Broj: Ppž-7956/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. PZ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. PZ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2025., broj Pp-8197/2025, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. PZ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni te izriče da je okr. PZ, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 80,00 (osamdeset) eura, koju je dužan platiti u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. PZ te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. PZ obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2025., broj Pp-8197/2025 u ponovljenom postupku, proglašen je krivim okr. PZ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 102,53 eura, što je protuvrijednost 200 DEM revalorizirano po srednjem tečaju HNB 31. prosinca 2001., odnosno 772,50 kuna, koju je dužan platiti u roku 1 mjesec po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv te presude okr. PZ po branitelju odvjetniku Draženu Ivaniću podnio je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se oslobodi bilo kakve odgovornosti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi ponovno opisuje događaj i ponavlja svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, ne navodeći nikakve nove okolnosti koje već nisu bile poznate prvostupanjskom sudu. Smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke i pogrešno primijenio materijalno pravo i kaznio ga, čemu nikako nije bilo mjesta obzirom da je cijeli incident uzrokovao upravo MZ.

6. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ga krivim za počinjeni prekršaj.

6.1. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenika, koji ne poriče da je prilikom upravljanja automobilom izvadio peper sprej te pošpricao sadržaj spreja u vozilo kojim je upravljao MZ, međutim, zbog toga što mu je isti rekao da će ga ubiti, a vidio je pištolj u njegovim rukama te iskaze ispitanih svjedoka MZ i LZ, koji ga terete za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaze navedenih svjedoka i njihove je iskaze kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaze navedenih svjedoka, jer su dani jasno, okolnosno i uvjerljivo, a nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost njihovih iskaza koji ne ostavljaju nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a u dokaznom postupku nema dokaza koji bi ukazivali suprotno.

6.2. Prvostupanjski je sud u t. 13. obrazloženja dao jasne i opširne razloge za svoju odluku, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te upućuje žalitelja na dano obrazloženje, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Naime, tijekom dokaznog postupka niti pregledom video snimke nije utvrđeno da bi MZ prijetio pištoljem okr. PZ, a prvostupanjski je sud pravilno cijenio i činjenicu da je intervenciju policije zatražio MZ, a okrivljenik je napustio mjesto događaja te je pronađen zahvaljujući tome što je svjedokinja LZ djelomično zapamtila registarsku oznaku vozila okrivljenika. Jednako tako, nedosljedna je obrana okrivljenika, budući da je, ispitan u svojstvu osumnjičenika na policiji izjavio da mu se činilo da drugi vozač kod sebe ima pištolj, dok je u obrani pred sudom tvrdio da je vidio pištolj u njegovim rukama.

7.

Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i dao jasne razloge zašto je okrivljenik svojim postupanjem ostvario zakonsko obilježje tog prekršaja.

7.1. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu žalitelja, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

8.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okrivljenika, budući da mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog maksimuma novčane kazne.

8.2. Za prekršaj iz čl. 13. „starog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koje je žalitelj proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (sud u obrazloženju presude pogrešno navodi da je u kritično vrijeme za navedeni prekršaj bila propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute 50 do 350 DEM), dok je prema odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura.

8.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

8.4. Budući da je inkriminirani prekršaji počinjen 8. listopada 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

8.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

9. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) i podnesene žalbe. Naime, okrivljenik se nije posebno žalio zbog odluke o kazni, međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.

9.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, ovaj sud smatra da je za okr. PZ novčana kazna u iznosu 80,00 eura izrečena ovom presudom za počinjeni prekršaj primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, cijeneći olakotnu okolnost utvrđenu na strani okrivljenika od prvostupanjskog suda, uz činjenicu da otegotne okolnosti nisu utvrđene te uzimajući u obzir i protupravnu količinu u postupanju okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.