Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: P-680/2024-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića br. 10, OIB:92963223473, zastupanog punom. Sanji Porobija odvjetnici iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2025. u nazočnosti punom. tužitelja, a u nenazočnosti punom. tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića br. 10, OIB:92963223473, da tužitelju HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan novčani iznos od 6.369,02 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to na:

-iznos od 62,90 eura od dana 01.11.2007. godine do isplate,

-iznos od 63,46 eura od dana 01.12.2007. godine do isplate,

-iznos od 63,50 eura od dana 01.01.2008. godine do isplate,

-iznos od 64,54 eura od dana 01.02.2008. godine do isplate,

-iznos od 122,77 eura od dana 01.03.2008. godine do isplate,

-iznos od 124,39 eura od dana 01.04.2008. godine do isplate,

-iznos od 120,74 eura od dana 01.05.2008. godine do isplate,

-iznos od 119,49 eura od dana 01.06.2008. godine do isplate,

-iznos od 121,08 eura od dana 01.07.2008. godine do isplate,

-iznos od 118,44 eura od dana 01.08.2008. godine do isplate,

-iznos od 118,78 eura od dana 01.09.2008. godine do isplate,

-iznos od 120,50 eura od dana 01.10.2008. godine do isplate,

-iznos od 130,82 eura od dana 01.11.2008. godine do isplate,

-iznos od 123,16 eura od dana 01.12.2008. godine do isplate,

-iznos od 131,56 eura od dana 01.01.2009. godine do isplate,

-iznos od 132,66 eura od dana 01.02.2009. godine do isplate,

-iznos od 133,17 eura od dana 01.03.2009. godine do isplate,

-iznos od 131,76 eura od dana 01.04.2009. godine do isplate,

-iznos od 131,51 eura od dana 01.05.2009. godine do isplate,

-iznos od 129,30 eura od dana 01.06.2009. godine do isplate,

-iznos od 127,36 eura od dana 01.07.2009. godine do isplate,

-iznos od 173,05 eura od dana 01.08.2009. godine do isplate,

-iznos od 174,89 eura od dana 01.09.2009. godine do isplate,

-iznos od 173,74 eura od dana 01.10.2009. godine do isplate,

-iznos od 172,63 eura od dana 01.11.2009. godine do isplate,

-iznos od 174,97 eura od dana 01.12.2009. godine do isplate,

-iznos od 177,18 eura od dana 01.01.2010. godine do isplate,

-iznos od 179,51 eura od dana 01.02.2010. godine do isplate,

-iznos od 178,81 eura od dana 01.03.2010. godine do isplate,

-iznos od 182,78 eura od dana 01.04.2010. godine do isplate,

-iznos od 181,66 eura od dana 01.05.2010. godine do isplate,

-iznos od 159,93 eura od dana 01.06.2010. godine do isplate,

-iznos od 169,80 eura od dana 01.07.2010. godine do isplate,

-iznos od 167,46 eura od dana 01.08.2010. godine do isplate,

-iznos od 175,86 eura od dana 01.09.2010. godine do isplate,

-iznos od 171,29 eura od dana 01.10.2010. godine do isplate,

-iznos od 167,83 eura od dana 01.11.2010. godine do isplate,

-iznos od 124,40 eura od dana 01.12.2010. godine do isplate,

-iznos od 124,58 eura od dana 01.01.2011. godine do isplate,

-iznos od 121,40 eura od dana 01.02.2011. godine do isplate,

-iznos od 121,78 eura od dana 01.03.2011. godine do isplate,

-iznos od 119,46 eura od dana 01.04.2011. godine do isplate,

-iznos od 120,07 eura od dana 01.05.2011. godine do isplate,

-iznos od 127,51 eura od dana 01.06.2011. godine do isplate,

-iznos od 128,48 eura od dana 01.07.2011. godine do isplate,

-iznos od 107,26 eura od dana 01.08.2011. godine do isplate,

-iznos od 104,80 eura od dana 01.09.2011. godine do isplate,

za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 15% godišnje,

za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine po stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01.01.2025. do 30.06.2025. godine po stopi od 6,15% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića br. 10, OIB:92963223473, da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 4.685,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 10. rujna 2025., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 23. siječnja 2015. naveo da je s tuženikom dana 9. ožujka 2007. sklopio ugovor o kreditu br. 3208569474/07 na iznos od 177.000,00 CHF s rokom otplate od 27 godina. U Ugovoru o kreditu ugovorena je za slučaj spora stvarna nadležnost suda u [adresa]. Člankom „kamate i naknade“ u navedenom ugovoru je ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je tijekom postojanja obveze po istom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje. Presudom posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora tužitelji kao korisnici kredita nisu s tuženikom pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa. Navedene presude temelje se na Direktivi Vijeća EU 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Tuženik je na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu obračunao tužitelju veće kamatne stope od ugovorene i to za razdoblje od mjeseca studenog 2007. do mjeseca rujna 2011. u iznosima navedenim pod točkom 1. izreke presude, slijedom navedenog budući da je tuženik povrijedio odredbu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima o ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu te temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu naplatio tužitelju više stope zateznih kamata od ugovorene redovne kamate, tužitelj predlaže da se primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 9.507,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena i to na svaki pojedini iznos tijekom predmetnog razdoblja tekućim od 1. u mjesecu za taj mjesec.

2.Podneskom od 18. lipnja 2025. tužitelj je putem punomoćnika specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 6.369,02 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos od 1. studenog 2007. do 1. rujna 2011.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine odnosno izračuna navodne preplate kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Na temelju odredbe sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, koja je specijalni propis na području zaštite potrošača, trgovac je ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru, radi se o odredbi čl. 82. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine 96/03), koja je istovjetna članku 97. alineji 11. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g. (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13) i čl. 50. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014.g. (Narodne novine 41/14) koja je sada na snazi, ali ne više na području potrošačkog kreditiranja zbog izmjena Zakona o potrošačkom kreditu. Tekst ugovorne odredbe u članku 2. stavak 1. ugovora govori o tome da je „redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta“, a takav modus promjenjivosti temelji se na materijalnom pravu važećem u vrijeme sklapanja ugovora i on nije istovjetan modusu jednostrane izmjene kamatne stope od strane banke. Kamatna stopa tijekom poslovnog odnosa između stranaka se mijenjala kako slijedi:

-početna kamatna stopa iznosila je 4,50% te se mijenjala:

-s učinkom od 1.10.2007. -5,15%,

-s učinkom od 1.02.2008. -5,80%,

-s učinkom od 1.07.2009. -6,30%,

-s učinkom od 1.05.2010. -6,05%,

-s učinkom od 1.11.2010. -5,50%,

-s učinkom od 1.07.2011. -5,25%,

-s učinkom od 1.1.2014. do daljnjeg 3,23%.

Tuženik napominje da je tužitelj koristio moratorij u razdoblju od 1. listopada 2011. do 30. rujna 2012.u kojem razdoblju nije otplaćivao kredit. Da su osnovane, zastarom bi bile obuhvaćene sve tražbine dospjele na povrat stečenog bez osnove više od 5 godina unazad od dana podnošenja tužbe tj. pojedinačni zahtjevi u odnosu na glavnicu i kamate u prvih 27 alineja tužbenog zahtjeva. U ovom postupku treba uzeti u obzir okolnost da je ugovorni odnos između tužitelja i tužene banke pravno evoluirao te da pri donošenju zaključka o poštenosti ili nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valja uzeti u obzir sadržaj Općih uvjeta poslovanja u cjelini, a posebice okolnost da je u odredbi članka 2 stavak 1. Ugovora utvrđeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, okolnost da je Općim uvjetima poslovanja/1999 bila sadržana formulacija koja je dopunjavala odredbu o promjenjivosti kamatne stope u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, zatim da su Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1. siječnja 2011. određivali da visina i promjene kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara i naposljetku da Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1. siječnja 2013. sadrže odredbu o načinu određivanja visine promjene kamatne stope kojom se uvodi sustav promjenjivog elementa kamatne stope zasnovane na promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju : šestomjesečni LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope-u konkretnom slučaju: 5,985. Pritom je ta stopa već bila umanjena po osnovi statusa klijenta za 0,80 p.p.što znači da se od 1. siječnja 2013. redovna kamata i u konkretnom ugovoru utvrđivala uz primjenu objektivnih parametara sukladno članku 5. i članku 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 127/12). Tužena banka tijekom ugovornog odnosa sa tužiteljem ugovornu kamatu jest mijenjala, na više i na niže, zbog promjena tržišnih uvjeta. Tužitelj nijednom nije prigovorio povećanju stope redovne kamate niti je zatražio raskid ugovora o kreditu. Nije u neravnopravnom položaju onaj sudionik u obveznom odnosu koji može zbog povećanja kamatne stope bez posebnih drugih razloga raskinuti ugovor. Tuženik ističe prigovor zastare u pogledu svih tužiteljevih tražbina koje se odnose na stjecanje bez osnove prije 1. veljače 2010. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo zahtijevati povrat stečenog bez osnove u protuvrijednosti CHF, te smatra da tužitelj u takvom slučaju može isključivo potraživati onu novčanu svotu kojom je podmirio svoju obvezu za koju nije postojala valjana pravna osnova. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud izvede predložene dokumentirane dokaze, da odbije dokaz za provedbu vještačenja, te da odbije tužbeni zahtjev tužitelja budući da su konkretne ugovorne odredbe utemeljene na Zakonu te da nisu nepoštene.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o namjenskom kreditu (l.br. 7-10 spisa), podataka (l.br. 11-14 spisa), Općih uvjeta poslovanja Zagrebačke banke d.d. (l.br. 34-38 spisa), Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (l.br. 39-46 spisa), obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (l.br. 47 spisa), Biltena Hrvatske narodne banke (l.br. 48-53 spisa), dopisa (l.br. 54 spisa), podataka (l.br. 55-57 spisa), podataka (l.br. 64-68 spisa), dopisa (l.br. 69 spisa), dopisa (l.br. 70 spisa), priopćenja HNB (l.br. 71-81 spisa), Kodeksa dobre bankovne prakse (l.br. 89-90 spisa), prosječne ponderirane kamatne stope na stanja stambenih i ostalih potrošačkih kredita (l.br. 91 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka D&S d.o.o. Karlovac (l.br. l.br. 240-244 spisa), podataka (l.br. 259-273 spisa), podataka (l.br. 303-311 spisa), dodatka ugovora o kreditu (l.br. 312-318 spisa), podataka (l.br. 319-321 spisa), podatka (l.br. 345-363 spisa), dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka (l.br. 392-394 spisa), dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Daria Janković (l.br. 623-630 spisa) te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

6.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o nenamjenskom kreditu broj:320856947/07, kreditna partija: 7103538098 koji je između stranaka zaključen dana 9. ožujka 2007. u iznosu od 177.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

7.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je kao korisnik kredita sa Zagrebačkom bankom dana 9. ožujka 2007. zaključio ugovor o namjenskom kreditu kojim mu je kreditor odobrio kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 177.000,00 CHF. U postupku odobravanja kredita mu je nuđen kredit u eurima, no taj kredit je bio skuplji i za isti prema navodima osobne bankarice nije bio kreditno sposoban. Tom prilikom mu nije niti nuđen kredit u kunama, a druga ponuda je bila kredit u CHF, za taj kredit je bio kreditno sposoban i on je bio povoljniji u odnosu na kredit u EURIMA. Kasnije kada je tečaj švicarskog franka rastao banka je paralelno podizala kamatne stope, smatra da je 5 do 6 puta mijenjala kamatnu stopu. U počeku mu je iznos anuiteta bio oko 150 CHF, a sada anuitet iznosi 5.600,00 kn i to od donošenja odluke kojom je tečaj franka vezan za 6,39 kn. Tvrdi da mu od strane banke nije posebno objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa i smatra da nema objašnjenja za to zbog čega je banka povisivala kamatnu stopu paralelno s porastom tečaja CHF. U toj ponudi kredita je bila ponuđena samo promjenjiva kamatna stopa.

8.Iz ugovora o namjenskom kreditu koji je zaključen dana 9. ožujka 2007. između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja DĐ kao korisnika kredita proizlazi da je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 177.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom.

9.Odredbom članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu je utvrđeno da je korisnik kredita dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 177.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarna kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate kreditor će pisanim putem obavijestiti korisnika kredita. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu neplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću primjenjuje se redovna kamatna stopa.

10.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Daria Janković iz tvrtke D&S d.o.o. Karlovac od 7. lipnja 2019. je utvrđeno da razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih o osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa za razdoblje od početka otplate kredita do rujna 2011. iznosi 9.507,87 CHF. Pojedinačni iznosi razlika po anuitetima su iskazani u tablici na str. 3 i 4. nalaza. U spisu predmeta nije dostavljen dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija tako da se vještak nije mogao očitovati o tome je li konverzijom utvrđena preplata koja bi uključivala i potraživanja koja tužitelj potražuje u ovom postupku.

11.Odredbom članka 269. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11 u daljnjem tekstu: ZOO/05) je propisano (1) objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju; (2) činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

12.Odredivost činidbe je propisana čl. 272 Zakona o obveznim odnosima odnosno činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

13.Odredbe o ugovornim kamatama Zakon o obveznim odnosima sadržava u članku 26. do 28., no Zakon ne definira što znači izraz ugovorne kamate. Ugovorne kamate mogu se odrediti kao sporazumna (ugovorena naknada) za korištenje tuđim novcem ili korištenje tuđim zamjenjivim stvarima. Kamate, pa tako i ugovorne, jesu naknada za korištenje tuđim novcem. Obveza plaćanja ugovornih kamata nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom). Ugovorne kamate teku i kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. Prema tome, ugovorna kamata iz ugovora o kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava koja su mu odobrena na određeno vremensko razdoblje od strane kreditora, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 46. stavak 2. i članka 50. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01-dalje ZOO/91) odnosno čl. 269 i čl. 272 Zakona o obveznim odnosima („NN" 35/05, 41/08-dalje ZOO/05).

14.Odredbom članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a sadržaj koje odredbe je propisan i u članku 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.

15.Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. je odbijena revizija tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, odbijene revizije od 1. do 7. tuženih banaka izjavljene protiv Odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 u obrazloženju koje odluke je navedeno da je prema stanju spisa predmeta i brojnih ugovora o kreditu koji mu prileže razvidno da su tužene banke u spornom razdoblju sa potrošačima sklapale ugovore o kreditu kao standardne ugovore o potrošačkom kreditu, sastavni dio kojih su bili Opći uvjeti poslovanja banke, a u kojim ugovorima je uz ostalo bila sadržana i odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je bila određena kao promjenjiva, a čije promjene se vrše sukladno Odluci banke. U tim odlukama banke su baveći se pitanjem kamata, elaborirale pojedina njihova područja kao što su: kategorije kamata, tržišno indeksirana kamatna stopa, promjene kamatnih stopa, formiranje kamatnih stopa, formiranje referentnih stopa, usklađivanje referentnih stopa kao i obračun kamate u kojem se prikazuje način i metoda obračuna kamatnih stopa. Terminologija koja je korištena u ovim odlukama banaka uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je visoko stručna i kao takva je ona razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača je ovakva terminologija apsolutno nerazumljiva. To znači da unatoč tome što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive, pri čemu Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja razdoblja kredita.

16.Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava.

17.Nadalje, prema stanovištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izvjesno je da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako su to činile tužene banke (pa i tužena Zagrebačka banka u ovom predmetu) u spornom razdoblju je bilo suprotno navedenim načelima obveznih prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovoru o kreditu koji je banka sklopila s potrošačem u spornom razdoblju bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni približno ne mogu ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva, osim toga, radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv.

18.Banka je bila dužna svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što tužena banka nije na valjan način učinila u spornom razdoblju, unoseći u ugovor nedorečenu i nerazumljivu formulaciju o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošaču ostala potpuno nerazumljiva.

19.Prigovor tuženika da je tužitelj imao mogućnost raskida ugovora o kreditu u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima je irelevantan s obzirom da takva zakonska mogućnost ne čini, niti daje spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu karakter poštenih odredbi u smislu Zakona o zaštiti potrošača.

20.Odredbom članka 11a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09, 112/12, 143/13, 147/13 i 9/15) je propisano (1) ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan:

a)definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i

b)kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a ovog stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i c)odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja); (2) parametar iz stavka 1. ovoga članka je jedina od slijedećih varijabli: EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti. Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom; (3) promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja od promjene parametra iz stavka 1. ovog članka izražene u postotnim bodovima; (4) ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovog članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

21.Odredbom članka 11a stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju je propisano za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročne-posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od slijedećih varijabli:

-referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili

-NRS ili

-prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili

-prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti, te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa… Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovornim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11b ovog Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11b stavak 1. ovog Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovom stavkom i svih popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita.

22.Ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, uvažavajući odredbe sadržane u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja u odredbi članka 5. u slučaju ugovora kojim se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmjeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

23.Sukladno navedenom, a posebice prema stavu i obrazloženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz citirane Odluke proizlazi da je nerazumljiva odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u članku 2. ugovora o namjenskom kreditu zaključenim između Zagrebačke banke kao kreditora i tužitelja DĐ kao korisnika kredita dana 9. ožujka 2007. koja odredba odnosno dio navedene odredbe se može smatrati nepoštenom sukladno kojem utvrđenju je u tom dijelu ugovor ništetan primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

24.Podneskom od 4. rujna 2019. tuženik je putem punomoćnika naveo da ostaje kod istaknutog prigovora zastare i navodi da je nesporno da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 21. prosinca 2015. sklopili dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutom u kredit s EUR valutom, međutim, tužitelj u ovom sporu smatra da, iako je prihvatio konverziju mu pripadaju predmetni iznosi temeljem stjecanja bez osnove, pozivajući se i dalje na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz izvornog ugovora sklopljenog u CHF. Tuženik smatra da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan Zakonom. Tuženik predlaže da se tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom.

25.Nije sporno među strankama da su tužitelj i tuženik dana 21. prosinca 2015. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR. Člankom 1. Dodatka ugovoru o kreditu od 21. prosinca 2015. je određeno da kreditor poduzima radnje sklapanja ovog Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju jedino u ispunjenju svoje zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, uz skladu s tamo propisanom i od strane korisnika kredita prihvaćenim izračunom konverzije. Ovaj Dodatak ugovoru o kreditu je stoga akt kojim se na zakonom propisani način mijenjaju odredbe iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenju manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže Zakon. Člankom 4. Dodatka ugovoru o kreditu od 21. prosinca 2015. je utvrđeno da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz članka 2. ovog Dodatka ugovoru iznosi 152.651,21 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.065.632,29 kn. Na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita u mjesecima iznosi 235. Člankom 5. Dodatka ugovoru o kreditu od 21. prosinca 2015. je određeno da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplata, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do 30. rujna 2015. Njihova razlika, na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 24.029,67 kn.

26.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1041/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluke tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. je u tom dijelu odbijena revizija tuženice izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014.

27.Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15) odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženica, a isto tako i odredba članka 138a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Povezujući navedene zakonske odredbe sa odredbom članka 502c Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a stavak 1. Zakona o parničnom postupku da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, slijedom čega proizlazi da je sud u ovom postupku vezan odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502a stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

28.S obzirom da je utvrđeno da je tuženica u potrošačkim kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamata koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je utvrđena ništetnom, a kojoj odredbi je u dijelu promjenjivosti ugovorne kamate sadržana identična odredba u predmetnom ugovoru o kreditu, sud smatra da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno pravnom stajalištu izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

29.Iz sadržaja Dodatka ugovoru o kreditu od 21. prosinca 2015. proizlazi da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, pa isti ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koje stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl.br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.

30.Člankom 19b Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/15 je propisano da se konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverzija kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da se koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

31.Prema odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/15 prilikom izračuna nove obveze potrošača sada po kreditu u valuti EUR bilo je potrebno uzeti sve uplate anuiteta koje sadrže i promjenjivu kamatu i utvrditi visinu obveze koliko bi iznosila po ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je vjerovnik primjenjivao na kredite sve vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama valutnom klauzulom u CHF, na koji način se može doći do preplate kojom je vjerovnik dužan postupati na način propisan člankom 19c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/15.

32.Tuženik neosnovano ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač budući da je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor. Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetoj djelatnosti. Ugovor o namjenskom kreditu zaključen između stranaka dana 9. ožujka 2007. je sklopljen s namjenom kredita za kupnju i dovršenje kuće iz čega jasno proizlazi da se ne radi o svrsi namijenjenoj zanimanju ili poslovnoj aktivnosti korisnika kredita.

33.Dopunskim nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Daria Jankovića od 15. travnja 2025. je utvrđeno po izvršenom preračunavanju da razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa za razdoblje od početka otplate kredita do rujna 2011. godine iznosi 9.507,87 CHF odnosno 47.987,35 kuna odnosno 6.369,02 eura po fiksnom tečaju konverzije prilikom uvođenja eura od 7,53450 HRK/EUR. Vještak je izvršio preračunavanje razlika utvrđenih u prethodnim vještačenjima u euro. Prethodno preračunu u euro vještak je iznose razlika koji su izraženi u eurima preračunao u kunsku protuvrijednost, a nakon toga primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,5345 HRK/EUR u eure.

34.Nakon izrade dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 15. travnja 2025. tužitelj je putem punomoćnika podneskom od 18. lipnja 2025. sukladno izračunu knjigovodstvenog vještaka, specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje novčani iznos od 6.369,02 eura.

35.U podnesku od 22. kolovoza 2025. tuženik je naveo da smatra da je tužitelj podneskom od 18. lipnja 2025. preinačio tužbeni zahtjev, a kojoj preinaci se tuženik protivi, te ukoliko sud dopusti navedenu preinaku, tuženik ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose.

36.Tuženik neosnovano smatra da se radi o preinaci tužbe, a budući da je tužbeni zahtjev postavljen sukladno dopunskom nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka od 15. travnja 2025. kojim nalazom je vještak razlike utvrđene prethodnim vještačenjima preračunao u eure. Slijedom navedenog, nije osnovan niti tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanja tužitelja koja su specificirana u podnesku od 18. lipnja 2025. jer prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske tijek zastare za potraživanja tužitelja po osnovi preplaćenih iznosa uslijed primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prekinut je već podnošenjem tužbe u ovom predmetu (23. siječnja 2015.), a ne u trenutku preinačenje tužbe povećanjem pojedinih već utuženih iznosa iz iste činjenične osnove (do kojeg preinačenja u konkretnom predmetu nije niti došlo već je tužitelj promijenio valutu svojeg potraživanja u eur podneskom od 18. lipnja 2025.). U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

37. Odredbom članka 502c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

38.Sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača imaju primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava odnosno ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

39.S obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu koji je zaključen između stranaka u razdoblju na koje se odnosi citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava i da je tim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom banke odnosno u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i ništetnom, ovaj sud smatra da je sukladno citiranim odredbama članka 138a Zakona o zaštiti potrošača/07, članka 118 Zakona o zaštiti potrošača/14 i članka 502c Zakona o parničnom postupku tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom parničnom postupku.

40.U pogledu pravnih učinaka izvršene konverzije kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu od 21. prosinca 2015. valja navesti da je navedena konverzija izvršena temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) kojim je naloženo bankama da izvrše izmjenu odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno sklopljenih dodataka.

Sklapanje sporazuma o konverziji ne isključuje pravo tužitelja na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim Aneksom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana, a osim toga iz sadržaja Aneksa ugovora ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem tog Aneksa odriče svoje tražbine, pri čemu valja cijeniti namjeru zakonodavca da položaj korisnika kredita u CHF izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama. Isto tako, iz prakse suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošače u smislu njihove zaštite zajamčene Direktivom 93/13, a što u konkretnom slučaju znači da ugovorne pozicije tužitelja treba vratiti u položaj kao da ništetne odredbe nisu ni postojale.

41.Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući da se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo.

42.U predmetnom postupku radi se o restitucijskom zahtjevu tužitelja u smislu odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj svaka stranka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno pod točkom II. izreke presude jer prema odredbi članka 1115 Zakona o obveznim odnosima kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, radi čega mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

43.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj individualnu tužbu u ovom predmetu podnio 23. siječnja 2015., da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utuženo razdoblje za povrat s osnove tečajne razlike od mjeseca srpnja 2007. pa do mjeseca rujna 2011., zatim da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012., te da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 u odnosu na nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. srpnja 2018. jer podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih interesa prekinut tijek zastare, a pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu dana 13. lipnja 2014. zastara je počela teći ispočetka, dok je u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute zastara počela ponovo teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018., a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

44.Prema tome, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, pa je zastara za individualne tužbe ponovno počela teći 13. lipnja 2014., a u odnosu na tražbinu s osnove povrata preplaćene kamate, te ponovno počela teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

45.U predmetnoj pravnoj stvari je tužba podnesena 23. siječnja 2015., a kod stjecanja bez osnove se primjenjuje članak 225. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare te kako je citiranim presudama utvrđeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare koja počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

46.Radi utvrđenja visine zahtjeva je provedeno vještačenje po knjigovodstvenom vještaku D & S d.o.o. Karlovac koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga stručnim, objektivnim i utemeljenim na relevantnoj dokumentaciji.

47.Prema priloženom troškovniku tužitelj zahtjeva parnične troškove u ukupnom iznosu od 5.044,11 eura.

48.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to: za sastav tužbe od 23. siječnja 2015.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 20. travnja 2015.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2015.

u iznosu od 250,00 eura,

-ročište za objavu presude od 2. srpnja 2015.

u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav odgovora na žalbu od 31. srpnja 2015.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 23. srpnja 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 9. rujna 2019.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje radi objave presude od 13. rujna 2019.

u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav podneska od 26. travnja 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 19. srpnja 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje radi objave presude od 2. rujna 2021.

u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav žalbe od 17. rujna 2021.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 18. lipnja 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 2. rujna 2025.

u iznosu od 250,00 eura,

odnosno u ukupnom iznosu od 3.625,00 eura.

49.Tužitelju je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 141,62 eura, na presudu u iznosu od 141,62 eura, pristojba na žalbu u iznosu od 141,58 eura i na odgovor na žalbu u iznosu od 70,81 eura.

50.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 564,53 eura.

51.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 4.685,16 eura.

52.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 10. rujna 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnica Nada Magdić, Ogulin

2.Odvjetnica Sanja Porobija, Zagreb, Iblerov trg br. 10/VII