- 1 -              Rev 800/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 800/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz V., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnica T. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., protiv tuženika S. ... V., Ustanova za zdravstvenu skrb, V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o tuženikovoj reviziji podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-186/2021-2 od 18. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-128/2020-4 i ukinuto rješenje od 22. siječnja 2021., u sjednici održanoj 29. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika S. ... V., ustanova za zdravstvenu skrb, V., ..., OIB:... od dana 29. listopada 2019. o otkazu ugovora o radu tužitelju V. M. iz V., ... OIB:....

 

2. Raskida se Ugovor o radu od 19. studenog 2018. sklopljen između tužitelja V. M. iz V., ..., OIB: i tuženika S. ... V., ustanova za zdravstvenu skrb, OIB:... s danom 29. listopada 2019.

 

3. Nalaže se tuženiku S. ... V., ustanova za zdravstvenu skrb, V., ..., OIB:... da tužitelju V. M. iz V., ..., OIB:... isplati naknadu štete u visini 3 mjesečne plaće tužitelja u iznosu od 12.000,00 kn, uvećane za zakonske zatezne kamate propisane čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 20. kolovoza 2020. do isplate, u roku 15 dana."

 

Nalaže se tužitelju V. M. iz V., ..., OIB:... da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.355,00 kn, u roku 15 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-128/2020-4 od 22. siječnja 2021. i sudi:

 

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika S. ... V., ustanova za zdravstvenu skrb, V., ..., OIB:... od dana 29. listopada 2019. o otkazu ugovora o radu tužitelju V. M. iz V., ... OIB:....

 

Raskida se Ugovor o radu od 19. studenog 2018. sklopljen između tužitelja V. M. iz V., ..., OIB:... i tuženika S. ... V., ustanova za zdravstvenu skrb, OIB:... s danom 29. listopada 2019.

 

Nalaže se tuženiku S. ... V., ustanova za zdravstvenu skrb, V., ..., OIB:... da tužitelju V. M. iz V., ..., OIB:... isplati naknadu štete u iznosu od 12.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, u roku 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 4.062,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

 

II. Ukida se rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Pr-128/2020-4 od 22. siječnja 2021.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan."

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a njemu dosuditi parnični trošak i trošak žalbe.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14i 70/19 – dalje: ZPP) pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tuženik je u reviziji naveo da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

7.1. Međutim, tuženik u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih smatra da su bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je reviziju podnio doista i počinjene, odnosno nije precizirao razloge zbog kojih reviziju podnosi. Stoga ovaj sud, postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP tuženikov neobrazloženi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

 

8. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženikove  odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, sudski raskid ugovora o radu s danom 29. listopada 2019. i naknadu štete.

 

9. Dokazima izvedenim tijekom postupku je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 20. studenoga 2018. radeći na poslovima vozača sanitetskog vozila na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. studenoga 2018. (dalje: ugovor),

 

- da je čl. 6. ugovora bilo ugovoreno da radnik radi u punom radnom vremenu u trajanju od 40 sati tjedno, te da se raspored radnog vremena utvrđuje prema odluci poslodavca, kao i početak i završetak radnog vremena,

 

- da je tužitelj odluku o otkazu ugovora o radu zaprimio 29. listopada 2019., da je zahtjev za zaštitu prava uručio tuženiku u zakonskom roku od 15 dana te da tuženik u roku 15 dana nije udovoljio tužiteljevu zahtjevu niti se na njega očitovao,

 

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u zakonskom roku,

 

- da je u odluci o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika navedeno da je tužitelj višekratno povrijedio radnu obvezu na način da poslodavcu nije dostavljao podatke o satu početka i završetka rada čime je prekršio odredbu Pravilnika o radu iz članka 38. stavak 4. zbog čega je poslodavac izgubio svako povjerenje u radnika,

 

- da su čl. 38. tuženikovog Pravilnika o radu propisane štetne radnje koje predstavljaju težu povredu radne obveze, dok je u st. 4.  navedeno kako takvu povredu predstavlja ne postupanje po odlukama Uprave ustanove,

 

- da tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane,

 

- da tuženik tužitelja nije opomenuo niti usmeno niti pisano zbog nedostavljanja podataka o početku i završetku rada,

 

- da je tuženik, kao poslodavac, po dispečerima sačinjavao raspored rada za razdoblje unaprijed te da je tužitelj radio po tom rasporedu,

 

- da je tužitelj radio u smjenama, kao i drugi vozači, te da vozačima nije utjecao na plaću broj sati koji su odradili povrh 8 sati,

 

- da su sanitetska vozila koje je koristio tužitelj opremljena GPS-om koji pokazuje podatke o vremenu provedenom na putu,

 

- da je svaki vozač dostavljao putne radne naloge nakon povratka s puta pa i tužitelj, a putni radni nalozi su između ostalog sadržavali i podatak o vozaču, o pacijentu, relacijama prijevoza i vremenu odlaska i dolaska,

 

- da je o tuženikovoj odluci, po kojoj su svi djelatnici dužni za sebe voditi evidenciju o radnom vremenu i predati je na kraju mjeseca Upravi tuženika, tužitelj bio obaviješten 12. rujna 2019. te da je tužitelj sukladno toj odluci predao listu o radu za rujan kako je to od njega i traženo,

 

- da je tuženik po dispečerima sačinjavao raspored rada, a kada bi tužitelj i drugi vozači zbog odlaska na dulji put ostali prekovremeno i radili duže od punog radnog vremena, poslodavac je putem GPS-a mogao pratiti odlazak i povratak s puta odnosno početak i kraj radnog vremena, dok je konkretan podatak o radnom vremenu tužitelja poslodavac imao i na putnom radnom nalogu,

 

- da za razdoblje prije rujna 2019. nije postojala posebna obveza tužitelja da dostavi tuženiku podatke o radnom vremenu odnosno evidenciju o radu, a koju obvezu je tužitelj uredno ispunio nakon što je takvu uputu dobio, iako je tuženik i inače s tim podacima raspolagao (putem GPS-a i putnih radnih naloga),

 

- da je tužitelj radio kod tuženika oko 11 mjeseci, da nije oženjen i živi s roditeljima,

 

- da se tužitelj u međuvremenu zaposlio kod drugog poslodavca.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni  zahtjev kao neosnovan zaključivši da petit odluke o otkazu ugovora o radu upućuje da je tuženik tužitelju dao redoviti otkaz ugovora o radu, a ne izvanredan kako je navedeno u točki I. tužbenog zahtjeva, pa odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ne egzistira.

 

10.1. Ujedno je prvostupanjski sud rješenjem zabranio objektivnu preinaku tužbe od 14. prosinca 2020. u odnosu na točku I. petita tužbenog zahtjeva i tužbu u tom dijelu odbacio.

 

11. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen je tužbeni zahtjev, kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude, jer je sud zaključio da tuženik, na kojem je bio teret dokaza sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), dokazima izvedenim tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanog razloga u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 3. ZR za donošenje pobijane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik dokazima izvedenim tijekom postupka nije dokazao opetovano nedopušteno ponašanje tužitelja u smislu namjernog, odnosno nehajnog neizvršavanja preuzetih obveza iz radnog odnosa te tužiteljevo odbijanje postupanja po odlukama uprave tuženika, odnosno tuženikovog kršenje Pravilnika. Također je zaključio kako je tuženik,  kao poslodavac, propustio tužitelja, prije donošenja sporne odluke, upozoriti na kršenje obveza iz radnog odnosa te da tužitelju nije omogućio iznošenje obrane iako postojanje okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da to ne učini nisu utvrđene.

 

11.1. Drugostupanjskim rješenjem sud je ukinuo rješenje prvostupanjskog suda kojim je taj sud zabranio objektivnu preinaku tužbe od 14. prosinca 2020. u odnosu na točku I. petita tužbenog zahtjeva i tužbu u tom dijelu odbacio bez vraćanja na ponovan postupak, ocijenivši da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj objektivno preinačio tužbu jer je tužitelj samo ispravio pogrešan navod o vrsti otkaza, ali time nije zadirao u pravnu i činjeničnu osnovu zahtjeva istaknutog u tužbi pa se činjenično i pravno nije izmijenio identitet spora u odnosu na prvotnu tužbu.

 

12. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. točka 3. ZR, kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

13. Tuženik u reviziji ne osporava zaključak drugostupanjskog suda da je tuženik tužitelju spornom odlukom otkazao ugovor o radu redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tuženika kao radnika. Međutim, tužitelj najvećim dijelom iznesenih navoda zapravo osporava zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj na ročištu održanom 14. prosinca 2020. ispravio tužbeni zahtjev te i nadalje ostaje pri tvrdnji da se radilo o preinaci tužbenog zahtjeva.

 

13.1. Prema ocjeni vijeća pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 14. prosinca 2020. ispravio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom 1. kada je naveo da je omaškom u točki 1. tužbenog zahtjeva u tužbi bilo napisano odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu budući da iz pobijane tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju i ostalih dokaza jasno proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari radi o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem, da je punomoćnik tužitelja već u tužbenom zahtjevu u tužbi naveo da zahtijeva utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu donesene 29. listopada 2019., a tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tog dana donio bilo kakvu drugu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

14. U odnosu na revizijski razlog tuženika koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava treba navesti da je, drugostupanjski sud, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 3. ZR, za donošenje pobijane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanog skrivljenim ponašanjem.

 

15. Slijedom navedenog proizlazi da su sudovi na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo, pa je na temelju čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena kao neosnovana i odlučeno kao izreci ove presude.

 

Zagreb, 29. studenoga 2023.