Poslovni broj: Gž-2225/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća dioničko društvo za osiguranje, OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1136/2022 od 29. svibnja 2024., 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1136/2022 od 29. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom točkom III. izreke kojim tužitelju nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka.
II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1136/2022 od 29. svibnja 2024.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja
b) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka za iznos od 2.059,77 eura,
c) preinačuje u dijelu odluke o trošku pod točkom III. izreke na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 242,16 eura odbija kao neosnovan.
III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.297,42 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), dok je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih od 3. ožujka 2022. do 29. svibnja 2024. odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.301,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv navedene prvostupanjske presude žale se obje stranke.
2.1. Tužitelj je pobija u dijelu izreke kojim mu nisu dosuđeni svi troškovi parničnog postupka zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.
2.2. Tuženik je pobija u dijelu izreke pod točkom I. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen, kao i u odluci o troškovima pod točkom III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije i tuženiku dosude troškovi postupka.
2.3. Obje stranke zatražile su naknadu troškova žalbenog postupka.
2.4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
2.5. Žalba tužitelja protiv odluke o trošku nije osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, a djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu nastalu na vozilu tužitelja u prometnoj nesreći koja se desila 19. veljače 2022.
5.1. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija ni odgovornost tuženika, kao što nije sporno ni da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 6.636,14 eura, međutim sporno je daljnje potraživanje naknade imovinske štete u visini od 9.297,42 eura jer tužitelj smatra da nije u potpunosti obeštećen isplatom u mirnom postupku.
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se prometna nesreća dogodila 19. veljače u mjestu [adresa] na način da je tužitelj svojim vozilom ([registarska oznaka]) udario u vozilo( [registarska oznaka]) koje je naglo zakočilo radi izbjegavanja divljači, uslijed čega je vozilo tužitelja pretrpjelo totalnu štetu.
6.1. Iz priloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke ing. ČU proizlazi da visina potpune ili totalne štete na predmetnom vozilu tužitelja zajedno s PDV-om iznosi 15.933,56 eura, pri čemu je vještak kao polazište koristio novonabavnu cijenu predmetnog vozila u trenutku izrade nalaza, uzimajući novonabavnu vrijednost tehničkog nasljednika predmetnog vozila umanjenu za 10 %, koja je iznosila 54.388,85 eura, navodeći kako izražena osnovica koja se navodi u polici kasko osiguranja nije odlučna za utvrđivanje visine štete, nego kao takva predstavlja samo najveći iznos koji se može isplatiti temeljem navedene police. U svezi s procjenom vrijednosti ostatka vozila, istaknuto je kako je ista procijenjena na temelju opsega nastalih oštećenja, starosti vozila i činjenice da se vozilo više ne proizvodi i to u iznosu do najviše 30 % tržne vrijednosti vozila.
7. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini naknade štete, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za pobijani iznos od 9.297,42 eura jer je pravilno utvrdio da, s obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ČU, tužitelj nije u potpunosti obeštećen isplatom imovinske štete od strane tuženika u mirnom postupku, zbog čega nije u pravu tuženik kada prigovara da tužitelju po ovoj osnovi pripada samo plaćeni iznos u mirnom postupku od 6.636,14 eura a ne i daljnji iznos od 9.297,42 eura.
8. Isto tako neosnovano tuženik prigovara da je prilikom izračunavanja visine štete iznos naknade trebalo umanjiti za iznos obvezujuće ponude za otkup ostatka vozila od tužitelja po cijeni od 10,617,82 eura i u kojem slučaju bi ukupna visina štete iznosila 12.144,41 eura jer se stranke na to nisu obvezale ugovorom iz kojeg bi proizlazila obveza tužitelja da tuženiku ponudi ostatak vozila na otkup, kao ni obveza tuženika da od tužitelja otkupi preostalu vrijednost vozila. Stoga su neosnovani navodi o pogrešnoj procjeni vrijednosti ostatka vozila, jer su nalaz i mišljenje prometnog vještaka ČU izrađeni stručno i utemeljeni na relevantnim tržišnim podacima, te su povodom prigovora tuženika na raspravi dodatno dopunjeni i saslušanjem sudskog vještaka, pri čemu se ponavlja da ponuda za otkup ostatka vozila nije realizirana niti je predstavljala obvezujuću transakciju koja bi utjecala na visinu štete.
9. Slijedom navedenom, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ukupna šteta iznosi 15.933,56 eura, te da nakon odbitka već isplaćenih 6.636,14 eura preostaje iznos 9.297,42 eura koji je dosuđen tužitelju.
10. Žalbeni navodi da je spor trebao biti riješen isključivo temeljem kasko police osiguranja, a ne temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima o izvanugovornoj odgovornosti, nisu osnovani, jer iz tužbenog zahtjeva, utvrđenog činjeničnog stanja i dokaza proizlazi da je tužitelj tražio naknadu imovinske štete kao razliku između ukupne tržišne vrijednosti vozila i već isplaćenog iznosa, što je u skladu s odredbom članka 1085. i 1089. ZOO-a i opravdava primjenu općih odredbi o naknadi štete.
11. U svezi žalbenih navoda tužitelja u pogledu odluke o trošku ističe se da neosnovano tužitelj pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u dijelu kojim mu nisu priznati troškovi za sastavljanje podneska od 6. lipnja 2022. kojim je odgovorio na navode tuženika iz odgovora na tužbu, jer i prema pravnom shvaćanju ovog suda tužitelju nije trebalo priznati trošak za sastavljanje tog podneska, iako bi prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu, odvjetniku pripadala nagrada kao za tužbu. Ovo iz razloga jer su navodi iz tog podneska istovjetni onima iz tužbe, a tužitelj ih je mogao ponovo iznijeti i na ročištu.
12. Međutim, osnovano tuženik pobija odluku o troškovima postupka iz razloga što je pogrešno prvostupanjski sud naveo da je tužitelj u parnici uspio u cijelosti, unatoč protivljenju tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva zbog čega je za taj dio tužbeni zahtjev trebalo odbiti i priznati tužitelju parnični trošak razmjerno uspjehu u parnici. Budući da je tužitelj povukao zahtjev u iznosu od 868,58 eura, a tuženik se tome protivio, troškovi postupka morali su biti razmjerno umanjeni.
13. Dakle, odlučujući o parničnom trošku na temelju odredbi članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, ovaj sud smatra da strankama, imajući u vidu nespornu osnovu i spornu visinu, treba priznati njihov parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a razmjerno uspjehu tužitelja koji iznosi 95,75% i uspjehu tuženika od 8,5%.
13.1. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve parnične radnje poduzete od strane tužitelja koje su bile potrebne za vođenje parnice, a u visini prema Tarifi, i to u iznosu od 1,875,00 eura (uračunat i PDV), to je taj iznos trebalo umanjiti razmjerno uspjehu tužitelja u postupku (87,25%), tako da tužitelju za zastupanje u postupku pripada iznos od 1.635,94 eura, kojem iznosu je dodan iznos od 212,35 eura plaćen na ime troškova vještačenja (koji su mu priznati u cijelosti), i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 107,24 eura, u tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 2.059,77 eura, koji mu je iznos tuženik dužan naknaditi skupa sa zatraženim zateznim kamatama u smislu odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112./12., 25/13., 93/14. i 55/16.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
14. Odlučujući o troškovima stranaka na ime žalbenog postupka, ovaj je sud taj zahtjev tužitelja odbio jer nije uspio sa žalbom, kao što je odbio i zahtjev tuženika iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom u odnosu na glavnu stvar, a u odnosu na djelomični uspjeh u odnosu na odluku o troškovima postupka nisu mu nastali posebni troškovi, sve na temelju odredbi članka 154. stavka 1. i 5. ZPP-a.
15. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP- a i na temelju odredbi članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marija Šimičić
