Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1181/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽP i dr., zbog prekršaja iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18. i 42/20.) i dr., odlučujući o žalbi okr. ŽP, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu od 16. studenog 2022., broj: 54. Pp-2599/2022, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ŽP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na t. II. izreke na način da se izriče:

Na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okr. ŽP (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

II. u vrijeme i na mjestu opisanom pod t. I. ušao u vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je prethodno upravljao te iz istog uzeo gumenu palicu tv „pendrek“ i mahao istom

- dakle, na javnom mjestu nosio predmet pogodan za nanošenje ozljeda, a način odnosno okolnosti njegovog nošenja ukazuju da se nosi kako bi bio uporabljen za napad ili nanošenje ozljeda,

- čime bi počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana

II. Uslijed gornje odluke žalba okr. ŽP u tom dijelu je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona  troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona  u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

IV. Uslijed odluke iz t. I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), za koji je tom presudom proglašen krivim u t. I. izreke, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna 66,36 eura (šezdeset šest kuna i trideset šest centi), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

V. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. ŽP te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. ŽP obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda Zagrebu od 16. studenog 2022., broj: 54. Pp-2599/2022 proglašen je krivim okr. ŽP da je, na način činjenično opisan u t. I. u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna 500,00 kuna/66,36 eura, a u t. II. prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je utvrđena novčana kazna 1.000,00 kuna/132,72 eura te izrečena ukupna novčana kazna 1.500,00 kuna/199,08 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 76. a. st. 1. Prekršajnog zakona i čl. 72. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana od okr. ŽP oduzeta je jedna gumena palica dužine cca 40 cm, promjera 2 cm, crne boje, tzv „pendrek“.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okr. ŽP oslobođen je obveze naknade paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka.

2. Istom presudom, na temelju čl. 182. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona okr. BP oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona u odnosu na tog okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv te presude okr. ŽP je po branitelju odvjetniku Krešimiru Pejiću iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

U odnosu na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana

5. Prije svega, ispitivanjem po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji je okr. ŽP proglašen krivim u t. II. u izreci pobijane presude, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i odbiti optužbu.

6. Naime, okr. ŽP je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana počinio 26. siječnja 2022.

6.1. Kako u Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, to zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.

6.2. Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog. Odredbom čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, koji je bio na snazi u vrijeme odlučivanja prvostupanjskog suda propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

7.3. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, (u vrijeme počinjenja prekršaja 1.000,00 do 5.000,00 kuna), očigledno je da se radi o prekršaju za koji bi ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, kada se ne bi radilo o optužnom prijedlogu kojim su obuhvaćena dva okrivljenika i dva prekršaja okr. ŽP, a za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ne postoje uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv i vrsta optužnog akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona. Stoga je nedvojbeno da za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, neovisno o tome koji optužni akt je tužitelj izdao.

7.4. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okr. ŽP teretio za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, počinjen 26. siječnja 2022., to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu, kao što je to i učinjeno u t. I. izreke ove odluke.

7.5. Iz navedenog razloga, žalba okr. ŽP, koja se odnosi na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana postala je bespredmetna, dok je o troškovima postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

U odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

8. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. ŽP proglašen krivim u t. I. u izreci pobijane presude, iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

9. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se navodi da presuda nije valjano obrazložena, ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama te je stoga nije moguće valjano ispitati.

9.1. Međutim, nasuprot ovakvim paušalnim tvrdnjama žalbe, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, budući da pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

10. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava žalbom se ističe da su iskazi svih sudionika suglasni u djelu da osim samih sudionika, nikoga od drugih osoba nije bilo na mjestu događaja, dakle, nije bilo „javnosti“ koja bi bila eventualno uznemirena spornim događajem te žalitelj smatra da da nije ostvareno bitno obilježje prekršaja, a to je javnost, zbog čega ga je trebalo osloboditi optužbe.

10.1. Nije u pravu žalitelj, budući da se optužnim prijedlogom, kao i izrekom pobijane presude, kao mjesto počinjenja navodi Zagreb, ulica Vrapčanska aleja bb, a iz provedenih dokaza proizlazi da se radi o autobusnoj postaji, kako su suglasno iskazali svi sudionici događaja. Prema kategorizaciji javnih mjesta prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira ulica spada u tzv. neograničena otvorena javna mjesta koja su trajno dostupna neograničenom skupu osoba. Na ta mjesta svaka osoba u bilo koje vrijeme ima mogućnost pristupa i kod takvih javnih mjesta nije potrebno utvrđivati i obrazlagati prisutnost javnosti, jer se to samo po sebi podrazumijeva. Stoga, budući se događaj odvijao na ulici, nije u pravu žalitelj da nije ostvaren element javnosti kao bitno obilježje prekršaja.

11. Nadalje, neosnovano se u žalbi ističe da prvostupanjski sud u odnosu na žalitelja nije primijenio pravilo „in dubio pro reo“. Naime navedeno pravilo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer je očigledno da prvostupanjski sud nije bio ni u kakvoj dvojbi o pravno relevantnim činjenicama koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica pa nije bilo potrebe da prvostupanjski sud primijeni navedeno pravilo o teretu dokazivanja.

12. Žalitelj ističe da sud daje subjektivnu ocjenu vjerodostojnosti iskaza, s kojom se on, ne slaže, a razlozi za odluku svode se na nekoliko rečenica u t. 19. obrazloženja, što smatra nedostatnim obrazloženjem osuđujuće sudske odluke. Međutim, t. 19. obrazloženja odnosi se na razloge oslobođenja optužbe okr. BP, dok je obrazloženje odluke o krivnji okr. ŽP sud detaljno iznio u t. 17. obrazloženja pobijane presude, a s kojom ocjenom dokaza se slaže i ovaj sud. Nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okr. ŽP osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ga krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano da će se kazniti tko se na javnom mjestu tuče, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okr. ŽP vičući vrijeđao JP i okr. BP na javnom mjestu. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedokinja JP i PP te suglasnom iskazu okr. BP, uz otklon obrane žalitelja kao neuvjerljive. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. Izvedene dokaze sud je cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju, u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona koji propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. U skladu s navedenom slobodnom ocjenom dokaza je i ocjena prvostupanjskog suda da u odnosu na krivnju okrivljenika prihvati kao vjerodostojne iskaze svjedokinja JP i PP te nije našao da bi svjedokinje iskazivale neobjektivno s isključivom svrhom da lažno terete i naštete okr. ŽP te istinitost njihovog iskaza u postupku nije dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi bezrazložno neistinito teretile žalitelja.

12.1. Prvostupanjski je sud na osnovu dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud, pa kako podnositelj žalbe nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

13. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake pobijane presude zbog odbijanja optužbe za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana i uslijed žalbe okr. ŽP zbog odluke o kazni u kojoj navodi da je izrečena kazna u svakom slučaju previsoko odmjerena, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, pri čemu nisu valjano cijenjene sve olakotne okolnosti, prije svega dosadašnje nekažnjavanje žalitelja.

13.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe odbijena optužba za prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ovaj sud smatra da je okr. ŽP novčana kazna u iznosu 66,36 eura izrečena po prvostupanjskom sudu za počinjeni prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, pri čemu je sud već cijenio olakotne okolnosti na strani žalitelja na koje se ukazuje žalbom.

13.2. Ovaj sud je imao u vidu da je nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Međutim, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, „novi“ Zakon nije blaži za okrivljenika, budući da mu pobijanom presudom nije izrečena novčana kazna ni u visini posebnog maksimuma ni posebnog minimuma novčane kazne.

14. Odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je osnovana, na temelju čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona, budući da se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje prekršaja, a postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

16. Slijedom navedenog na temelju čl. 207. (t. I. i t. IV.) i čl. 205. (t. V.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okr. ŽP, branitelje i tužitelja.