrazložena podneska (tbr. 8.st.1.) i zastupanja na dva ročišta (tbr.9.st.1.), u iznosima od po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.400,00 eur, uvećano za PDV od 25%, odnosno 350,00 eur, sveukupno 1.750,00 eur.
116.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Opatiji, 10. rujna 2025.
S u d a c :
Renata Slavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Pun tužitelja
2. Pun. tuženika
