REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1454/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja MODULOR CONSTRUCTIONS d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 23023589098, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GLOBAL C ADRIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 80907770447, radi isplate, dana 10. rujna 25.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GLOBAL C ADRIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 80907770447, naknaditi tužitelju MODULOR CONSTRUCTIONS d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 23023589098, iznos od ukupno 6.300,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2025. do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 9. lipnja 2025. zajedno sa prijedlog za određivanjem privremene mjere. Tužitelj je naveo da je na temelju tuženikovog računa br. 1010/tehnobox/1 od 7. svibnja 2025. istog dana 7. svibnja 2025. izvršio uplatu predujma kupoprodajne cijene za dva uredsko stambena kontejnera, model standard, a što je razvidno iz ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 6. svibnja 2025. S obzirom na to da je tuženik, unatoč izdanom računu i primitku predujma kupoprodajne cijene, propustio tužitelju isporučiti kupljenu robu i to dva uredsko stambena kontejnera, model standard, u rokovima propisanim ugovorom, tužitelj je tuženika 4. lipnja 2025. e-mailom obavijestio o raskidu predmetnog ugovora te, sukladno čl. 360., čl. 368. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, zatražio povrat plaćenog predujma kupoprodajne cijene, a na što se Tuženik u cijelosti oglušio. Kako je tuženik, sukladno spomenutim odredbama čl. 360., čl. 368. te čl. 1111. ZOO-a, uslijed raskida predmetnog ugovora dužan tužitelju naknaditi i prouzročenu štetu od 5. lipnja 2025. teku i zatezne kamate na iznos od 6.300,00 EUR, koje je tuženik također dužan vratiti Tužitelju. Tužitelj je tuženika i e-mailom od 28. svibnja 2025. pozvao na isporuku ugovorene i predujmljene robe, ali se tuženik u cijelosti oglušio i na taj poziv. Predložio je prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 11. srpnja 2025., nije podnio odgovor na tužbu.

3. Prema odredbi iz čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tužba sa prilozima te zajedno sa rješenjem ovog suda od 17. lipnja 2025. dostavljani su tuženiku poštom, preporučenim putem, na adresu navedenu u tužbi – Zagreb, Radnička cesta 80. Navedena dostava vraćena je sa naznakom „nepoznat“ (omotnica na listovima 26. i 27. spisa). Tako je sud postupio jer je utvrdio da tuženik nije u sustavu e-komunikacije. Provjeru sud je izvršio uvidom u sustav e-spisa i sustav e-komunikacije (između listova 27. i 28. spisa).

5. Zbog navedenog, sud je u nastavku provjerio adresu sjedišta tuženika te je uvidom u sudski registar utvrdio da tuženik ima istu adresu sjedišta u sudskom registru kao i što je navedena adresa u tužbi i na koju je sud već pokušao izvršiti dostavu tužbe sa prilozima i rješenjem kojim se tuženik poziva na davanje odgovora n tužbu (između listova 27. i 28. spisa) – Zagreb, Radnička cesta 80.

6. Stoga je sud, na temelju odredbi iz čl. 143. ZPP-a dostavu za tuženika izvršio putem oglasne ploče (između listova 27. i 28. spisa), a zbog čega se istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova smatra urednom.

7. Slijedom iznesenog, tuženik je primio tužbu s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu primio 11. srpnja 2025. dok ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imala opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

8. Primjenom mjerodavnog materijalnog prava na nesporno činjenično stanje sud je zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da ne postoji protivnost tih činjenica s općepoznatim činjenicama niti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

9. Naime, uvidom u ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji, sklopljen između stranaka od 6. svibnja 2025. (listovi 8. i 9. spisa, a koji je u spis dostavljen tri puta pa se nalazi, osim na listovima 8. i 9. i na listovima 10., 11., 15. i 16. spisa) proizlazi da su stranke sklopile ugovor čiji je predmet izrada, prodaja i isporuka dva komada uredsko-stambenih kontejnera model standard one, po predračunu br. 1024/tehnobox/1 (čl. 1.). Tehnička specifikacija proizvoda sadržana je u čl. 2. navedenog ugovora. Između stranaka ugovorena je cijena za oba kontejnera od 9.000,00 EUR s uključenim PDV-om dok je plaćanje ugovoreno u dvije rate i to prvi iznos od 70 %, odnosno 6.300,00 EUR na dan 6. svibnja 2025., a drugi iznos od 30 %, odnosno 2.700,00 EUR na dan isporuke kontejnera. Između stranaka ugovorena je i uplata na točno određen IBAN (čl. 3.). Nadalje, između stranaka je ugovoreno da će se isporuka kontejnera izvršiti najkasnije do 22. svibnja 2025. na skladište kupca na području Zagreba, a da je u cijenu uključen kamionski prijevoz, istovar kranom, spajanje dva kontejnera u jednu cjelinu i montaža oluka dok završna montaža i spajanje mora biti završena najkasnije do 25. svibnja 2025. (čl. 4.). Jamstvo je 10 godina (čl. 5.). Ugovoreno je što u slučaju kašnjenja i raskida, pa je tako između stranaka ugovoreno da u slučaju kašnjenja isporuke, kupac ima pravo na umanjenje cijene za 5 % za svakih 7 dana kašnjenja, a u slučaju kašnjenja dužeg od 14 dana kupac ima pravo na raskid ugovora i povrat uplaćenih sredstava (čl. 6.).

10. Stoga, iz navedenog ugovora proizlazi da su stranke bile u obveznom odnosu na temelju ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 6. svibnja 2025. kojim se prodavatelj, ovdje tužitelj obvezao kupcu, ovdje tuženiku isporučiti dva uredno- stambena kontejnera dok se kupac, ovdje tužitelj obvezao prodavatelju, ovdje tuženiku za ta dva kontejnera platiti kupoprodajnu cijenu od 9.000,00 EUR. Ujedno je sud iz ugovora utvrdio da su stranke ugovorile plaćanje kupoprodajne cijene u dvije rate s time da se prva rata plaća avansno u iznosu od 6.000,00 EUR na dan 6. svibnja 2025. Također, sud je utvrdio da je prodavatelj, ovdje tuženik obvezan isporučiti kontejnere do 22. svibnja 2025. dok je kupac, ovdje tužitelj dužan na dan isporuke platiti ostatak kupoprodajne cijene od 2.700,00 EUR.

11. Iz računa br. 1010/tehnobox1 od 7. svibnja 2025. vidljivo je da je tuženik izdao račun tužitelju na iznos od 6.300,00 EUR s dospijećem 8. svibnja 2025. (list 6. spisa).

12. Iznos iz računa tuženika br. 1010/tehobox/1 od 7. svibnja 2025. slaže se s iznosom avansa kojeg je na temelju čl. 3. st. 2. ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 6. svibnja 2025. tužitelj dužan platiti tuženiku (6.300,00 EUR – usporedba listova 6. i 8. spisa).

13. Iz potvrde o plaćanju Erste & Steiermarkische Bank d.d. od 7. svibnja 2025. (list 7. spisa) vidljivo je da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 6.000,00 EUR dana 7. svibnja 2025. s opisom plaćanja 1027/tehnobox/1.

14. Iznos avansa iz ugovora (čl. 3. st. 2. ugovora), iznos iz računa i iznos od potvrde o plaćanju su jednaki zbog čega sud zaključuje da je tužitelj ispunio svoju avansnu obvezu iz čl. 3. st. 2. ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 6. svibnja 2025.

15. Valja navesti da je obveza avansnog plaćanja bila 6. svibnja 2025., a da je uplata izvršena dan kasnije 7. svibnja 2025., međutim, time što je tuženik izdao račun 7. svibnja 2025., s dospijećem 8. svibnja 2025., sud je zaključio da su stranke dogovorile da se plaćanje izvrši dan kasnije nego što je to ugovoreno pisanim ugovorom te da je prvu ratu za kontejnera iz ugovora od 6. svibnja 2025. tužitelj u cijelosti platio.

16. S obzirom na izneseno, da je na tuženiku je bilo da isporuči dva uredsko- stambena kontejnera, a što je bio dužan učiniti najkasnije do 22. svibnja 2025.

17. Uvidom u e-mail od 28. svibnja 2025. (list 25. spisa) vidljivo je da tužitelj poziva tuženika da u roku od 24 sata izrađen na teren i isporuči naručene kontejnere, sve jer je protekao rok za isporuku.

18. U nastavkom e-mail-u od 4. lipnja 2025. (list 24. spisa) vidljivo je da tužitelj jednostrano raskida ugovora sklopljen sa tuženikom te zove tuženika na povrat plaćenog avansa od 6.300,00 EUR.

19. Prema čl. 360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

20. Prema čl. 362. ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

21. Raskidom ugovora stranke su oslobođenje svojih obveza, a svaka od stranaka dužna je vratiti ono što je na ime ispunjenja ugovora primila, odnosno stranka koja je na ime ugovora dala ispunjenje, ima pravo na povrat onoga što je dala.

22. Prema odredbi iz čl. 368. st. 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.). Stranka koja vraća novac dužna je platiti i zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st. 5.).

23. Valja navesti da je stav ovoga suda da se navodi tužitelju trebaju razmatrati kroz odredbe čl. 368. st. 2. u vezi s čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a, a da se povrat plaćenog iznosa od 6.300,00 EUR, vezano uz činjenični supstrat tužbe, u konkretnom predmetu ne može podvesti pod institut naknade štete već povrat plaćenog dijela kupoprodajne cijene.

24. Stoga, kako je utvrđeno da činjenice koje se navode u tužbi nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti u protivnosti s općepoznatim činjenicama te da iz činjenica u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je, sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a, u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

25. Na iznos glavnice dosuđene su zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkih ugovorima (čl. 14. st. 2. ZOO-a) počev od 5. lipnja 2025. do isplate. Navedeno stoga jer je tuženik isplatu primio 7. svibnja 2025. (list 7. spisa), a sve u vezi s čl. 368. st. 5. ZOO-a.

26. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u t. I. izreke.

27. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.300,00 i sadržaju postavljenog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV 25% (Tbr. 7.1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife) sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), a po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla izvan trgovačkih ugovora.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. II. izreke.

29. Međutim, tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 12. kolovoza 2025. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

tužitelju, po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe 54,73 EUR tuženiku