REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-121/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Šimi Bogoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, zastupanog po RNO, mag iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 4. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Luke Gulana, odvjetnika i punomoćnice tuženika ANO, mag iur., dana 10. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
1/ Ovaj sud se oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te se ukidaju provedene radnje i odbacuje se tužba.
2/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13.10.2023. godine navodi da je Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-607/2023 od 27. rujna 2023. godine upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ovršnom postupku pokrenutom kod Financijske agencije na temelju Rješenja o ovrsi Klasa: UP/I-363- 03/2013-81/6561, URBROJ: 251-13-01/1-2013-1 od 21. ožujka 2013. godine, a koje rješenje je donio tuženik. Navodi da je tuženik zahtjevom FINI od 4.11.2014. tražio da se Rješenje o ovrsi izdano od tuženika uvrsti u očevidnik naplate po računima ovršenika, te da je FINA 4.8.2018. prestala s izvršavanjem navedene osnove, radi čega je tuženik ponovno dana 7.7.2021. zatražio da se predmetno rješenje o ovrsi uvrsti u očevidnik naplate. Nadalje navodi da se radi o potraživanju Grada Zagreba s naslova javnog davanja-komunalne naknade za obveze dospjele do 15.1.2013. i nepodmirene do 31.5.2013. radi naplate iznosa od 335,59 kn glavnice, kao i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Navodi da je rješenje postalo izvršno 10.9.2013. godine. Ističe kako je nastupila apsolutna zastara potraživanja i to prema čl. 94. i 96 Općeg poreznog zakona, koji je lex specialis, a vrijedio je u vrijeme donošenja rješenja tuženika kojim je tužitelju naloženo plaćanje komunalne naknade.
Stoga predlaže da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u ovršnom postupku izravne naplate novčane tražbine te da se proglasi nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika, a temeljem rješenja Klasa: UP/I- 363-03/2013-81/6561, URBROJ: 251-13-01/1-2013-1 kojeg je dana 21. ožujka 2013. godine donio tuženik.
Potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predlaže naslovljenom sudu odbaciti tužbu tužitelja temeljem čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona, jer da se ista može podnijeti samo u postupku izravne naplate, a da se takav postupak ne vodi, već da se radi o ovršnom postupku koje provodi nadležno upravno tijelo, koje je donijelo rješenje o ovrsi i dostavilo ga na provedbu FINI, što nije radnja iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona, već radnja koje poduzima nadležno tijelo u svrhu provedbe ovrhe. Nadalje, navodi kako je prigovor zastare neosnovan, pozivajući se na čl. 233. ZOO-a. Također osporava da se predmetno rješenje odnosi na komunalnu naknadu, već da je predmet istog naknada za uređenje voda. Smatra da je zastara prekinuta i da nije tekla sve dok FINA nije isknjižila osnovu za plaćanje iz očevidnika, dana 4.8.2018. godine, kada je zastara počela ponovno teći.
Potražuje naknadu parničnog troška.
3. Ovaj sud je presudom posl. br. P-899/2023-7 od 15.5.2024. godine prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u ovršnom postupku izravne naplate novčane tražbine tuženika protiv tužitelja temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-363-03/2013-81/6561, URBROJ: 251-13-01/1-2013-1 od 21. ožujka 2013. godine. Također je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.
4. Povodom žalbe tuženika, odlukom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž- 1084/2024-2 od 27.1.2025. godine, ukinuta je prvostupanjska odluka naznačena u prethodnoj točki, sa obrazloženjem višeg suda da je ovaj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer da nije dao razloge u odnosu na prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari, isto kao i u odnosu na prigovor koji se tiče prekida zastare u odnosu na postupak tuženika pokrenut 4.11.2014. godine, a s obzirom na dopis FINE da je 4.8.2018. prestala sa izvršavanjem osnove. Predmet je vraćen na ponovni postupak sa uputom da se rasprave naprijed istaknuti prigovori tuženika, a ukinuta je i odluka o parničnom trošku.
5. U nastavku postupka sud je postupio prema uputi višeg suda, te je u ponovljenom dokaznom postupku pročitao Rješenje UP/I-363-03/2013-81/6561, URBROJ: 251-13-01/1-2013-1 od 21.3.2013. godine i Zaključak ovog suda Ovr- 607/2023-4 (list 6-13 spisa), dopis od 7.7.2021. godine (list 10 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 14-19 spisa), povratnicu Rješenja UP/I-363-03/2013-81/6561, URBROJ: 251-13-01/1-2013-1 od 21.3.2013. godine (list 32 spisa), rješenje Hrvatskih voda od 14.12.2009. godine s povratnicom i rješenje Hrvatskih voda od 3.1.2011. godine s povratnicom (list 33-36 spisa).
6. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
7. Naime, čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP), je propisano da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, a st. 2. istog čl. određuje da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
8. Iz dokumentacije u spisu je utvrđeno da je tuženik rješenje izdano od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet posl. br. UP/I-363-03/2013-81/6561, URBROJ: 251-13- 01/1-2013-1 od 21.3.2013. godine kojim je naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznos od 335,59 kn s osnova neplaćene naknade za uređenje voda, sa pripadajućom zateznom kamatom (kojim je određena i pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa ovdje tužitelja), dostavio FINI, a u svrhu provedbe ovrhe, te je isto zavedeno u očevidnik plaćanja.
9. Dakle, ovdje tuženik nije podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, nego je, u svrhu provedbe postupka ovrhe kojeg vodi, dostavio rješenje Financijskoj agenciji, a što u procesno pravnom smislu nisu istovjetne radnje.
10. Naime, bitno je naglasiti da nije svako dostavljanje rješenja o ovrsi FINI radnja kojom se pokreće postupak izravne naplate u smislu članka 209. stavak 1. OZ-a budući se u određenim situacijama tom radnjom ne pokreće postupak izravne naplate nego se samo provodi postupak koji je već pokrenut pred drugim tijelom (sudom ili upravnim tijelom).
11. Dakle, postupak prisilnog namirenja pred Financijskom agencijom se može provoditi kao 1) postupak izravne naplate koji pokreće ovrhovoditelj podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu na propisanom obrascu i isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a kojom je utvrđena tražbina i kao 2) postupak u kojem tijelo koje vodi ovršni postupak (sud ili upravno tijelo), nakon donošenja određenog rješenja (rješenje o ovrsi, rješenje o sudskoj pristojbi i slično), dostavlja to rješenje Financijskoj agenciji kako bi ista poduzela radnje u svrhu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika.
12. U konkretnom slučaju, prisilno namirenje se provodi na temelju rješenja ovrhovoditelja (ovdje tuženika), kojim je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) naložio ovršeniku (ovdje tužitelju) da namiri tražbinu u roku osam dana (točka I. i II. izreke tog rješenja) te, ako isti ne namiri tražbinu u određenom mu roku, odredio pljenidbu i prijenos novčanih sredstava i naložio Financijskoj agenciji izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika (ovdje tužitelju), (točka III. i IV. izreke tog rješenja).
13. Navedeno rješenje je doneseno primjenom odredaba tada važećeg Općeg poreznog zakona, Zakona o komunalnom gospodarstvu te dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu.
14. Člankom 100. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje u tekstu: ZKG) je propisano da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, dakle na temelju odredaba Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje u tekstu: OPZ).
15. Sukladno odredbi čl. 136. OPZ-a ovršni postupak u smislu toga Zakona dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava Odredbama OPZ-a je propisano da rješenje o ovrsi donosi porezno tijelo (članak 146. stavak 3. OPZ-a) i da porezno tijelo provodi ovrhu (članak 146. stavak 1. OPZ-a).
16. Nadalje čl. 152. st. 1. i st. 3. toč. 1. OPZ-a određeno je da se ovrha može provesti na novčanoj tražbini ovršenika te da je pljenidba ovršna radnja koja se poduzima u postupku ovrhe na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, kao i da se provedba ovrhe na novčanim sredstvima obavlja dostavom osnove za plaćanje FINI sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima (čl. 153. st. 1. OPZ-a).
17. Dakle, odgovarajućom primjenom odredaba OPZ-a koje se primjenjuju i u postupku ovrhe radi namirenja komunalne naknade (članak 100. stavak 3. ZKG-a), upravno tijelo, u ovom postupku ovrhovoditelj (ovdje tuženik), donosi rješenje o ovrsi i provodi ovrhu te u svrhu provedbe ovrhe dostavlja rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji.
18. Slijedom navedenog, u ovom postupku se ne vodi postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, nego se radi o postupku ovrhe koji provodi nadležno upravno tijelo koje je u tom postupku ujedno i ovrhovoditelj, a koje je donijelo rješenje o ovrsi i dostavilo ga Financijskoj agenciji na provedbu. Dakle, u predmetnom postupku dostava rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji ne predstavlja radnju iz članka 209. stavak 1. OZ-a (radnju pokretanja postupka izravne naplate), niti predmetno rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave u upravnom postupku predstavlja neku od isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a, (ovršenik uz prijedlog nije ni dostavio dokaz da je ovrhovoditelj podnio upravo prijedlog za izravnu naplatu), već se radi o jednoj od radnji koju je nadležno upravno tijelo poduzelo u svrhu provedbe postupka ovrhe koji navedeno tijelo vodi.
19. Stoga se u konkretnom slučaju ne mogu primjenjivati odredbe čl. 210. OZ- a, odnosno ne može se putem suda tražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer je zaštita ovršenika protiv takvog rješenja o ovrsi osigurana u upravnom postupku. Slijedom navedenog, a obzirom se u ovom postupku ne vodi postupak izravne naplate, ovršenik ne može koristiti pravna sredstva propisana člankom 210. stavak 1. OZ-a, nego pravna sredstva koja su u odnosu na postupak prisilnog namirenja propisana odredbama ZKG-a odnosno OPZ-a.
19.1 Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Velikoj Gorici u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-266/20 od 3. lipnja 2020. i u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-267/20 od 1. lipnja 2020. te u istovrsnoj pravnoj stvari između istih stranaka i Županijski sud u Varaždinu u rješenju poslovni broj Gž Ovr-287/2023-2 od 4. svibnja 2023. te Županijski ud u Osijeku u rješenju poslovni broj Gž-672/2024-3 od 31. svibnja 2024.
20. Zbog svega navedenog razvidno je da ne postoji sudska nadležnost u ovoj pravnoj stvari.
20.1. Valja reći da je takav stav zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. broj Pž 5639/2021-4 od 12.12.2022, Ustavni sud Republike Hrvatske, predmet poslovni broj U-IV-7939/2014 od 20. listopada 2015., odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 353/2018-3 od 12. prosinca 2018. i zaključak sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018.
21. Osobito se ukazuje da se (pogrešnim) donošenjem zaključka ovog suda posl. br. Ovr-607/2023-4 od 27.9.2023. ne može uspostaviti sudska nadležnost. Naime, protiv navedenog zaključka nije dopušten pravni lijek, pa tuženik nije imao mogućnost osporavati ispravnost i zakonitost predmetnog zaključka u postupku u kojem je taj zaključak dnesen.
22. Zbog svega navedenog sud temeljem čl. 16. ZPP odlučio kao u izreci presude.
23. O parničnom trošku je odlučeno primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP- a, imajući u vidu zahtjev tuženika koji je u sporu uspio. Naime, tužitelju je priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura.
23.1. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu, jer se sudska pristojba za odgovor na tužbu plaća tek po pravomoćnom okončanju postupka, ovisno o uspjehu u parnici.
U Zagrebu, 10. rujna 2025. godine
Sudac:
Martina Klanac
UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
