Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-272/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku u Bjelovaru, Sv. Antuna 2A, protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 510/2024-11 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno sljedeće:

" I. Duža je tužena tužitelju u roku petnaest dana platiti 12.613,91 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos 91,40 EUR-a od 15. veljače 2008.,

-na iznos 28,28 EUR-a od 15. travnja 2008.,

-na iznos 374,07 EUR-a od 15. svibnja 2008.,

-na iznos 622,74 EUR-a od 15. lipnja 2008.,

-na iznos 973,99 EUR-a od 15. srpnja 2008.,

-na iznos 565,42 EUR-a od 15. kolovoza 2008.,

-na iznos 619,38 EUR-a od 15. rujna 2008.,

-na iznos 591,15 EUR-a od 15. listopada 2008.,

-na iznos 597,93 EUR-a od 15.studenog 2008.,

-na iznos 685,01 EUR-a od 15.prosinca 2008.,

-na iznos 64,07 EUR-a od 15.siječnja 2009.,

-na iznos 1.224,80 EUR-a od 15.veljače 2009.,

-na iznos 1.536,56 EUR-a od 15.ožujka 2009.,

-na iznos 625,67 EUR-a od 15.svibnja 2009.,

-na iznos 1.235,11 EUR-a od 15.lipnja 2009.,

-na iznos 797,95 EUR-a od 15.srpnja 2009.,

-na iznos 568,06 EUR-a od 15.kolovoza 2009.,

-na iznos 299,27 EUR-a od 15.rujna 2009. i

-na iznos 1.113,05 EUR-a od 15.listopada 2009. , pa sve do isplate, koje zakonske zatezne kamate se do 31. srpnja 2015. obračunavaju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. nadalje temeljem odredbe čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, te mu u istom roku naknaditi parnične troškove.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka 7.617,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/2022, 156/2022) i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.".

2. Žali se tuženica i presudu pobijaju zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku: ZPP), ne ukazujući izrijekom ili opisno na bilo koju konkretnu povredu odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, koje propisuju granice ispitivanja prvostupanjske presude.

6. Predmet odlučivanja u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja ĆP, djelatne vojne osobe, pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske, raspoređenog u ustrojstvenu cjelinu Hrvatske kopnene vojske Oružanih snaga, Gardijske motorizirane brigade II. bojne "Pauci", sa sjedištem u [adresa], radi isplate iznosa od 12.613,91 eura bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime dodatka na plaću za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama u razdoblju veljače 2008. do rujna 2009., koji rad je tužitelj obavljao u sklopu dežurstva i stražarskih službi.

7. U ukidnom rješenju poslovni broj Gž R-78/2024 od 8. kolovoza 2024., ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje kako tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće u spornom razdoblju za prekovremeni rad u smislu odredaba članka 39. stavka 1. Kolektivnog ugovora (Narodne novine broj 93/08, - u daljnjem tekstu: KU), odnosno odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 92/04), ukazujući na pravno shvaćanje koje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr-1567/2013 od 3. siječnja 2017. koje glasi:

U situaciji kada je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva i straže, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti radno mjesto ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremeni radom te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

8. Identično pravno shvaćanje o tome da nije fizički moguće da radnik obavlja rad 24 sata dnevno u kontinuitetu više dana uzastopno, zauzeto je i u odluci Revr- 753/2009, Revr-709/2014 i nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. U ovome stadiju postupka nije sporno da je sustav rada tužitelja u spornom razdoblju kod tuženice bio organiziran na način da je tužitelj bio upućivan na višednevne stražarske službe i dežurstva, kao i da je tuženica o tome vodila evidenciju rada temeljem kojeg je tužitelju isplaćivana plaća. Nesporno je i da tuženica u tom razdoblju nije organizirala preraspodjelu radnog vremena djelatnih vojnih osoba upućenih na višednevne stražarske službe i dežurstva i u tom smislu nije donijela odgovarajuće odluke.

10. U tom kontekstu, valjalo je utvrditi visinu eventualnog pripadajućeg predmetnog dodatka na plaću, uvažavajući slobodno vrijeme od osam sati odmora koje se unatoč obveznoj prisutnosti ne bi moglo smatrati prekovremenim radom, kao i utvrditi je li tužitelju s iskorištenih slobodnim danima s naslova upravo prekovremenog rada u stražarskoj službi i dežurstvu u cijelosti nadomješten prekovremeni rad.

11. Suprotno navodima žalbe tuženice, pravilno je prvostupanjski sud smatrao kako tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad za utuženo razdoblje u smislu odredaba članka 39. stavka 1. Kolektivnog ugovora.

12. Odredbom članka 97. stavka 1. Zakona o službi i oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, u daljnjem tekstu: ZSOS), propisano je da je rad dulji od punog radnog vremena djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati:

- kad su zapovjeđene mjere pripravnosti,

- u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi,

- tijekom vojne službe i

- tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti.

13. Na rad iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima, a prekovremeni rad djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezni su obavljati zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica. Navedeni rad može trajati najdulje 30 dana tijekom kalendarske godine, a djelatno vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. Pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje se ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uredit će se rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, kako je to navedeno zakonskim odredbama propisano.

14. Citiranom odredbom, dakle, regulirana su prava djelatnih vojnih osoba s osnove prekovremenog rada i s osnove dežurstva. Iz iste proizlazi da su, unatoč tome što obje podrazumijevaju rad dulji od punog radnog vremena, prekovremeni rad i dežurstvo različite kategorije.

15. Posebno se naglašava da je zakonskim odredbama koje su naprijed citirane predviđeno da će se dodatci za dežurstvo urediti posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, međutim, taj posebni propis nije donesen za ovdje utuženo razdoblje, nego tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaći način isplate plaće (Narodne novine broj 118/09), koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Spomenutim Pravilnikom je izmijenjen raniji Pravilnik o dodatku na plaći i načinu isplate plaće i to na način da su u članku 4. dodane nove točke i to: dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, a dodani su i članci 17.a i 17.b koji pobliže propisuju način određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi u stražarskoj službi.

16. Dakle, u tuženom razdoblju od veljače 2008. do rujna 2009. nije postojao posebni provedbeni propis koji bi regulirao pitanje naknade plaće za dežurstvo odnosno za obavljanje stražarske službe.

17. Međutim, odredbe članka 14. Zakon o sudskim i oružanim snagama Republike Hrvatske upućuju na supsidijarnu primjenu propisa državnim službenicima i namještenicima te općih propisa o radu, odnosno, kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima.

18. Tako je odredbama članka 84. Zakona o radu 1995. (ZR/2095) propisano da otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom ili zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanje plaće, dok odredbe članka 39. Kolektivnog ugovora propisuju da će se osnovna plaća državnog službenika i namještenika uvećati za 10% za rad noću, a 50% za prekovremeni rad.

19. Postupajući sukladno uputi iz spomenutog ukidnog rješenja, prvostupanjski sud je izveo dokaz (dopunskim) vještačenjem financijske struke, koji je u nalaz i mišljenje izradio na temelju evidencije o radnom vremenu tužitelja, podataka i dokumentacije koji prileže spisu predmeta te je temeljem i pravilnom ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka, kako to i nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici naložio da tužitelju isplati zahtijevani iznos od 12.613,51 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kojima pojedine mjesečne iznose teku od dospijeća do isplate jer je smatrao utvrđenim da je tuženica u obvezi tužitelju na ime predmetnih dodataka na plaću isplatiti upravo dosuđeni iznos, pozivajući se na zakonske odredbe, odredbe kolektivnih ugovora te odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate plaće (Narodne novine broj 50/08) te Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09), koje je primijenio.

20. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje zakonitost objave presude koja zasnovana na pravilno i potpuno utvrđenim pravno relevantnim činjenicama i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih naprijed citiranih zakonskih odredaba i odredaba kolektivnih ugovora.

21. Razlozi koje je o odlučnim činjenicama, kako vezano za osnovu zahtjeva tužitelja i obvezu tuženice da tužitelju isplati zahtijevani novčani iznos na ime predmetnih dodataka na plaću, tako i glede visine dosuđenog iznosa, prihvaća i ovaj sud.

22. U tom smislu, s obzirom na žalbene prigovore tuženice kojima se prigovara nalaz i mišljenje vještaka financijske struke na kojima su utemeljena utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za visinu traženih dodataka, tuženici valja odgovoriti kako takve prigovore ne može prvi put isticati u žalbi u koliko se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

23. Naime, nakon provođenja dopunskog vještačenja po vještaku financijske struke i dostave dopunskog nalaza i mišljenja strankama (list 537-540 spisa predmeta), na ročištu za glavnu raspravu od 10. veljače 2025. tuženici je ostavljen dodatni rok za očitovanje nad vještvom.

24. Kako se tuženica na vještvo nije očitovala ni u daljnjem roku koji joj je u tu svrhu ostavljen niti je prigovorila vještvu, istoj nije dopušteno u žalbi iznositi bilo kakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka pa niti vezano za iskorištene slobodne dane odnosno izračun u dane blagdana.

25. Kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženice, a ni on i na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a, uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženica osporava isključivo osporavajući odluku o glavnoj stvari, te isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.

Split, 10. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijan Miletić