Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7245/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. JM i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. JM i okr. VM podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 27. svibnja 2022., broj: 31. Pp-465/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. JM i okr. VM, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se ukida posebna obveza zabrane približavanja ošećenicama FM, rođ. **.**.1970. iz [adresa] i PM, rođ. **.**.1957. iz [adresa]. na udaljenost od 50 metara bilo gdje, u roku 6 (šest) mjeseci.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. JM i okr. okr. VM i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. točke. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. JM i okr. VM su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od po 30,00 (trideset) eura svaki, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 27. svibnja 2022., broj: 31. Pp-465/2022-8, proglašeni su krivim okr. JM i okr. VM da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je, svakom, izrečena kazna zatvora 15 dana i primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku 6 mjeseci ne počine jedan ili više prekršaja za koje im je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

1.1. Okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.

1.2. Na temelju čl. 45. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona okrivljenicima je uz uvjetnu osudu izrečena posebna obveza zabrane približavanja ošećenima FM, rođ. **.**.1970. iz [adresa] i PM, rođ. **.**.1957. iz [adresa]. na udaljenost od 50 metara bilo gdje, u roku 6 (šest) mjeseci.

2. Protiv te presude okr. JM i okr. VM po braniteljima odvjetnicima zajedničkog odvjetničkog ureda Goranu Ružiću i Maji Sambolek podnijeli su žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o prekršajnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici oslobode optužbe ili presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenici u žalbi ponovno opisuju događaj i ponavljaju svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, ne navodeći nikakve nove okolnosti koje već nisu bile poznate prvostupanjskom sudu. Ističu da su međusobni odnosi između njih i PM izuzetno loši i da svjedokinja PM koristi svaku priliku da napakosti okrivljenicima na bilo koji način, najčešće optužujući da ju okrivljenik vrijeđa i da joj prijeti. Žalbom se ističe da su PM i FM došle isključivo prisluškivati njihove razgovore.

6. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenici osporavaju utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ih krivim za počinjeni prekršaj.

6.1. Kako to navode i žalitelji u žalbi, u ovom prekršajnom predmetu je optužnim prijedlogom Policijske postaje Prelog stavljeno na teret da su narušavali javni red i mir na način da su se JM i VM s jedne strane i FM i PM, s druge strane, svađali i vikali jedni na druge te se međusobno vrijeđali pogrdnim riječima „kurve, mrcine, ciganice, jebo ti konj mater“, sve zbog dugogodišnje netrpeljivosti i narušenih susjedskih odnosa. Prvostupanjski je sud izdao prekršajni nalog 28. veljače 2022., broj: 30.Pp-1152/2021-11, kojim je okrivljenike proglasio krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, protiv kojeg su okr. JM i okr. VM podnijeli pravodobne prigovore zbog poricanja krivnje te je u odnosu na njih prekršajni nalog stavljen izvan snage, a u odnosu na okr. FM i okr. PM je prekršajni nalog postao pravomoćan te su na taj način i priznale krivnju za narušavanje javnog reda i mira svađom i vikom.

6.2. Osnovano je prvostupanjski sud, provodeći dokazni postupak ispitao FM i PM u svojstvu svjedoka (a ne okrivljenika, kako se to sugerira žalbom). Cijeneći da u postupku okrivljenik sam bira način svoje obrane, pa se, dakle, može braniti i neistinom, a svjedok je dužan govoriti istinu i sud ga upozorava da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, imajući u vidu činjenicu da su svjedokinje priznale prekršaj, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim iskaze FM i PM u kojima terete okrivljenike za viku. Pri tome sam okr. JM navodi da se njegova supruga, okr. VM svađala sa svjedokinjama.

7. Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Stoga, suprotno navodima žalbe, odlučna činjenica navedenog prekršaja počinjenog verbalnim putem je intenzitet izgovorenih riječi (vika, svađa, povišeni tonovi), a ne njihov sadržaj. Kod prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odlučna činjenica je način i intenzitet izgovaranja određenih riječi, a u ovoj situaciji je to „svađa i vika“, kako se to utvrđuje izrekom pobijane presude.

7.1. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelji nisu naveli nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji im se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu prekršajnopravnu sankciju te nalazi da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečena primjerena sankcija, koja nije prestroga. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju postići će se svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljenicima uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Napominje se okrivljenicima da je uvjetna osuda kao mjera upozorenja najblaža sankcija koja se može primijeniti za počinjeni prekršaj.

9. Međutim, u pravu su okrivljenici da se pogrešna odluka o prekršajnoj sankciji očituje u tome da se sud uz uvjetnu osudu odlučio okrivljenicima izreći posebnu obvezu zabrane približavanja prema FM i PM. I po ocjeni ovog suda, imajući u vidu navode žalbe da su okr. JM i okr. VM susjedi FM i PM pa bi kršili mjeru svaki puta kada bi kročili na dvorište svoje nekretnine u kojoj ujedno i žive, kao i protek vremena od počinjenog prekršaja, trebalo je ukinuti posebnu obvezu uz uvjetnu osudu te je odlučeno kao u t. I. u izreci ove presude.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.