REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7385/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Eugen Kujundžić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio čl. 7.2. ugovora o kreditu broj 9010788090 od 20. listopada 2005. sklopljenog između parničnih stranaka u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ugovorena isplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.271,32 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-0,53 EUR od 01.12.2005. do isplate

-0,03 EUR od 11.11.2008. do isplate

-4,45 EUR od 10.01.2009. do isplate

-6,05 EUR od 10.02.2009. do isplate

-8,72 EUR od 07.03.2009. do isplate

-1,24 EUR od 13.06.2009. do isplate

-1,24 EUR od 13.06.2009. do isplate

-3,33 EUR od 11.07.2009. do isplate

-3,33 EUR od 11.07.2009. do isplate

-1,30 EUR od 11.08.2009. do isplate

-2,79 EUR od 11.09.2009. do isplate

-1,22 EUR od 10.10.2009. do isplate

-1,87 EUR od 11.11.2009. do isplate

-1,70 EUR od 11.12.2009. do isplate

-5,88 EUR od 13.01.2010. do isplate

-7,96 EUR od 10.02.2010. do isplate

-10,31 EUR od 30.04.2010. do isplate

-10,31 EUR od 30.04.2010. do isplate

-16,66 EUR od 12.06.2010. do isplate

-20,73 EUR od 30.06.2010. do isplate

-21,39 EUR od 14.07.2010. do isplate

-15,33 EUR od 12.08.2010. do isplate

-27,56 EUR od 01.09.2010. do isplate

-23,45 EUR od 13.10.2010. do isplate

-29,74 EUR od 04.12.2010. do isplate

-29,74 EUR od 04.12.2010. do isplate

-40,31 EUR od 12.01.2011. do isplate

-33,37 EUR od 22.02.2011. do isplate

-33,22 EUR od 20.04.2011. do isplate

-37,70 EUR od 12.05.2011. do isplate

-47,56 EUR od 15.06.2011. do isplate

-47,56 EUR od 15.06.2011. do isplate

-47,56 EUR od 15.06.2011. do isplate

-78,00 EUR od 11.08.2011. isplate

-48,15 EUR od 10.09.2011. do isplate

-44,45 EUR od 11.10.2011. do isplate

-47,15 EUR od 02.11.2011. do isplate

-44,85 EUR od 06.12.2011. do isplate

-464,58 EUR od 09.12.2011.do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 1. prosinca 2005. do 31. srpnja 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.798,63 eura sa zateznim kamatama od 10. rujna 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 18. rujna 2021. navodi da je 20. listopada 2005. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.100,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ističe da je odredba kojom je glavnica vezana uz švicarski franak ništetna te se poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan dio odredbe čl. 7.2. ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka broj 9010788090 od 20. listopada 2005. koja glasi: „Kredit u iznosu od 17.100,00 CHF (...) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“.Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži i isplatu 1.242,53 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku.

1.2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 7. studenog 2022. traži isplatu 1.271,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku. Također traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da sporni ugovor više nije na snazi jer je zatvoren. Ističe da sud nije vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa u slučaju "Potrošač". Ističe da je odredba o valutnoj klauzuli valjana. Ističe prigovor zastare. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3.1. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 7. studenog 2022. Istaknuo je prigovor zastare i u odnosu na preinačeni dio.

3.2. S obzirom da tužitelj prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredio je odmah nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Stoga je sud rješenjem donesenim na ročištu

9. rujna 2025. dopustio preinaku.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz financijskim vještačenjem.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Čitanjem ugovora o kreditu (list 29-32 spisa) utvrđeno je da su stranke 20. listopada 2005. sklopile ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.100,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1. ugovora) te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (čl. 7. ugovora). Također je utvrđeno da se radi o kreditu za kupnju vozila (čl. 3. ugovora).

7. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

11. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

12.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. U tom je slučaju teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati.

12.2. Tuženik je predložio izvođenje dokaza saslušanjem osobnog bankara, no od tog je dokaznog prijedloga odustao u podnesku od 21. ožujka 2025. (list 123 spisa). Nije predlagao izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja.

12.3. Prema tome, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača

12.4. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

13. Iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za kupnju vozila čime je dokazano njegovo svojstvo potrošača. Posve je neodlučno je li tužitelj kao potrošač sklopio ugovor o kreditu za kupnju vozila ili stana.

14. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetan dio čl. 7.2. ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ugovorena isplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (toč. I izreke).

15. Kako je odredba ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, takva se odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji je platio zbog rasta tečaja i iznosa obračunatog prema tečaju CHF koji je važio na dan isplate kredita.

16.1. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetne sporne odrede utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 18. rujna 2021. pa petogodišnji zastarni rok nije protekao u odnosu na tražbinu tužitelja obuhvaćenu zahtjevom iz tužbe.

16.2. Nije osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev iz preinačene tužbe iz podneska od 7. studenog 2022. kojim je zahtjev za isplatu povišen. Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje od 21. listopada 2022. (list 92-98 spisa) sud nalazi utvrđenim da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja od početka otplate kredita pa do isplate kredita iznosi ukupno 1.271,32 eura (pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže su navedeni u stupcima 6 i 12 tabele 1. na stranici 4 - 6 nalaza, list 95-97 spisa)

18. Stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka. Tuženik je na ročištu održanom 9. srpnja 2025. naveo da ne predlaže saslušanje vještakinje. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje kao jasno, stručno i obrazloženo. Prigovori koje iznosi tuženik istaknuti u pravcu da namjera stranaka nije bila ugovaranje fiksnog tečaja CHF su pravne naravi o kojima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda.

19. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je zahtjev za isplatu iznosa od 1.271,32 eura te je odlučeno kao u toč. II izreke.

20. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose svakog pojedinog anuiteta odlučeno u granicama tužbenog zahtjeva (dio toč. II izreke).

21. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04), a za razdoblje nakon toga na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora (1.934,94 eura) te priloženom troškovniku.

23. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 01.02.2022. i 07.11.2022. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1) kao i trošak pristupa na ročišta 20.09.2022., 09.07.2025. i 09.09.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.500,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.798,63 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na presudu jer je prema noveliranoj odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/18, 51/23), koja je stupila na snagu 20. svibnja 2023., tužitelj kao potrošač oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.