Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1643/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. OZ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9., članka 163. stavka 1. i 8. i iz članka 236. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. OZ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula od 30. svibnja 2023., klasa:211-07/23-3/6217, urbroj: 511-03-10-23-1, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prigovor okrivljenika OZ odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik OZ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik OZ i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.580,00 eura, zbog prekršaja iz 282. stavka 4. i 9. (utvrđena novčana kazna od 1.320,00 eura), iz članka 163. stavka 1. i 8. (utvrđena novčana kazna od 130,00 eura) i iz članka 236. stavka 1. i 7. (utvrđena novčana kazna od 130,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1., 2. i 3. izreke prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 106,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje počinjenje prekršaja, no dodaje da su mu primanja mala i nije u mogućnosti podmiriti izrečenu kaznu, te moli sud za ukidanje zaštitne mjere jer bi mu ista otežavala odlazak na posao, kao i da ga oslobodi novčane kazne ili da ju podredno umanji.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Dakle, prvostupanjsko tijelo je za prekršaje iz toč. 1. i 3. izreke novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za prekršaj iz točke 1. zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60, odnosno za prekršaj iz toč. 3. zakonom je propisana novčana kazna od 130,00 do 260,00 eura, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura za prekršaj iz toč. 1., odnosno 130,00 eura za prekršaj iz toč. 3. predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj, dok je za prekršaj iz toč. 2. okrivljeniku utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
1. Također, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi niti zakonskih uvjeta iz članak 38. Prekršajnog zakona za primjenu instituta oslobođenja od kazne.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za odlazak na posao, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
9. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Korčula u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
