REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2122/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Tolić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barišić & Barišić d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-403/2024-3 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-169/2019-47 od 4. lipnja 2024., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-403/2024-3 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-169/2019-47 od 4. lipnja 2024..
2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog osporavajući istaknute navode tuženika, predlažući njegov prijedlog odbaciti kao nedopušten, podredno kao neosnovan.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tuženik postavljenim pitanjima u bitnom problematizira opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu iz odredbe čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19) tvrdnjama da se tužitelj odbijanjem propisanog liječenja i postupajući suprotno jasnim liječničkim uputama samovoljno doveo u sporno stanje te da je postupio suprotno liječničkim uputama prema kojima radnik mora izbjegavati stres i psihičke napore na način da je poduzeo radnje zbog kojih je uhićen izvan svog mjesta prebivališta u vezi kojih se vodi kazneni postupak, međutim navedena pitanja ne proizlaze iz razloga na kojima je donesena pobijana odluke. Naime, sudovi su o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučili na temelju utvrđenja da je tužitelj u razdoblju od 3. do 18. listopada 2019. bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti uslijed koje, osim za rad, tužitelj nije bio sposoban obavijestiti tuženika o izostanku s rada kroz označeno vremensko razdoblje odnosno da se njegova bolest zbog koje je bio radno nesposoban, manifestira upravo u odsutnosti racionalnog razmišljanja i nemogućnosti shvaćanja potrebe za produljenjem bolovanja, odnosno posljedica neobavještavanja poslodavca o razlozima izostanka s radnog mjesta. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovaj sud međutim ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
5. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
