1

Poslovni broj: 19 Gž-330/2022-3

 

 

 

                                                                                                                                                                        

Poslovni broj: 19 Gž-330/2022-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari I-tužiteljice V. G. iz K., OIB: …, II-tužiteljice M. G. iz K., OIB: … i III-tužitelja I. G. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku iz K., protiv tuženika Dobrovoljno vatrogasno društvo G. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz K., radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 5 P-262/20-4 od 28. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2023.,

                                                                                                                                                                       

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tuženika Dobrovoljno vatrogasno društvo G. S. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 5 P-262/20-4 od 28. rujna 2020., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka 1. izreke), Kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka 3. izreke).

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelji A. G. i I. G. suvlasnici na jednake dijelove – svaki u ½ dijela spornog dijela nekretnine pobliže označene u izreci, što je tuženik dužan tužiteljima priznati u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok su tužitelji odbijeni s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim su tražili da im tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na spornom dijelu nekretnine, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv prvostupanjske presude u točki 1. i 3. izreke tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te da tužiteljima naloži da tuženiku naknade troškove parničnog postupka, kao i troškove žalbenog postupka ili da presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Tuženik prije svega smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, što izreka presude proturječi razlozima presude i što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

2.2. Tuženik, nadalje, navodi da u postupku vođenom pod brojem P-859/78 nije raspravljano o poštenju tužiteljeva (tada tuženikova) posjeda, niti su izvođeni dokazi kojima bi se poštenje odnosno nepoštenje utvrđivalo pa da predmetna presuda ne može imati utjecaja na odluku u ovom predmetu, te da uz tu presudu nije priložena skica očevida niti nalaz mjerničkog vještaka iz kojeg bi bilo vidljivo koji je točno dio zemljišta bio predmetom tog spora. Stoga tuženik smatra kako je sud pogrešno utvrdio činjenice kada je utvrdio da se radi o istom dijelu zemljišta, a da navedeno dokazuje i činjenica da je predmet tužbenog zahtjeva i raspravljanja u postupku P-859/78 bio dio kčbr. … k.o. G. S. u dužini od 50 m i širini oko 6 m, dakle ukupno 300 m2, a predmet tužbenog zahtjeva u ovom predmetu je površina od 516 m2, pa da presuda P-859/78 ne može imati intervencijski učinak na odluku u ovom postupku u pogledu cijelog ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

2.3. Osim navedenog tuženik smatra da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji bili nepošteni posjednici cijelo vrijeme od stupanja u posjed spornog dijela kčbr. …, i da su svoj nepošteni posjed s godinama dodatno proširivali na štetu tuženika, o čemu su i sami svjedočili kada su iskazali da su neki od objekata građeni naknadno nakon njihovog stupanja u posjed spornog dijela, te da je očevidom na licu mjesta utvrđeno je da su objekti koji se nalaze na spornom dijelu neodržavani, a što ukazuje na to da ih tužitelji ne uklanjaju samo iz razloga da bi temeljem istih stekli pravo vlasništva spornog dijela nekretnine tuženika.

 

2.4. Zaključno tuženik je mišljenja da je pogrešno prvostupanjski sud odlučio o postojanju intervencijskog učinka presude P-859/78 na ovaj postupak, da je posjed tužitelja nepošten, ali da je i pošten da nije trajao dovoljno vremena da bi se temeljem njega steklo pravo vlasništva dosjelošću obzirom na činjenicu da se radi o općenarodnoj imovini, odnosno društvenom vlasništvu. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki 3. izreke presude.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi da su A. G. i I. G. vlasnici na jednake dijelove dijela kč.br. …. k.o. G. S. označeno u Dopuni skice očevida C. C. d.o.o. D. R. od 26. travnja 2017. točkama I, L, M, N, O, P, R, S, T, U, V, Z, G, H, E, D, C, K, J, I, na kojem se nalazi voćnjak, garaža, podrum, kotac za svinje, kokošinjac i drvarnica u površini od 516 m2, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, a kao temelj stjecanja prava vlasništva navodi se dosjelost.

 

7. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja A. G. i I. G. (dalje u tekstu: tužitelji), te iskaza saslušanih svjedoka, kojim iskazima je poklonio vjeru, utvrdio da su tužitelji posjedovali sporni dio zemljišta, i to voćnjak, garažu, podrum, kotac za svinje i kokošinjac, te da su sagradili nadstrešnicu i malu drvarnicu, da su stupili u posjed spornog dijela zemljišta 1968. godine kada su kupili staru kuću od S. M. i E. M., te da se od tada do danas nalaze u neprekinutom poštenom posjedu spornog dijela zemljišta i izgrađenih objekata. Nadalje je na temelju njihovih iskaza utvrđeno da je sporni dio zemljišta prije tužitelja uživao njihov pravni prednik S. M. od koga su tužitelji kupili sporni dio zemljišta, te da to proizlazi i iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-859/78-23 od 19. lipnja 1980. (list 22-26) kojom je ovdje tuženik odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio od tuženika I. G. da preda u posjed sporni dio zemljišta i da se utvrdi da je na tom dijelu zemljišta nosilac prava trajnog korištenja, kao i da iz navedene presude proizlazi da je ovdje tuženik podnoseći tužbu 1978. tvrdio da je na spornom dijelu zemljišta pravni prednik tuženika S. M. 1964. godine izgradio zidanu drvarnicu 4x6 metara tik do zgrade vatrogasnog doma i da je 1965. godine izgradio kokošinjac za perad, a da je I. G. popravio ogradu između spornog dijela zemljišta i preostalog dijela zemljišta ovdje tuženika, kao i da su tada saslušani svjedoci potvrdili da je još ranije postojala ograda – živica koja je razdvajala posjed spornog dijela zemljišta od zemljišta u općoj uporabi, a da je to zemljište bilo prije voćnjak koji su uživali prethodni vlasnici i posjednici J. J., a nakon njega S. M..

 

8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da navedena pravomoćna presuda ima u ovom predmetu intervencijski učinak i da je vezan za izreku odluke u tom predmetu, te za činjenična i pravna utvrđenja u istoj presudi, te je pravilno prihvatio utvrđenu činjenicu da su pravni prednici tužitelja zasigurno od 1930. godine pa do stupanja tužitelja u posjed spornog dijela zemljišta 1968. godine posjedovali i uživali to zemljište nesmetano od tuženika ili trećih osoba, te da tuženik ili treće osobe nisu nikada posjedovale sporni dio zemljišta, a da tužitelji nakon kupnje i stupanja u posjed 1968. godine neprekidno posjeduju sporni dio zemljišta.

 

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su prednici tužitelja bili u poštenom posjedu spornog dijela nekretnine od 1930. godine, te da je prednici tužitelja 1968. godine predali tužiteljima u posjed i taj sporni dio nekretnine koji oni od  tada nesmetano posjeduju kao pošteni posjednici, a koji je na temelju nalaza vještaka A. O. iz C. C. d.o.o. iz Z., Podružnice K., utvrđen u površini od 516 m2, dakle da su tužitelji putem svojih pravnih prednika u poštenom posjedu tog dijela čestice preko devedeset godina.

 

10. Imajući u vidu da se dosjelošću može steći vlasništvo točno određenog dijela nekretnine kojeg stjecatelj drži u svom posjedu, da je taj realni dio točno definiran, te da u naravi predstavlja voćnjak i dvorište na kojem su izgrađeni pomoćni objekti, kako je to utvrđeno očevidom na licu mjesta, te nalazom vještaka A. O. sa dopunom skice očevida, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbi članka  159. stavka 1., 2. i 4. u vezi s člankom 160. stavkom 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), te imajući u vidu da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. istog Zakona, nego na temelju drugih odredbi zakona.

 

11. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 4. ZPP-a, i to na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, obzirom da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim omjerima.

 

12. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer s istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

 

13. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

 

 

                            U Požegi 30. studenog 2023.

 

Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                  Branimir Miljević, v.r.