Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-248/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VB, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Poreču, protiv tuženika DONATO d.o.o., OIB: 76235637370, iz Poreča, Buići 30, koji zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Pr-13/2024-57 od 6. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovna, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Pr-13/2024-57 od 6. svibnja 2025.,
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu za iznos od 3.384,00 eura skupa sa zatraženim kamatama na ovaj iznos,
b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu za iznos od 2.256,00 eura skupa sa zatraženim kamatama, na način da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za ovaj iznos i sudi se:
"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime sudskog raskida ugovora o radu štetu i u daljnjem iznosu od 2.256,00 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana."
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Pr-13/2024-57 od 6. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i pod točkom IV. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi štetu tužitelju u iznosu od 3.384,00 eura s dosuđenim kamatama na ime sudskog raskida ugovora o radu.
III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom V. izreke, presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Pr-13/2024-57 od 6. svibnja 2025., tako da sada glasi:
"Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.573,13 eura u roku od petnaest dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka."
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2013., te da su svi prekidi radnog odnosa od tada pa do lipnja 2023. prividni (točka I. izreke). Istom su presudom prihvaćeni tužbeni zahtjevu za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu tuženika od 30. lipnja 2023. nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka II. izreke), kao što je prihvaćen i zahtjev tužitelja da se sudski raskida važeći radni odnos tužitelja kao radnika, kod tuženika kao poslodavca, a dan raskida radnog odnosa utvrđuje se s 25. srpnja 2023. (točka III. izreke). Isto tako, pobijanom presudom prihvaćen je i dio tužbenog zahtjeva tužitelja tako što je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime sudskog raskida ugovora o radu štetu u iznosu 3.384,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), a koje na taj iznos teku od 25. srpnja 2023. pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok je u dijelu iznad dosuđenog do iznosa 9.024,00 eura, odnosno za iznos 5.640,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen (točka IV. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 762,54 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok je u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbijen (točka V. izreke).
2. Protiv te presude žale se obje stranke.
2.1. Tužitelj je pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njegov zahtjev i pod točkom IV. izreke, kojim je djelomično odbijen njegov zahtjev, kao što pobija i točku V. izreke, kojom mu je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev. Tužitelj je zatražio i troškove žalbenog postupka.
2.2. Tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom II. i III. izreke, kojim su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkom V. izreke, kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva za naknadom troškova postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači tako da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku naknade troškovi postupka.
3. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
3.1. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju stranke jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog stranaka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2013. do lipnja 2023., zahtjev da nije nedopuštena odluka tuženika od 30. lipnja 2023. kojima mu je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu, a slijedom toga i zahtjev da mu kod tuženika nije prestao radni odnos, kao i zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
6. Između stranaka nije sporno da je odlukom o otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je imao sklopljen s tuženikom od 31. ožujka 2023., kao što nije sporno ni da je tužitelj podnio tuženiku zahtjeve za zaštitu prava protiv navedene odluke, kojem nije udovoljeno i da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.
6.1. Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbu članka 116. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o izvanrednom otkazu.
7. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje
- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023. proizlazi da je tužitelj kod tuženika obavljao poslovne konobara na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 31. ožujka 2023., a koji mu je otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega da nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca nije moguć pa je tom odlukom određeno da radniku prestaje radni odnos dostavom odluke,
- da iz obrazloženja te odluke proizlazi kako je 22. lipnja 2023. tužitelj došao na posao u alkoholiziranom stanju, narušavao disciplinu na radnom mjestu, zanemarivao radne obveze i odbijao izvršavati radne zadatke, da mu je padao pribor za jelo, čaše, hrana i piće, te da je ugrožavao svoje zdravlje i zdravlje prisutnih gostiju, kao što proizlazi i da je tužitelju predložena provjera prisutnosti alkohola u organizmu, ali da je to odbio,
- da iz rukom pisane izjave, za koju tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je istu potpisao tužitelj 22. lipnja 2023., proizlazi da je tog dana došlo do narušavanja discipline na radnom mjestu od strane tužitelja,
- da iz dopisa HZMO od 26. listopada 2023. proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika do 1. siječnja 2013. pretežno na određeno puno radno vrijeme (sezonski), a od 1. siječnja 2013. do 16. listopada 2022. bio je zaposlen na neodređeno s punim radnim vremenom, kao i u razdoblju od 1. travnja 2023. do 18. srpnja 2023.,
- da je tužitelj kod tuženika radio u razdoblju od 2013. do 2023. bilo na određeno vrijeme kao sezonski radnik bilo na neodređeno vrijeme,
- da iz iskaza svjedokinje OB, supruge tužitelja, proizlazi kako ju je spornog 22. lipnja 2023. telefonom nazvala TB, inače z.z. tuženika, kada ju je pitala je li vidjela supruga u kojem je stanju došao na posao, pa da joj je rekla da će morati tužitelj potražiti drugi posao jer da je došao na posao pijan ili pod nekim drugim sredstvima, a kada je došla kući da je zatekla tužitelja, koji da nije vidjela bio pijan, niti da on ima problem s alkoholom, ni s nekim drugim nedozvoljenim supstancama, što u svom iskazu potvrđuje i svjedokinja BB, rođakinja tužitelja, jer je iskazala da tužitelj nema problem s alkoholom, dok vezano za konkretan događaj od 22. lipnja 2023. nema neposrednih saznanja,
- da iz iskaza svjedoka ŽB, sina z.z. tuženika, proizlazi kako je predmetnog dana tužitelju dvaput ispala tacna, da ga je njegova majka zamolila da ide kući i da se sredi, ali da je tužitelj to odbio, pa da je između njih došlo do rasprave, nakon čega da je tužitelj potpisao malu bijelu cedulju te da tužitelj ima problem s alkoholom i da više ne može funkcionirati,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako poriče da bi imao problem s alkoholom ili drogom, a dana 22. lipnja 2023. da je pio lijekove Zaldiar, Ketonal i Normabel, jer je imao slomljena rebra, dok da potvrdu nije napisao, niti potpisao i da je otkaz dobio jer je star i bolestan i ima 50 godina, a da se zaposlio na drugom mjestu pa da se preporodio,
- da iz iskaza z.z. tuženika TB proizlazi da tužitelj pije, ali da to poriče, kao i njegova obitelj, da on ne pije svaki dan, ali da se unatrag godinu dana to događa češće i da je upozoravan češće, ali da mu je sve to tolerirano, da je spornog dana zamolila tužitelja da ode kući i nazvala njegovu suprugu da dođe po njega, da bi ona rekla da ne može jer da je na poslu, kao što proizlazi i da mu nije spominjala otkaz, ali da je ona napisala tekst na tom papiriću, koji je tužitelj potpisao, dok da su mu sutradan ona i suprug rekli da dalje više ovako ne može, da će morati ići na liječenje, ali da je on to odbio, a inače, na tužiteljev rad da nije imala primjedbi, da je u njega imala povjerenja i da su ga gosti jako voljeli, s time što je tužitelj bio na bolovanju zbog slomljenih rebara, a bolovanje tužitelja zbog slomljenih rebara među strankama nije sporno,
- da je potpis tužitelja na potvrdi u kojoj se navodi:"dajem otkaz danas 22.06. u12 sati osobno dajem otkaz jer dolazim na posao pijan i pod nekim drugim sredstvima".
- da iz nalaza i mišljenja vještaka ABC dipl. ing., proizlazi da je tužitelj skriptor spornog potpisa, koji je u cijelosti prihvatio sud,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. ABC, a koji je sud u cijelosti ocijenio potpunim, razumljivim i sukladnim pravilima struke i koji je prihvatio, proizlazi kako je tužiteljevo ponašanje u vremenu prije 22. lipnja 2023. i na taj dan moglo biti povezano s lijekovima koje je u to vrijeme uzimao (Ketonal DUO, Zaldiar, Normabel). Navedeni lijekovi da su bili indicirani radi bolova koji su bili uzrokovani serijskom frakturom rebara, a radi koje ozljede je tužitelj bio na bolovanju od 10. travnja 2023. do 31. svibnja 2023., pa da su navedeni lijekovi i pojedinačno i u kombinaciji – mogli utjecati na psihofizičko zdravlje tužitelja u mjesecu lipnju 2023. Predmetni lijekovi da su mogli izazvati omamljenost i opuštenost mišića, zbog čega da su treće osobe s obzirom na utjecaj tih lijekova, mogle zaključiti da je tužitelj zbog uzimanja istih pod utjecajem alkohola.
7.1. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud smatrao da nije nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj 22. lipnja 2023. došao na posao pod utjecajem alkohola, pri čemu je naglasio da alkoholiziranost na radnom mjestu ne mora obavezno predstavljati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, već ista, ako i postoji i nedvojbeno je utvrđena, mora imati značaj osobito teške povrede radne obveze zbog koje u okviru svih okolnosti konkretnog slučaja nastavak radnog odnosa više nije moguć, pa da bi takav izvanredni otkaz bio opravdan uz činjenicu da je tužitelj upravo u alkoholiziranom stanju izvršio još neku povredu radne obveze, kada bi bio pod utjecajem alkohola, a što u ovom slučaju nije utvrđeno da bi bio, odnosno da bi počinio štetu poslodavcu ili da je na takvom radnom mjestu gdje postoji velika opasnost da se može počiniti šteta ili dovesti u opasnost druge radnike, a kada je taj radnik već prije upozoravan zbog konzumacije alkohola na radnom mjestu.
7.2. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da je u konkretnom slučaju teret dokaza tih činjenica bio na tuženiku, a tuženik da to u postupku nije dokazao, dok samo navođenje u odluci o otkazu ugovora o radu da je tužitelj 22. lipnja 2023., došao na posao u alkoholiziranom stanju, da narušava disciplinu na radnom mjestu, da zanemaruje radne obveze, da odbija izvršavati radne zadatke i da mu je predložena provjera prisutnosti alkohola u organizmu i što da je isti odbio, samo po sebi ne znači da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola, ako se imaju u vidu činjenice utvrđene medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi kako je tužiteljevo ponašanje u vremenu prije 22. lipnja 2023. i na taj dan moglo biti povezano s lijekovima (Ketonal DUO, Zaldiar, Normabel). koje je u to vrijeme uzimao, a koji su lijekovi bili indicirani radi bolova koji su bili uzrokovani serijskom frakturom rebara kod tužitelja. Budući da je tužitelj zbog te ozljede bio na bolovanju od 10. travnja 2023. do 31. svibnja 2023., to je vještak zaključio da su lijekovi pojedinačno i u kombinaciji – mogli utjecati na psihofizičko zdravlje tužitelja u mjesecu lipnju 2023. i da su mogli izazvati omamljenost i opuštenost mišića, zbog čega da su treće osobe s obzirom na utjecaj tih lijekova, mogle zaključiti da je tužitelj zbog uzimanja istih pod utjecajem alkohola.
7.3. Isto tako, prvostupanjski je sud naveo da na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno ni da je tužitelju od strane tuženika predloženo da izvrši alkotestiranje jer o tome u svom iskazu z.z. tuženika i ne govori, već iskazuje da je kritičnog dana tužitelj bio pijan i da je zatraženo od njega da ode kući, a što potvrđuju i saslušani svjedoci, dok svjedok ĐB navodi da je tužitelju više puta ponuđeno alkotestiranje, a je li i konkretnog dana to mu nije poznato, zbog čega je taj sud zaključio da su ovi navodi u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu - da je ta mjera predložena, a tužitelj da je to odbio – tek paušalno navedeni, pa je smatrao utvrđenim da tužitelju od strane tuženika predmetnog dana nije predloženo alkotestiranje u skladu s odredbama pozitivnih propisa, kojima se uređuje ista materija, konkretno odredbom članka 59. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. – u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisano da se provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom. Ako radnik odbije pristupiti provjeri smatra se da je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti. Poslodavac je obvezan udaljiti s mjesta rada radnika koji je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti sve dok je pod njihovim utjecajem. Ako radnik odbija napustiti mjesto rada, radnika će po pozivu poslodavca udaljiti nadležna redarstvena služba.
7.4. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da tuženik tvrdi da je poduzeo mjere zaštite na radu sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2023., a koje glasi: „Alkoholiziranost radnika poslodavac mora utvrđivati prikladnim mjerama na način propisan odredbama Zakona o zaštiti na radu, osim u slučaju kada činjenica alkoholiziranosti među strankama nije sporna jer je radnik u mjerodavno vrijeme sam priznao svoju alkoholiziranost zbog koje, s obzirom na stanje u kojem je bio, objektivno nije mogao obavljati poslove i radne zadatke na svom radnom mjestu.“, pa je stajalište toga suda, s obzirom na sve navedeno, da unatoč tome što u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2023. stoji kako je tužitelju predložena i provjera prisutnosti alkohola u organizmu, odnosno alkotestiranje i da je on odbio pristupiti toj provjeri, uz to unatoč upozorenjima i opomenama iznijetom od strane njegovog nadređenog da je nastavio s tim ponašanjem, da tuženik nije postupio sukladno citiranim odredbama ZZR-a, a posebno kada se ima u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke i tvrdnja tužitelja da predmetnog dana nije bio pod utjecajem alkohola, već pod utjecajem lijekova za bolove te da je na posao došao unatoč tome, a na inzistiranje tuženika.
7.5. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud smatrao da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj upravo zbog alkoholiziranosti na radnom mjestu 22. lipnja 2023. narušavao disciplinu na radnom mjestu, zanemarivao svoje radne obveze, da mu je ispadao pribor za jelo, čaše, hrana i piće, odnosno da nije utvrđeno da su bile ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno odredbi članka 116. ZR-a, i da sve navedeno u svojoj ukupnosti predstavlja opravdani razlog tuženika za otkaz ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, pa da za tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega je utvrdio da odluka o otkazu nije dopuštena.
8. Budući da je tužitelj na temelju odredbe članka 125. stavku 1. ZR-a zatražio sudski raskid radnog odnosa iz razloga što mu u odnosu na cjelokupni tijek događaja nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, to je prvostupanjski sud prihvatio i ovaj zahtjev, pri čemu je tužitelju dosudio i naknadu štete u visini od tri mjesečne ugovorene plaće koja je ugovorena mjesečno bruto iznos od 1.128,00 eura kako to proizlazi iz ugovora o radu od 31. ožujka 2023., pri čemu je uzeo u obzir trajanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika, njegovu životnu dob te da je u obvezi uzdržavati jedno dijete koje se još školuje, dok je zahtjev za više traženo po ovoj osnovi odbio.
9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima stranaka nisu dovedeni u sumnju.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije osnovan tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2013. i da su svi prekidi radnog odnosa od tada pa do lipnja 2023. prividni, i to nakon što je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj kod tuženika do 1. siječnja 2013. bio pretežito zaposlen na određeno puno radno vrijeme (sezonski), a od 1. siječnja 2013. do 16. listopada 2022. bio je zaposlen na neodređeno s punim radnim vremenom, kao što je to bio i u razdoblju od 1. travnja 2023. do 18. srpnja 2023.
10.1. Kako je taj sud na temelju sporazuma o raskidu ugovora o radu od 16. listopada 2022. utvrdio da je tužitelj s tuženikom sporazumno raskinuo ugovor o radu koji je imao na neodređeno vrijeme, dakle, tužitelj je tim sporazumom pristao na sporazumni raskid radnog odnosa s tuženikom, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da ovim zahtjevom ne može osnovano tražiti utvrđenje da je od 1. siječnja 2013. do lipnja 2023. bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika, zbog čega je pravilno ovaj dio zahtjeva tužitelja odbijen.
10.2. Na pravilnost pobijane odluke u ovom dijelu ne utječu ni žalbeni navodi, pa tako ni podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, iz kojih proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika do 1. siječnja 2013. pretežito na određeno vrijeme (za sezonske poslove kako to propisuje odredba članka 16. ZR-a), a nakon toga na neodređeno vrijeme do 16. listopada 2022., kada mu je sporazumno prestao radni odnos, pa i iz tih podataka proizlazi da nije bio neprekidno u radnom odnosu kod tuženika od 1. siječnja 2013. do lipnja 2023. kako to tvrdi, jer je nakon 16. listopada 2022. ponovno zasnovao radni odnos kod tuženika 31. ožujka 2023. sklopljenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, koji mu je otkazan odlukom o izvanrednom otkazu 30. lipnja 2023., za koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije dopuštena, suprotno žalbenim navodima tuženika.
11. Naime, prema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
11.1. Imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda koje se temelji na nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. ABC, a koji je u cijelosti prihvatio taj sud, da je tužiteljevo ponašanje u vremenu prije 22. lipnja 2023. i na taj dan moglo biti povezano s lijekovima (Ketonal DUO, Zaldiar, Normabel) koje je u to vrijeme uzimao, a koji su bili indicirani radi bolova koji su bili uzrokovani serijskom frakturom rebara i da su navedeni lijekovi i pojedinačno i u kombinaciji – mogli utjecati na psihofizičko zdravlje tužitelja u mjesecu lipnju 2023. jer da su ti lijekovi mogli izazvati omamljenost i opuštenost mišića, zbog čega da su treće osobe s obzirom na utjecaj tih lijekova, mogle zaključiti da je tužitelj zbog uzimanja tih lijekova pod utjecajem alkohola, to neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da je tužitelj 22. lipnja 2023. došao na posao u alkoholiziranom stanju, da je narušavao disciplinu na radnom mjestu, da je zanemario radne obveze, da je odbio izvršavati radne zadatke jer to nije dokazao, kao što nije dokazao ni da mu predložena provjera prisutnosti alkohola u organizmu, a što da je on odbio.
11.2. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj počinio navedene povrede, a na kojem je teret dokaza na temelju odredbe članka 135. ZR-a, to je shodno tome pravilno prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da odluka o otkazu nije dopuštena i kada je prihvatio zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu jer su u ovom slučaju prema mišljenju i ovog suda ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a.
11.3. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika
11.4. U odnosu na zatraženu naknadu štete pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada ju je tužitelju dosudio u iznosu od tri ugovorene mjesečne plaće u iznosu od 3.384,00 eura bruto (koja je ugovorena ugovorom o radu) jer mu prema mišljenju ovoga suda pripada pravo na pet ugovorenih mjesečnih plaća. Kako je tijekom postupka utvrđeno trajanje radnoga odnosa tužitelja kod tuženika (s prekidima od 1999.), starost tužitelja (50. god.) i obveza uzdržavanja koja ga tereti (jedno dijete), to mu pripada i daljnji iznos od 2.256,00 eura, dok mu više zatraženi iznos po ovoj osnovi u iznosu od 3.384,00 eura ne pripada, kao što mu pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), zbog čega je pobijanu odluku u odnosu na ovaj zahtjev djelomično trebalo potvrditi, a djelomično preinačiti i dosuditi tužitelju daljnji iznos od 2.256,00 eura s pripadajućim kamatama.
12. Inače, ostali žalbeni navodi stranaka sadržajno su prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja prihvaća i ovaj sud, što se ponovno navodi.
13. Budući da je djelomično uvažena žalba tužitelja i preinačena je djelomično odluka o glavnoj stvari, to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, trebalo preinačiti i odluku o troškovima postupka, s time što je tužitelj zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a uspio u ovom sporu sa 62%, a tuženik s 38%, pa primjenjujući tu odredbu uspjeh tužitelja iznosi 24% (62-38=24), a imajući na umu spornu osnovu i visinu zahtjeva.
13.1. Troškovi tužitelja koji su bili potrebni za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, odnose se na sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.- u daljnjem tekstu: Tarifa), za zastupanja na pet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (27. listopada 2023., 14. veljače 2024., 4. listopada 2024., 22. studenog 2024. i 7. ožujka 2025.) po 100 bodova prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, za sastavljanje jednog obrazloženog podnesaka od 22. siječnja 2025., 100 bodova prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, kao i za sastavljanje žalbe od 12. travnja 2024. prema Tbr. 10. točki 1. Tarife 125 bodova, ukupno 825 bodova, koji bod pomnožen s vrijednošću boda od 2,00 eura određen Tbr. 54. Tarife, čini iznos od 1.650,00 eura, a što u pripadajući PDV-e čini iznos od 2.062,50 eura, od kojeg iznosa prema uspjehu u parnici od 24% tužitelju pripada iznos od 495,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti iznos od 1.000,00 eura plaćen na ime predujma za trošak vještačenja koji su tužitelju priznati u cijelosti jer su bili potrebni za parnicu, tako da trošak postupka tužitelja iznosi 1.495,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak za sastavljanje žalbe prema Tbr. 10. točki 1. Tarife, prema uspjehu u ovom postupku u iznosu od 78,13 eura, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 1.573,13 eura, a koji mu je iznos u obvezi naknaditi tuženik, dok tuženiku trošak ne pripada.
14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča
