Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1130/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeće, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐT iz [adresa], Table 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-4397/2023 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-4397/2023 od 11. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da se razvrgava suvlasnička zajednica tužiteljice ĐT i tuženika ST u odnosu na nekretninu označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU, u naravi kuća površine 50 m2, zgrada površine 8 m2, dvor površine 140 m2, ukupne površine 198 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], civilnom diobom, prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikazan način, a da se dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima svakoj od strana po ½ dijela.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a i oni razlozi koje postoje da su nejasni i proturječni, da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer odlučne činjenice nije niti utvrdio te je pogrešno primijenio materijalno pravo.

3. Smatra da je sud prvog stupnja iz provedenog dokaznog postupka trebao utvrditi da predmetna nekretnina predstavlja isključivo vlasništvo tuženika jer da je trebao utvrditi da je "ucijenjen" od strane tužiteljice koja je jedina raspolagala zajedničkim financijskim sredstvima te da je predmetnu nekretninu on stekao ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa pok. AT. Tvrdi da navedena nekretnina predstavlja njegov jedini dom i da on stanuje u toj nekretnini te plaća sve režijske troškove te da tužiteljica od njega nikada nije tražila predaju u suposjed, da nije dolazila u kuću niti je upisala suposjed u katastarski operat.

4. Tuženik nadalje tvrdi da je nalaz vješka nedorečen i nepotpun u smislu moguće geometrije diobe odnosno etažiranja jer da je vještak propustio navesti činjenicu da kroz postupak izdavanja građevinske dozvole se mogu napraviti najmanje dvije samostalne uporabne cjeline.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini koja je sagrađena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to geometrijskom diobom ukoliko je moguća ili prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način a da se dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima.

8. Navodi sud prvog stupnja da se vodio postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice pod poslovnim brojem R1-365/17 ali da je u tom postupku tuženik tvrdio da je vlasnik predmetne nekretnine te da je taj postupak obustavljen i da je tužiteljica upućena na parnicu protiv tuženika radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici svaki ½ dijela da iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka MT i ĆT proizlazi da su stranke skrbile o pok. AT ranijem vlasniku predmetne kuće, da su posjedovale zajednički račun u banci i da su oboje živjeli od prihoda koje su ostvarili od dva frizerska salona u Splitu, u vlasništvu stranaka, s time da je tužiteljica u jednom radila kao frizerka.

10. Predmetna kuća u trenutku smrti pok. AT bila je u potpuno derutnom stanju i nepodobna za stanovanje te je u cijelosti obnovljena od krova, instalacija, podova i potpuno otpremljena i to sve iz zajedničkih sredstava stranaka.

11. Također je utvrđeno da su stranke zaključile ugovor o diobi izvanbračne stečevine od 7. studenog 2012. temeljem kojeg se tužiteljica uknjižila kao vlasnica ½ dijela predmetne nekretnine i da su na taj način stranke regulirale svoje imovinske odnose. Stoga, utvrđuje sud prvog stupnja da ne postoji niti jedna pretpostavka koja bi ukazivala da postoje mane volje na strani tuženika prilikom zaključivanja predmetnog ugovora o diobi izvanbračne zajednice te da ugovor o diobi proizvodi pravne učinke, odnosno da tuženik nije samovlasnik predmetne nekretnine.

12. Nadalje je utvrđeno da nije moguće provesti diobu etažiranjem tj. uspostavom etažnog vlasništva niti da je moguće promijeniti namjenu pomoćne građevine u stambenu izmjenom rješenja o izvedenom stanju jer da je protekao rok od tri godine od pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.

13. Stoga sud prvog stupnja citira odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) te navodi da kada razvrgnuće provodi sud vezan je strogim zakonskim odredbama a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravo na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Nadalje, ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. tog članka sud će nekretninu dijeliti geometrijski te ako dioba nije na takav način moguća da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

14. Slijedom navedenog zaključak je suda prvog stupnja da se predmetna nekretnina ne može podijeliti geometrijski niti uspostavom etažnog vlasništva, da ne postoji sporazum stranaka o načinu razvrgnuća, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice prodajom nekretnine na javnoj dražbi i na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podnijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su u presudi suda prvog stupnja navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi nisu nejasni niti proturječni, da o relevantnim činjenicama ne postoje proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. I 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a jer je sud prvog stupnja pravilno iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, da predmetna nekretnina nije isključivo vlasništvo tuženika jer da je između stranaka zaključen valjani ugovor o diobi zajednički stečene imovine u izvanbračnoj zajednici i da ne postoje mane volje na strani tuženika koje bi utjecale na valjanost tog ugovora.

17. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je životno i logično da dvoje ljudi nakon prekida zajednice podijele zajedničku imovinu na način da jednome ostane stan u [adresa] a drugome kuća na Braču, jer upravo iz provedenog dokaznog postupka sud pravilno utvrđuje da je valjan ugovor o diobi izvanbračne zajednice, jer da je bila volja stranaka da jedna nekretnina pripada tužiteljici a druga tuženiku to bi bio predmet ugovora o diobi zajedničke izvanbračne imovine.

18. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su postojale određene mane prilikom zaključenja ugovora o diobi jer da je tuženik bio "ucijenjen" od strane tužiteljice koja je raspolagala zajedničkim financijskim sredstvima jer to ne proizlazi iz sadržaja dokaznog postupka a niti činjenica da je on isključivo sam vodio brigu oko pok. AT temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

19. U odnosu na žalbene navode koje navodi tuženik da je predmetna nekretnina njegov jedini dom jer da godinama živi u toj kući, da plaća sve režijske troškove i da je platio troškove legalizacije nisu osnovani jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženik suvlasnik i stana u [adresa], tako da potrebu za domom može ostvarivati od sredstava koji budu dobiveni civilnom diobom predmetne nekretnine a i eventualnom prodajom ili razvrgnućem na zakonom propisani način stana u [adresa] jer je tuženik suvlasnik stana u [adresa] u ½ dijela.

20. Žalbeni navodi tuženika da je vještak prepustio navesti da se kroz postupak izmjene i dopune građevinske dozvole mogu napraviti najmanje dvije samostalne uporabne cjeline navodi da nove činjenice se ne mogu iznositi u žalbi, a tuženik tijekom postupka nije imao primjedbi niti pitanja na nalaz vještaka, posebno o tome da li se kroz postupak izmjene građevinske dozvole mogu napraviti najmanje dvije samostalne uporabne cjeline. S obzirom na izloženo temeljem provedenih dokaza i utvrđenja relevantnih činjenica iz čl. 50. ZV-a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ne postoji sporazum stranaka o načinu razvrgnuća, da nije moguća geometrijska dioba te primjenom čl. 50. st. 4. ZV-a, pravilno odlučuje da se nekretnina proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način i da se dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće.

21. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić