REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-95/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje OIB:02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika ĆT OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave održane 25. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja VT i tuženika ĆT, presude objavljene 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb iznos od 1.490,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje podnio je tužbu protiv tuženika ĆT radi isplate. U tužbi navodi da je Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: Zavod) prema uputi od 18.10.2020. godine, KLASA: 500-07/20-01/03, URBROJ: 338-01-04-01-20-162 donijelo je Odluku o dopuni Odluke o načinu plaćanja ugovornih partnera Zavoda za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, KLASA: 025-04/20-01/241, URBROJ: 338-01-01-20-01 od 28.09.2020. godine kojom je utvrđeno kako Zavod ugovornim partnerima Zavoda kojima su osnovom Odluke isplaćena sredstva veća od ispostavljenih računa (dalje u tekstu: razlika novčanih sredstava), a koji do 30.09.2020. godine ista nisu pravdali, umanjuje dospjele iznose sredstava utvrđene u skladu sa sklopljenim ugovorima o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja u svrhu vraćanja isplaćene razlike novčanih sredstava, vodeći računa o datumu do kojeg ugovorni partner Zavoda ima sklopljen ugovor. Gore navedeno prvenstveno se odnosilo na ugovorne partnere kojima prestaje ugovorni odnos prije 31.12.2020. godine odnosno za one koji sigurno nakon 31.12.2020. godine više neće imati ugovor sa Zavodom (npr. odlazak u mirovinu). Sukladno Odluci o načinu plaćanja ugovornih partnera Zavoda za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, Ordinaciji dentalne medicine ŠT dr. med. dent. kao ugovornog partnera Zavoda, ovdje tuženiku isplaćen je avans, odnosno Zavod je isplatio novčana sredstva tuženiku veća od ispostavljenih računa. Ordinacija dentalne medicine Hrvoje Valdman, dr.med.dent. odnosno tuženik bio je u obvezi vratiti razliku više isplaćenih novčanih sredstava ali je isti prestao s radom dana 30.04.2020. godine radi odlaska u mirovinu. Sukladno čl. 144. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika i predlaže da i sud donese presudu kojom se nalaže se tuženiku CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, iznos od 1.490,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku CT, [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, nastale troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu naveo je da u cijelosti osporava navode tužbe koju je podnio tužitelj. Tužitelj traži povrat predujma isplaćenog temeljem Odluke Upravnog vijeća HZZO-a o načinu plaćanja ugovornih partnera za vrijeme trajanja epidemije bolesti Covid-19 uzrokovane virusom sars-ov-22 od 9. travnja 2020. Predujam je isplaćen zakonito sukladno tada važećim propisima i izvanrednim okolnostima epidemije Covid-19. Tijekom razdoblja na koje se odnosi predmetna isplata pružanje zdravstvenih usluga nije bilo moguće zbog mjera vezanih uz pandemiju. 30. travnja 2020. otišao je u mirovinu čime je prestala njegova mogućnost obavljanja zdravstvenih djelatnosti kao i mogućnost ispostave računa za obavljene usluge. Odlukom Upravnog vijeća HZZO-a od 28. rujna 2020. kojom se retroaktivno uvodi obveza povrata za one koji nisu ispostavili račune donesena je nakon njegovog prestanka rada i predstavlja pravno nedopustivo retroaktivno djelovanje. Takvo postupanje je protivno članku 90. Ustava RH koji izričito zabranjuje retroaktivno primjenu propisa koji pogoršavaju pravni položaj građana. Tuženik tužbeni zahtjev smatra neutemeljenim i pravno neprihvatljivim i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ispis iz baze podataka za ugovor broj 338- 12-13-1 (listovi 9-1 do 11-1), izvršen je uvid u pregled stavki po dokumentu (list 12-1 do13-1), u interne upute tuženika ( listovi 3-1 do 7-1), u očitovanje tuženika od 18. ožujka 2025., poziv za povrat nepripadno isplaćenih sredstava s povratnicom (listovi 14-1 do 15-1), te je izvršen uvid u rješenje Ministarstva zdravstva od 10. travnja 2020.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik kao doktor stomatologije bio davatelj usluga u stomatološkoj ordinaciji koja se nalazila na adresi u [adresa] te je imao sklopljen ugovor s tužiteljem o provođenju zdravstvene zaštite.

5. Tuženiku je rješenjem Ministarstva zdravstva od 10. travnja 2020. prestalo pravo na obavljanje privatne prakse u ordinaciji dentalne medicine na adresi [adresa] zbog njegovog odlaska u mirovinu.

6. Odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 9. travnja 2020. o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti Covid-19 uzrokovane virusom sars-cov-2 i to člankom 1. i 2. određeno je da se utvrđuje način plaćanja ugovornih partnera HZZO-a za pruženu zdravstvenu zaštitu tijekom mjeseca ožujka i travnja 2020. na primarnoj razini zdravstvene zaštite u djelatnosti opće/obiteljske medicine, zdravstvene zaštite predškolske djece, zdravstvene zaštite žena i dentalne zaštite koji osnovom ugovorenih sredstava iz važećeg ugovora u ožujku i travnju 2020. ne ostvaraju sredstva u iznosu od 30.000,00 kuna (utvrđeni iznos) Zavod isplaćuje razliku između ostvarenih iznosa i utvrđenog iznosa.

6.1. Člankom 4 iste odluke određeno je da su ugovorni partneri zavoda obvezni pravdati ispostavljanjem računa za provedbu zdravstvene zaštite razliku isplaćenih sredstava utvrđenu u skladu s člankom 2. i 3. odluke.

7. Dakle, nije sporno da je tužitelj postupajući po naprijed navedenoj odluci tuženiku koji je obavljao privatnu praksu u ordinaciji dentalne medicine za mjesec ožujak i to dana 20. travnja 2020. isplatio iznos od 4.681,59 kn što po konverzijskom tečaju od 7,53450 iznosi 621,25 eura i za mjesec travanj 2020. dana 20. svibnja 2020. iznos od 6.549,18 kn što po konverzijskom tečaju iznosi 889,23 eura.

8. Tužitelj se kao osnov povrata iznosa isplaćenih tuženiku poziva na Odluku tužitelja od 28. rujna 2020. dok tuženika smatra da je ta odluka tužitelja donesena nakon njegova umirovljenja i prestanka obavljanja privatne prakse u ordinaciji dentalne medicine i ne može imati retroaktivni učinak.

9. Uvidom u odluku tužitelja od 28. rujna 2020. utvrđeno je da je tom odlukom dopunjena odluka o načinu plaćanja ugovornih partnera Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

9.1. Člankom 1. odluke u Odluci o načinu plaćanja ugovornih partner Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja epidemije bolesti covid od 09. travnja 2020. dodana je članak 4.a. kojim je određeno da ugovornim partnerima kojima je isplaćena sredstva veća od ispostavljenih računa ( razlika novčanih sredstava), a koji do 20. rujna 2020. nisu pravdali sukladno članku 4. odluke Zavod će umanjiti dospjele iznose sredstava utvrđene u skladu sa sklopljenim ugovorom o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja u svrhu vraćanja isplaćene razlike novčanih sredstava vodeći računa o datumu do kojega ugovorni partner ima taj ugovor sklopljen.

10. Dakle, tuženik i ne osporava da je iznose isplaćene mu za mjesec ožujak 2020. i za mjesec travanj 2020. primio te da za te isplate nije izdao račune za pružene usluge u ordinaciji dentalne medicine i opravdao te isplate jer je otišao u mirovinu.

11. Sud nalazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju iznose koje mu je tužitelj isplatio sukladno odluci tužitelja od 9. travnja 2020. za mjesec ožujak 2020. u travnju 2020. i za mjesec travanj 2020. u mjesecu svibnju 2020. što iznosi ukupno 1.490,58 eura jer je taj iznos stekao bez osnove.

12. Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/2005, 41/2008, 125/2001, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno akt to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenjem radnje. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je koja je kasnije otpala.

13. Budući da je sud nesporno utvrdio da je tuženik kao liječnik u ordinaciji dentalne medicine primio sukladno sklopljenom ugovoru s tužiteljem o pružanju zdravstvene zaštite i sukladno odluci tužitelja od 9. travnja 2020. utuženi iznos, a isti nije opravdao primljeni iznos izdavanjem računa za pruženu uslugu to je isti navedeni iznos stekao bez osnove u smislu članka 111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima.

14. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio i odlučio kao u izreci. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koja na dosuđeni iznos teče od dana presuđenja do isplate jer nalazi da je tuženik bio savjesni stjecatelj primljenih iznosa.

15. Budući da je tužitelj u ovom postupku uspio, a trošak postupka nije tražio odlučeno je da svaka stranko snosi svoje troškove.

16. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 10. rujna 2025.

S u d a c :

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

Dna:

1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3

2. ŠT, [adresa]