Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-558/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2083/2020-23 od 02. siječnja 2024., u sjednici vijeća 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2083/2020-23 od 02. siječnja 2024. u točkama I i II izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od od 8.930,61 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku troškove postupka u iznosu od 1. 492,50 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je točkom III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 310,94 eura, sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv točke I i II izreke presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).
3. Tužitelj u žalbi protiv presude u bitnome tvrdi da se na sporni odnos ne primjenjuju odredbe ZOOP-a. Pitanje naknade štete koju je Zavod pretrpio plaćanjem invalidske i obiteljske mirovine da predstavlja posebnu pravnu materiju i da je ZOMO koji detaljno uređuje tu materiju poseban pravni propis koji se primjenjuje na konkretan predmet. Šteta da za tužitelja nastaje isplatom mirovine, svaki mjesec. Nastavno tvrdi da se radi o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja iz uzroka za koje je odgovoran osiguranik tuženika. Tvrdi da su ZOOP i ZOMO međusobno konkurirajući propisi.
4. Predlaže uvaženje svoje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski je sud glede pobijanog dijela presude utvrdio:
- da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 67.287,66 kn, a koji iznos se odnosi na invalidsku mirovinu koja je isplaćena osiguranik tuženika SB za razdoblje od 1. studenog 2017. do 29. veljače 2020. kao posljedica prometne nezgode,
- da je osiguranik tuženika SB u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu na radu, te da je zbog ozljede na radu (80%) i bolesti (20%) nastala profesionalna nesposobnost za rad te mu priznato pravo na invalidsku mirovinu i da ne postoji razlika između 80% invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i 80% invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer SB prima invalidsku mirovinu koja je utvrđena u slučaju povrede na radu,
- da tuženik nije dokazao visinu razmjernog iznosa mirovine i da sud smatra da ne može postojati razlika između utvrđene mirovine i invalidske mirovine zbog čega je primjenom odredbe iz čl. 27.st.3. ZOOP i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Pravilno je sadržajno utvrdio sud prvog stupnja da za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikovog osiguravatelja, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine nije mjerodavan ZOMO-a, kako pogrešno tvrdi žalitelj već Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine broj 151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14: dalje-ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, dok je a šteta da je za tužitelja nastala u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se tuženik bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pa isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, po odredbama ZOOP-a.
9. Protivno žalbenim tvrdnjama, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, i isti se primjenjuje u konkretnom slučaju jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik-vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljevog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP-a.
10. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu.
11. Naime, zakonskom odredbom (članka 27. stavak 1. ZOOP-a) je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavak 2. propisuje da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju troškovi liječenja i drugih nužni troškovi učinjeni prema propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3 tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu dok odredba stavka 4 propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. Dakle, kako prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu, dok tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju bi (stvarnu) štetu u skladu s člankom 27. ZOOP-a tuženik mogao osnovano potraživati. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. u vezi sa člankom 7. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
13. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a te članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.
14. Nepobijani dio točke III izreke presude ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
