Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-6905/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe PLODINE d.d., zastupane po braniteljici Ines Mandekić, odvjetnici iz Rijeke, te II-okr. odgovorne osobe EŽ, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. podstavka 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbama okrivljenika, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 6. lipnja 2023., broj: Pp-651/2022, na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbi I-okr. pravne osobe PLODINE d.d i II-okr. odgovorne osobe EŽ, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska odluka u pravnoj oznaci na način da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19).

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe PLODINE d.d. i II-okr. odgovorne osobe EŽ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura) - svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 800,00 eura te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. podstavka 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe iz svih žalbenih razloga, navodeći istovjetno u bitnom da prvenstveno se ističe kako okrivljenici nisu zaprimili optužni prijedlog, a što je u suprotnosti sa člankom 128. stavka 3., 6. i 8. Prekršajnog zakona. Okrivljena odgovorna osoba nije zaprimila prekršajni nalog, odnosno optužni prijedlog. Okrivljeni nije u mogućnosti iznijeti svoju obranu jer nije zaprimio optužni prijedlog, što je naglašeno u podnesku upućenom nadležnom sudu od 8.5.2023. Bez odgovornosti odgovorne osobe nema ni odgovornosti pravne osobe, sve sukladno članku 60. stavak 1. Prekršajnog zakona. Prvi poziv okrivljeniku ne sadrži odredbu iz članka 109.a PZ-a. U prekršajnom nalogu, a koji je jedino okrivljena pravna osoba zaprimila, između ostalog, nedostaje pouka o pravima, a što je suprotno članku 160. stavak 2. točka 9. Prekršajnog zakona, kao i 109.a PZ-a. Prekršajni postupak se može voditi samo na temelju podnesenog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, a koji ima zakonom propisani sadržaj, a optužni prijedlog sukladno članku 160. Prekršajnog zakona ne sadrži relevantne podatke. Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 1.2.2022. je nezakonit dokaz, jer stranka nije prije, odnosno prilikom nadzora, upozorena da ima pravo na branitelja, a što je dužnost uređujućeg inspektora po čl. 158. st. 5., 6. i 7. Prekršajnog zakona. Također, sam iskaz inspektorice UŽ, a koja je saslušana u svojstvu svjedoka temelji se upravo na opažanju koje je utvrdila zapisnikom koji predstavlja nezakonit dokaz, a što njen iskaz također čini nezakonitim dokazom. Sud nije mogao izdati prekršajni nalog, jer nije ispunjen uvjet iz čl. 230. točke 3. Prekršajnog zakona. Vezano uz samu presudu, osim što se ista temelji na nezakonitom dokazu, Prekršajni zakon ne poznaje presudu o odgovornosti.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Virovitici točno utvrdio činjenično stanja, međutim, omaškom nije pravilno navedena pravna oznaka djela pa je u tom smislu preinačena prvostupanjska presuda, na način naveden u točki I. izreke ove presude.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedokinje UŽ, više tržišne inspektorice, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

8. Navodi žalitelja da prvenstveno se ističe kako okrivljenici nisu zaprimili optužni prijedlog, a što je u suprotnosti sa člankom 128. stavka 3., 6. i 8. Prekršajnog zakona, te okrivljena odgovorna osoba nije zaprimila prekršajni nalog, odnosno optužni prijedlog, pa okrivljeni nije u mogućnosti iznijeti svoju obranu jer nije zaprimio optužni prijedlog, što je naglašeno u podnesku upućenom nadležnom sudu od 8.5.2023., a bez odgovornosti odgovorne osobe nema ni odgovornosti pravne osobe, sve sukladno članku 60. stavak 1. Prekršajnog zakona, te prvi poziv okrivljeniku ne sadrži odredbu iz članka 109.a PZ-a, a u prekršajnom nalogu, koji je jedino okrivljena pravna osoba zaprimila, između ostalog, nedostaje pouka o pravima, a što je suprotno članku 160. stavak 2. točka 9. Prekršajnog zakona, kao i 109.a PZ-a, te prekršajni postupak se može voditi samo na temelju podnesenog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, a koji ima zakonom propisani sadržaj, a optužni prijedlog sukladno članku 160. Prekršajnog zakona ne sadrži relevantne podatke, neosnovani su.

9. Naime, u vezi navoda žalitelja da im nije dostavljen optužni prijedlog, ističe se da uvidom u spis nije moguće utvrditi je li doista okrivljenicima dostavljen optužni prijedlog, međutim, kako su I-okr. pravna osoba i II-okr. odgovorna osoba, prema priloženim dostavnicama, uredno primili prekršajni nalog, izreka kojeg sadrži prekršaj koji im se stavlja na teret, to navedeni propust nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene odluke.

10. Također, okrivljenicima su obavijest o počinjenom prekršaju iz članka 109.a Prekršajnog zakona, uredno uručene preporučenom pošiljkom, što je u skladu s odredbom članka 160. stavka 2. točke 9. Prekršajnog zakona, a koje obavijesti sadrže sve propisane podatke iz članka 109.a Prekršajnog zakona, između ostalog, i opis prekršaja koji im se stavlja na teret.

11. Nadalje, neutemeljeno žalitelji ističu da je zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 1.2.2022. nezakonit dokaz, jer stranka nije prije, odnosno prilikom nadzora, upozorena da ima pravo na branitelja, a što je dužnost uređujućeg inspektora po čl. 158. st. 5., 6. i 7. Prekršajnog zakona, te se sam iskaz inspektorice UŽ, a koja je saslušana u svojstvu svjedoka temelji upravo na opažanju koje je utvrdila zapisnikom koji predstavlja nezakonit dokaz, a što njen iskaz također čini nezakonitim dokazom, pa sud nije mogao izdati prekršajni nalog, jer nije ispunjen uvjet iz čl. 230. točke 3. Prekršajnog zakona.

12. Naime, odredbom članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona propisano je da prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Pri tome ga moraju upozoriti da ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam odabere ili s liste dežurnih odvjetnika.

13. Kako prilikom inspekcijskog nadzora nisu bili prisutni predstavnik I-okr. pravne osobe niti II-okr. odgovorna osoba, to isti nisu davali nikakve izjave u svojstvu osumnjičenika, pa stoga nisu trebala biti navedena upozorenja u smislu naprijed cit. odredbe. Nadalje, prisutna zamjenica poslovođe u I-okr. ĆŽ, koja eventualno može biti ispitana u svojstvu svjedoka, također nije ispitana u tom svojstvu, odnosno nije dala nikakvu izjavu, pa stoga zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 1. veljače 2022. nije nezakonit dokaz.

14. U vezi navoda žalitelja da Prekršajni zakon ne poznaje presudu o odgovornosti, ističe se da sama formulacija u izreci presude da je pravna osoba proglašena odgovornom za počinjeni prekršaj, iako nije propisana Zakonom, ne čini izreku presude nerazumljivom, te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio prekršajnu odgovornost I-okr., kao pravne osobe, te II-okr., koja je podneskom od 14. veljače 2022. označena kao odgovorna osoba, koju odgovornost u postupku nije niti poricala.

15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su izrečene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, za pravnu osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu u rasponu od 10.000,00 do 15.000,00 kn.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.