Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1242/2025-4

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika, trgovačkog društva Čistoća d.o.o. iz Varaždina, Ognjena Price 13, Varaždin, zastupanog po punomoćniku odvjetnicima iz odvjetničkog društva Jelaković Partneri iz Varaždina, Zagrebačka 61/III, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždina, poslovni broj Sp-915/2024-17 od 21. veljače 2025., 10. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba vjerovnika trgovačkog društva Čistoća d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždina, poslovni broj Sp-915/2024-17 od 21. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev podnositelja žalbe za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i potrošač je oslobođen od obveza iz osnova za plaćanje, između ostalih i osnove plaćanja ovdje žalitelja kao vjerovnika.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik, trgovačko društvo Čistoća d.o.o. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 155/23- dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15., 104/17i 36/22 : dalje- ST) te u vezi s odredbom članka 23. i 79. o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15., 67/18 i 36/22: dalje ZSP).

3. U žalbi tvrdi da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio vrijednost imovinu potrošača te da nije utvrdio je li potrošač u posljednje tri godine prije otvaranja stečaja raspolagao imovinom. Potrošač da zasigurno u stanu u kojem stanuje posjeduje pokretnine. Tvrdi i da potrošač nije dostavio popis imovine zbog čega da se treba smatrati nepoštenim.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbe članka 10. SZ-a te članka 23. ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da ne postoje te bitne povrede postupka.

7. Rješenje nije proturječno, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju podataka iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje utvrdio da su za otvaranje i zaključenje predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača bile ispunjene pretpostavke propisane odredbama ZSP-a jer je na dan otvaranja ovog postupka bilo evidentirano više neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice, osim toga razdoblje u kojem je potrošač imao tako evidentirane neizvršene osnove za plaćanje neprekinuto je trajalo duže od tri godine,1184 dana (članak 79. a stavak 1. i 2. ZSP-a).

9. Pravilno je utvrdio, primjenom odredbe članka 79. f. stavak 2. ZSP-a da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa. Osim toga ni žalitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio ni dokazao (po pozivu suda nije osporio imovinu potrošača u smislu odredbe članka 79. f stavak 1. točka 3. ZSP-a) da potrošač ima imovinu iz koje bi se namirila tražbina vjerovnika.

10. Sud prvog stupnja je izvršio uvid u svi priloženu dokumentaciju i iz njezinog sadržaja ne proizlazi da je potrošač raspolagao imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja postupka, a to ne tvrdi i ne dokazuje ni ovdje žalitelj. Stoga ne postoje činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je potrošač u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača poduzimao kakve radnje kojima je raspolagao svojom imovinom, a na štetu vjerovnika.

11. Presumpcija nepoštenja potrošača primjenjuje se u situaciji kada je potrošač dao izričitu suglasnost za postupak, ali nije popisao imovinu (čl. 79.c st. 5. ZSP), te ukoliko sud u toj situaciji utvrdi vanjskim provjerama ili iz dokaza koje dostave vjerovnici da ovršiva imovina postoji, navedenog potrošača smatrati će nepoštenim.

12. Međutim, u situaciji kada se potrošač nije očitovao po pozivu FINA-e je li suglasan s provođenjem jednostavnog postupka stečaja potrošača smatrat će se da je s istim suglasan (čl. 79.c st. 4. ZSP), nakon čega FINA dostavlja sudu prijedlog za provođenje postupka, a sud provodi radnje u pravcu utvrđivanja postoji li ovršiva imovina potrošača, te ukoliko utvrdi da imovina postoji ne znači da se potrošač ima smatrati nepoštenim. Osim toga sud prvog stupnja nije utvrdio postojanje takve imovine dok se tek pretpostavkom o postojanju pokretnina u nekretnine u kojoj potrošač stanuje to ne dokazuje.

13. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 10. SZ-a i članka 23. ZSP-a, valjalo odbiti njegovu žalbu i odlučiti kao u izreci.

14. Kako vjerovnik HRT nije uspio sa žalbom, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić