1

Poslovni broj: 9 P-428/2023-6

Poslovni broj: 9 P-428/2023-8

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. K. OIB:…, K., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU K.K. i Z. K. K., protiv tuženika  B. d.d. R., OIB:…, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz OD M, K.&p. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 30. studenog 2023.,

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog  suda u Koprivnici za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je 12. lipnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj…  sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 18. siječnja 2005. te radi isplate novčanog iznosa za koji tvrdi da ga je tuženik stekao bez valjane pravne osnove odnosno na temelju ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF.

 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

2.1. U prigovoru tuženik navodi da je odredbom čl. 14. predmetnog Ugovora o kreditu od 18. siječnja 2005. za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Navodi da su time ugovorne strane potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika i to odredbe čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku te su sud čija je nadležnost sporazumom određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom istovjetni pa je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u R.

2.2. Tuženik predlaže da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja spis dostavi Općinskom sudu u R.kao mjesno nadležnom sudu.

 

3. Tužiteljica se protivi tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda.

3.1. Navodi da se o ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti nije pregovaralo, a ugovor je sklopljen u tuženikovoj jedinici u K.

3.2.Osim toga, tužiteljici bi bilo tegotno putovati u sjedište tuženika na rasprave zbog troškova i drugih okolnosti.

4. Sud je saslušao tužiteljicu na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu i pročitao priložene isprave.

 

5. Iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da je sve vezano uz predmetni Ugovor o kreditu obavljala u poslovnici B d.d. u K., gdje je i preuzela Ugovor o kreditu koji je solemniziran po javnom bilježniku u K.. Tužiteljica navodi da nije mogla pregovarati o ugovornoj odredbi o nadležnosti suda za slučaj spora već je ta odredba bila sadržana u tekstu ugovora o kreditu. Znala je da je sjedište banke - kreditora u R. Da je mogla pregovarati o toj ugovornoj odredbi tražila bi da se ugovori nadležnost suda u K., gdje je stanovala u   vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a u to vrijeme je primala minimalnu plaću. Tužiteljica stanuje u K., zaposlena je i prima plaću u iznosu od 800 eura mjesečno. Navodi da bi ako bi se postupak vodio pred Općinskim sudom u R., u R. putovala osobnim automobilom, a udaljenost na relaciji K. – R.je oko 280 km. Odvjetnike u R. ne poznaje niti bi tamo angažirala punomoćnika odvjetnika, već bi ju i nadalje zastupao punomoćnik iz K., a što bi znatno poskupilo postupak ako bi se isti vodio pred Općinskim sudom u R. Također, tužiteljica bi imala problema s organizacijom posla, a i privatno jer ima maloljetno dijete u dobi od 10 godina koje ne može ostaviti samo, a suprug radi u inozemstvu. Navodi da je tužbu podnijela pred ovim sudom jer je Ugovor sklopila u K., gdje je njezino prebivalište, a uopće nije bilo pregovora vezano uz nadležnost suda za slučaj spora.

 

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj ….od 18. siječnja 2005., koji je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, proizlazi da se radi o stambenom kreditu za kupnju nekretnine prijenosom na račun prodavatelja.

 

7. Iz čl. 14. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Banke.

 

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je sjedište tuženika u R.

 

9. Sud je na temelju priloženih isprava i kritičke analize iskaza tužiteljice utvrdio da u predmetnom ugovornom odnosu tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge pa se prema ocjeni ovog suda primjenjuje mjerodavno potrošačko pravo.

             

10. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03),  koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,  poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredbom čl. 82. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.   Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19), a taj je Zakon usklađen s  Direktivom Vijeća  93/13 EEZ od  5. travnja  1993. (nastavno: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. 

 

11. Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni  pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i  obvezama stranaka proizašlih iz ugovora  (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed  pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora  (st. 2.), a iz odredbe  čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće  za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih  odredbi (st. 1), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države  članice (st. 2).

 

12. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

 

13. Na temelju analize sadržaja priloženih isprava i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je u konkretnom slučaju mjesna nadležnost suda određena u tipskom ugovoru.

 

14. Prema ocjeni suda, valja primijeniti Zakon o zaštiti potrošača koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

 

15. Sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije smatra da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale.

 

16. Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist sjedišta kreditora je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe).

 

17. Između stranaka nije sporno da tužiteljica ima prebivalište i boravište u K., kao i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

 

18. Tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici temeljem Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22).

 

19. Prema utvrđenju suda odredba čl. 14. Ugovora o kreditu kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana i tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, jer bi tužiteljica, s obzirom da joj je prebivalište u K., radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u R., gdje je registrirano sjedište tuženika, bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena radi odlazaka na ročišta u R.(udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice od suda čija je nadležnost ugovorena je više od 250 km u jednom smjeru), kao i troškovima odlaska njezinog punomoćnika koji ima sjedište odvjetničkog ureda u K. na ročišta u R. (tužiteljica ima pravo opunomoćiti punomoćnika /odvjetnika/ kao osobu od svojeg osobitog povjerenja), dok se isto ne odnosi na tuženika. Također bi tužiteljici bilo znatno otežano organizirati poslovne i privatne obveze za slučaj da se spor vodi pred sudom u R., kako to proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužiteljice.

 

20. Iz priloženog Ugovora nesporno proizlazi da je Ugovor sklopljen u K. i solemniziran kod javnog bilježnika u K. kako je to naprijed obrazloženo.

 

21. Iz priloženih isprava proizlazi da su Aneks broj 1 Ugovora o kreditu  19. veljače 2016., Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. siječnja 2005. i Aneks broj 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 19. veljače 2016. također sklopljeni u K.    

 

22. Prema odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,  70/19,  80/22 i 114/22 – dalje u tekstu ZPP) za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

23. Iz priloženih isprava proizlazi da je pošiljatelj obavijesti o kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope te obavijesti o usklađivanju kamatne stope tuženikova Filijala K.

 

24. S obzirom na sadržaj priloženih citiranih isprava i činjenicu da je predmetni Ugovor sklopljen u Koprivnici, gdje tuženik ima poslovnu jedinicu, smatra se da je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice.

 

25. Prema ocjeni suda nije odlučno ima li tuženik u K. podružnicu ili  poslovnicu, s obzirom da je odredbom čl. 59. ZPP-a propisana nadležnost suda na čijem se području nalazi poslovna jedinica (a ne podružnica).

25.1. I prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pojam „poslovne jedinice izvan sjedišta pravne osobe“ treba široko tumačiti na način da obuhvaća svaku podružnicu, poslovnicu ili filijalu trgovca.

25.2. Također, u primjeni odrede čl. 59. ZPP-a nije odlučno je li poslovnica upisana u sudski registar ili nije upisana u sudski registar. Naime, prema odredbi čl. 8. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19) u sudski registar se upisuje podružnica, a ne poslovna jedinica te o trgovačkom društvu ovisi hoće li u sudski registar upisati podružnicu, dok se poslovnice ne upisuju u sudski registar.

 

26. Iz naprijed obrazloženih razloga, s obzirom da tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u K., gdje je predmetni Ugovor sklopljen i gdje tuženik ima poslovnu jedinicu, pravilno je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valjalo odbiti kao neosnovan i riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

                                                                              U Koprivnici, 30. studenog 2023.

 

                                                                                                                                      Sutkinja              

                                                                                                                             Marijana Jurenec, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno, a o žalbi će rješavati županijski sud.

             

 

Dostaviti:

1. Odvjetnik Z. K. K.

2. Odvjetnik D. M. Z.