REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9197/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GNB, zbog prekršaja iz članka 250. stavak 2. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog GNB podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-3971/2024 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog GNB i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni GNB obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku 8 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-3971/2024 od 12. rujna 2024., okrivljeni GNB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 250. stavak 2. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude i uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne.

Na ime troškova prekršajnog postupka naloženo mu je plaćanje paušalnog iznosa od 100,00 eura.

2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni GNB po svome branitelju Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku iz Zagreba, pobijajući je iz svih žalbenih navoda. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja navesti da tek paušalno izrečena ocjena da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona nije osnovana. Pobijanu presudu moguće je ispitati. Jednako navedenom nije utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. Prekršajnog zakona, stoga ona na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti. Odluka o krivnji ne temelji se na nezakonitim dokazima. Materijalna dokumentacija priležeća spisu, prvenstveno zapisnici o provedenom inspekcijskom nadzoru i izvršenim pregledima ne sadrže dijelove koji bi bili sačinjeni suprotno odredbama članka 158. stavak 6. i 7. Prekršajnog zakona. Zaključno, niti jednim postupkom tužitelja odnosno prvostupanjskog suda pravo okrivljenika na pravično suđenje nije dovedeno u pitanje niti je isti propustio bilo koji rok ili bilo koju radnju zbog eventualno pogrešnog postupanja tužitelja i suda.

6. U suštini, žalitelj je isključivo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem i odlukom o krivnji. Za sebe povoljnu odluku pokušava ishoditi i u prvostupanjskom postupku, ali i u žalbenom, kroz navode da osobno nije propustio učiniti ništa da ishodi dozvolu za rad za radno mjesto rukovatelj toranjskom dizalicom, da za isto ima sve tražene kvalifikacije i za to radno mjesto je i sklopio ugovor o radu. Nastali propust smatra odgovornošću upravnih tijela koja su postupala po njegovu zahtjevu, a on nije niti znao za to jer dozvolu za boravak i rad dobiva poslodavac. Potom vrlo kontradiktorno prethodno navedenom, navodi da u inkriminirano vrijeme nije rukovao toranjskom dizalicom, niti je prvostupanjski sud isto uopće utvrdio.

7. Na ovakve žalbene navode okrivljeniku se prvenstveno ukazuje na obrazloženje prvostupanjskog suda koje ovaj sud prihvaća u cijelosti i dodaje – činjenica da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme rukovao toranjskom dizalicom nedvojbeno proizlazi iz dokaznog postupka, činjenice da je inkriminirano vrijeme doživio ozljedu na radu upravo na radnom mjestu koje je opisano činjeničnim opisom, a isto u cijelosti potvrđuje i njegov poslodavac. Neovisno o tome o čijem se eventualno propustu radi u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad, apsolutno valja otkloniti žalbene navode da okrivljenik ne zna za sadržaj izdane dozvole. Iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da se ista, suprotno žalbenim navodima, dostavlja i stranom radniku.

8. Stoga, nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog prekršajnog prava.

9. U odnosu na kaznu, primjena odredbe članka 37. Prekršajnog zakona i drastično ublažena kazna unatoč nepostojanju naročito olakotnih okolnosti odnosno u situaciji kada iste po prvostupanjskom sudu nisu obrazložene, za okrivljenika mogu značiti samo to da mu je prvostupanjski sud do krajnjih granica išao u korist i cijenio sve ono što se iznosi u žalbi, kada je odlučivao o mjeri kazne. Općenito neznanje i nesnalaženje u proceduri, pretrpljena nesreća, naknadna validacija dozvole i prethodna neosuđivanost bile su razlogom izuzetno naglašeno blagog kažnjavanja. I ovaj sud smatra da će tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa.