Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

POVRV-254/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: Business point j.d.o.o. OIB: 44453891882, iz Zagreba, Kotoripska ulica 57, kojeg zastupa punomoćnica Dorotea Jurčić Nižić, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 60, protiv tuženog: Moro Inn d.o.o., OIB: 52651748838, Korčula, Trg Petra Šegedina 7, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja a odsutnosti uredno pozvanog tuženika, danom objave 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Sandra Marinović iz Blata, posl. br. Ovrv-5082/2023 od 31. listopada 2023. kojim se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 2.539,62 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 318,08 EUR od 10. listopada 2022. do isplate

-na iznos od 1.659,04 EUR od 9. prosinca 2022. do isplate

-na iznos od 562,50 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima 31. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 884,35 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude 10. rujna 2025. do isplate, po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim parničnim troškom u iznosu od 437,50 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Sandra Marinović iz Blata, donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-5082/2023 od 31. listopada 2023. na temelju vjerodostojne isprave- tri računa u ukupnom iznosu od 2.539,62 EUR, ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR, sve zajedno sa zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, navodi da su stranke raskinule poslovni odnos 26. srpnja 2022. da je tužitelj odbio napraviti primopredaju i da je uvjetovao primopredaju obavljanjem poslova izrade završnog računa za 2022. iako je isti mogao biti izrađen 15. siječnja 2023. radi naplate naknade u puno višem iznosu od tržišne cijene i stvarno pruženih usluga. Navodi da mu je tužitelj nanio štetu jer nije preuzeo dokumentaciju i propustio je pravodobno refinancirati svoje obveze kod poslovne banke te da izjavljuje prigovor za bilo koji iznos obveze prema tužitelju ali isti u daljnjem tijeku postupka nije niti pojasnio niti precizirao navedeno pa je ocijenjen paušalnim navod o šteti.

3. Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, predmetno rješenje o ovrsi stavio je izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha, postupak je nastavio kao povodom prigovora protiv platnog nalog, te je upozorio stranke u smislu čl. 461.a st. 6. i. 7. ZPP-a. Ujedno je dopisom od 30. travnja 2024. upozorio tuženika u smislu čl. 133. st. 6. ZPP-a da će se daljnja dostava vršiti putem e- oglasne ploče do dodijele prava pristupa sustavu e-komunikacije. Sva daljnja dostava vršena je tuženiku putem e-oglasne ploče koji do zaključenja glavne rasprave nije u sustavu e-komunikacije.

4. Podneskom od 29. veljače 2024. tužitelj je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe Korčula obzirom da se parnični postupak vodi između dvije pravne osobe, radi naplate potraživanja tužitelja s osnove isporučenih knjigovodstvenih i administrativnih usluga, iz kojeg razloga je u ovoj pravnoj stvari, temeljem čl. 34.b. Zakona o parničnom postupku nadležan mjesno nadležan trgovački sud. Predmetno potraživanje tužitelja proizašlo je iz sklopljenog Ugovora o računovodstvenim uslugama od dana 1.7.2022. i Ugovora o obavljanju administrativnih poslova od dana 1.7.2022. kojima je između ugovornih strana, u slučaju spora, ugovorena mjesna nadležnog suda u Zagrebu. Predmetno potraživanje odnosi se na račune: br. 259/01/1 od dana 30.9.2022. (u dijelu) u iznosu od 318,08 eur, br. 312/01/1 od dana 30.11.2022. u iznosu od 1.659,04 eur i br. 120-01-1 od 31.5.2023. u iznosu od 562,50 eur, koje tuženik nije podmirio. Predmetni računi odnose se na naplatu isporučenih i izvršenih knjigovodstvenih i administrativnih usluga, sukladno specifikacijama računa, a koje račune tuženik nakon primitka, nije nikada osporio, te ih je, koristio u svojim poslovnim knjigama za odbitak pretporeza, čime je i sam priznao pravnu osnovanost istih. Tuženik je djelomično i podmirio račun 259/01/1, a što je razvidno iz konto kartice kupca Moro Inn d.o.o. u poslovnim knjigama tužitelj. Također, tuženik je emailom od dana 19.6.2023. potvrdio tuženiku da će računi biti plaćeni, te nije osporavao niti njihovu osnovanost niti visinu. Što se tiče visine potraživanja navodi da je čl. 9. st. 1. Ugovora o računovodstvenim uslugama ugovoreno da ovdje tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od 4.500,00 kn mjesečno bez PDV-a za poslove iz članka 6. istog ugovora a radi se o uslugama vođenja poslovnih knjiga klijenta i sastavljanju izvješća nadležnim tijelima. Predmetna novčana naknada za rad ugovorena je u mjesečnom, paušalnom iznosu od 4.500,00 kn uvećano za PDV. S obzirom na navedeno, a budući da je tužitelj pružao računovodstvene usluge tuženiku temeljem gore navedenog Ugovora, u razdoblju od 1.10-30.11.2022. (stavka 1. računa 312/01/1) te u razdoblju od 1.9. -30.9.2022. (stavka 1. računa 259/01/1), a što ni sam tuženik ne spori, to je potraživanje tužitelja u odnosu na navedene stavke računa osnovano u utuženom iznosu. Nadalje, čl. 3. Ugovora o obavljanju administrativnih poslova od dana 1.7.2022. tuženik se obvezao tužitelju plaćati mjesečno paušalni iznos od 1.000,00 kn uvećan za pdv na ime pružanja usluga administrativnih poslova iz članka 2. istog Ugovora. S obzirom na navedeno, a budući da je Ugovor o obavljanju administrativnih poslova bio na snazi u razdoblju od 1.10-30.11.2022. (stavka 1. računa 312/01/1) te u razdoblju od 1.9.-30.9.2022.. (stavka 1. računa 259/01/1), to je potraživanje tužitelja u odnosu na navedene stavke računa osnovano u utuženom iznosu. U odnosu na navode tuženika da je poslovni odnos tužitelja i tuženika prestao 26.7.2022. te da je tužitelj uvjetovao primopredaju poslovne dokumentacije s izradom završnog računa, tužitelj ističe kako navedeno nije točno. Ugovorni odnos tužitelja i tuženika prestao je dana 31.12.2022., odnosno završetkom financijske godine, te je tužitelj preuzeo obvezu sastavljanja završnog računa za tuženika, a nakon izrade i predaje kojega je izvršena primopredaja poslovne dokumentacije između tuženika i tužitelja s danom 26.4.2023. što je i razvidno iz potvrde o primopredaji poslovne dokumentacije od dana 26.4.2023. U odnosu na račun br. 120-01-1 isti je izdan radi naplate troškova izrade završnog računa uskladama 2022. u iznosu od 450,00 eur uvećano za PDV, a koji obračun je učinjen temeljem utrošenih 4,5 h, a koji se svaki cijeni u iznosu od 100,00 EUR, a što je u sukladnosti s člankom 6. stavkom 4. Ugovora o računovodstvenim uslugama od dana 1.7.2022. U prilog gornjem tužitelj u privitku dostavljam dokaze o izvršenim uslugama izrade završnog računa s uskladama, a što niti sam tuženik ne spori u svome prigovoru, već dapače potvrđuje da je tužiteljica isporučila takvu uslugu. Što se tiče trenutka raskida ugovora navodi da je tužitelj je došao do saznanja da tuženik s njime planira završiti poslovnu suradnju tek krajem 11. mj 2022., pri čemu je zz tužitelja GZ kontaktirala zz tuženika ĐZ, uz napomenu da joj se otkaz ugovora mora najaviti sukladno čl. 11. Ugovora o računovodstvenim uslugama i čl. 5. Ugovora o obavljanju administrativnih usluga poslova kojim su stranke ugovorile da se ugovor može otkazati u pisanom obliku s otkaznim rokom u trajanju od 30 dana, a koji pisani otkaz tuženik nije nikada poslao tužitelju. S obzirom na navedeno, netočni su navodi tuženika da je poslovni odnos završen 26.7.2022. i nemogući, s obzirom da je ugovor tek sklopljen 1.7.2022. te u slučaju da je tuženik i otkazao ugovor tužitelju, ugovorni odnos nikako nije mogao prestati 26.7.2022. s obzirom na otkazni rok od 30 dana. Stoga je, uzimajući u obzir ugovoreni otkazni rok od 30 dana, sporazumno dogovoreno da će poslovni odnos završiti dana 31.12.2022. te da će tužitelj izraditi završni račun za tuženika za 2022. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj mogao izraditi završni račun od 15.1.2023. ali da je to odbijao učiniti, tužitelj ističe kako je obveza izrade i predaje završnog računa za 2022. temeljem Zakona o računovodstvu do 30.4.2023. a koju obvezu je tužitelj u cijelosti ispoštovao. Također, tužitelj ističe kako je obveza sastavljanja prijave PDV-a za sve klijente tužitelja do 20tog u mjesecu, te nije opravdano za očekivati da je će tužitelj, izvan zakonom zadanih rokova, zanemariti svoje ostale klijente i odraditi posao za tuženika izvan svih rokova, pogotovo s obzirom da mu sam tuženik nije pravodobno dostavljao svu potrebnu dokumentaciju, koju je sam tužitelj prikupljao tokom siječnja 2023. U svezi s gornjim, u odnosu na navodni prigovor radi prijeboja tuženika, predlaže se nadležnom sudu da takav prigovor odbaci s obzirom da je isti neodređen i neodrediv, a u konačnici i neosnovan jer nema nikakvog govora o nastaloj šteti tuženiku. U odnosu pak na navode tuženika da je tužitelj nastavio obračunavati svoju naknadu do izrade završnog računa, navedeno nije točno, s obzirom da već iz utuženih računa i dostavljene konto kartice proizlazi da je obračunao naknadu samo do 31.12.2022. Što se tiče računa iz 2023. isti je izdan za usluge izrade završnog računa, a koji je tužitelj izradio za tuženika, a što sam tuženik ne spori. Što se pak tiče navoda tuženika da tužitelj suviše visoko obračunava svoje usluge, isti navodi su u cijelosti irelevantni s obzirom da je tuženik s tužiteljem potpisao ugovore, a temeljem kojih je tužitelj izdao predmetne račune.

5. Rješenjem od 18. prosinca 2024. Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu.

6. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

7. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je svjedokinju OZ i zakonsku zastupnicu tužitelja GZ na okolnost sklapanja ugovora, izvršenja usluga i prestanka poslovnog odnosa.

9. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša svjedokinja BZ i da se provede knjigovodstveno financijsko vještačenje budući da nije ekonomično obzirom da tuženik osim što je izjavio prigovor u daljnjem tijeku postupka nije sudjelovao niti je svoje navode dokazao. Sud je prihvatio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika ali se isti nije odazvao pozivu suda koji je upućen putem e-oglasne ploče u smislu čl. 133. st. 6. ZPP-a.

10. Predmet spora je potraživanje u ukupnom iznosu od 2.539,62 EUR temeljem tri računa: br. 259/01/1 od dana 30.9.2022. u djelomično nepodmirenom iznosu od 318,08 EUR, br. 312/01/1 od dana 30.11.2022. u iznosu od 1.659,04 EUR i br. 120-01-1 od 31.5.2023. u iznosu od 562,50 EUR, na ime knjigovodstvenih i administrativnih usluga za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. studenog 2022. i izrade završnog računa za 2022. godinu.

11. Nesporno je da su stranke bile u poslovnom odnosu i da je tužitelj izradio završni račun za 2022. godinu a sporna je osnova i visina obzirom da tuženik tvrdi da je ugovorni odnos prestao jednostranim raskidom ugovora 26. srpnja 2022. i da je usluga završnog računa previsoka.

12. Što se tiče prigovora tuženika vezano uz trenutak raskida ugovora valja reći da tuženik svoje navode nije dokazao obzirom da su stranke Ugovorom o obavljanju administrativnih poslova (čl. 5. Ugovora) i Ugovorom o računovodstvenim uslugama (čl. 11. Ugovora), oba od 1.7.2022. ugovorile otkazni rok od 30 dana od primitka pisanog otkaza. Pisani otkaz tuženika ne prileži spisu predmeta ali kako iz izvedenih dokaza saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja GZ i svjedokinje OZ proizlazi da je tuženik raskinuo ugovore u 12. mjesecu 2022., to proizlazi da su nesporno ugovori raskinuti i da je ugovorni odnos prestao 31. prosinca 2022.

13. Što se tiče visine potraživanja tuženik nije osporio navod tužitelja da je račun br. 259/01/1 od dana 30.9.2022. djelomično nepodmiren iznosu od 318,08 EUR. Dakle, djelomičnim plaćanjem tuženik je priznao da postoji potraživanje tužitelja a sama visina potraživanja proizlazi iz oba Ugovora jer su stranke ugovorile mjesečnu naknadu za knjigovodstvene usluge u visini od 4.500,00 kn a za administrativne je ugovoreno 1.000,00 kn mjesečno sve uvećano za PDV dok je račun ispostavljen u manjem iznosu od 500,00 kn uvećano za PVD. Jednako tako tužitelj je ispostavio u istoj visini i račun br. 312/01/1 od dana 30.11.2022. u iznosu od 1.659,04 eur koji se odnosi za iste usluge obavljene u 10. i 11. mjesecu 2022. Što se tiče računa br. 120-01-1 od 31.5.2023. u iznosu od 562,50 eur, koji se odnosi na uslugu izrade završnog računa za 2022. godinu , navedena usluga je također ugovorena u čl. 9. Ugovor a računovodstvenim uslugama i iznosi 100 EUR/sat uvećano za PDV a tužitelj je upravo ispostavio po ugovorenoj jediničnoj cijeni.

14. Tuženik nije osporio da bi primio navedene račune a niti da je istima prigovorio odnosno da bi ih vratio tuženiku, nije se očitovao da li je iste proknjižio i odbio pretporez dok iz iskaza svjedokinje OZ i zakonske zastupnice tužitelja GZ proizlazi da tuženik nije prigovarao izvršenju usluga od strane tužitelja.

15. Što se tiče izrade završnog računa zakonska zastupnica tužitelja pojasnila je da sukladno zakonu mogla je početi izrađivati završi račun tek sa 01.02.2023., da je zakonski rok za predaju statistike 30.04.2023., a za predaju javne objave 30.06.2023., da kad je završena tekuća godina 2022., počele su ona i OZ raditi usklade sa kupcima i dobavljačima tužitelja te je krajem 4. mjeseca 2023. izvršena primopredaja završnog računa i poslovnih knjiga tužitelja putem e- maila kao i da je ispostavljenog računa na ime usluge završnog računa, ispostavljen u simboličnom iznosu od 3 do 4 sata rada iako je posao puno duže trajao odnosno skoro tri mjeseca. Navedeni iskaz sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim te nije u suprotnosti sa dokazima koji prileže spisu.

16. Slijedom svega navedenog proizlazi da je tužitelj uredno izvršio svoje ugovorne obveze i tuženiku izdao predmetna tri računa koje je tuženik uredno primio a nije niti osporio niti vratio tužitelju već je samo paušalno u prigovoru osporio visinu potraživanja na ime izrade završnog računa. Stoga je sud ocijenio da je tuženik dužan tužitelju utuženi iznos od 2.539,62 EUR temeljem čl. 590. ZOO- a i održao je platni nalog na snazi temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke.

17. Kako tuženik nije podmirio utuženo potraživanje po dospijeću to je duguje tužitelju i zatezne kamate od prvog slijedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

18. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi i ovršne troškove odnosno trošak javnobilježničke nagrade uvećano za PDV što iznosi 25,00 EUR a na koji trošak su tužitelju dosuđene i zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima dana 16. travnja 2025. i 8. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podneska od 29. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 25. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 Tarife), što sve uvećano za PDV iznosi 812,50 EUR. Također priznat mu je trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 71,85 EUR, što sveukupno iznosi 884,35 EUR, kako je odlučeno u točki II. izreke.

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025. jer nije bio potreban radi vođenja ove parnice, kao niti preko dosuđenog troška sastava podneska od 25. travnja 2025. pa je odlučeno kao u točki III. Izreke.

U Zagrebu, 10. rujna 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. st. 1. ZPP-a ).

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog s. pristojbe na presudu u iznosu 71,85 EUR

2. Tuženiku putem e-oglasne ploče

3. kal 60 dana