REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2320/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvijestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NMKA d.o.o. Zagreb, Kaptol 25, OIB 44412206996, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pezo i partneri d.o.o. Zagreb protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB 40237608715, zastupan po punomoćniku Igoru Bezjaku, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž -775/2024-2 od 14. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-362/2021-23 od 11. prosinca 2023., na sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž -775/2024-2 od 14. siječnja 2025. zbog pravnog pitanja:

„Je li naručitelj obvezan (čl. 28. Zakona o javnoj nabavi - „Narodne novine“, broj 120/2016) po donošenju plana nabave pokrenuti novi postupak javne nabave ili mu je dopušteno u narednoj proračunskoj/poslovnoj godini nabavljati istu potrebnu robu na temelju još uvijek važećih i nerealiziranih ugovora zaključenih po provedenoj javnoj nabavi u prethodnoj poslovnoj godini?“

II. O troškovima nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž -775/2024-2 od 14. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-362/2021-23 od 11. prosinca 2023., u kojem je naveo pet pravnih pitanja zbog kojih smatra da bi ovaj sud trebao dopustiti reviziju. Uz navedeno, tužitelj tvrdi da mu je donošenje pobijane presude povrijeđeno pravo vlasništva, kao i pravo na pravično suđenje.

2. Odgovor na prijedlog podnio je tuženik, s prijedlogom da se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbaci ili odbije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

4. U ovom sporu tužitelj zahtijeva naknadu štete i naknadu troškova skladištenja robe koju je nabavio i bio je dužan isporučiti tuženiku prema ugovorima koji su sklopljeni nakon provedenog postupka javne nabave 2019. godine. Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev u suštini zbog toga što je u čl. 4. tih Ugovora ugovoreno da će naručitelj (tuženik) tijekom vremena na koje je sklopljen naručivati robu (količina koje je određena u članku 1. Ugovora) od isporučitelja prema svojim potrebama i nije u obvezi naručiti cjelokupnu planiranu količinu navedenu u specifikaciji. U konkretno slučaju tuženik je naručio 40% robe, a ostatak od 60% nije naručio, već je donio za slijedeću poslovnu godinu novi plan nabave te nakon provedenog postupka javne nabave sklopio ugovor sa drugim prodavateljem, a prema navodima predlagatelja za dopuštenje revizije u tom planu i ugovoru s novim isporučiteljem navedena je ista roba koju tuženik nije preuzeo od tužitelja (60%) prema prethodnom Ugovoru sklopljenim s tužiteljem.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pitanje navedeno u izreci ovog rješenja (a na koje se sadržajno svode 4. i 5. pitanje u tužiteljevom prijedlogu) važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da o tom pitanju nema prakse revizijskog suda, a potrebno je, posebice radi razvoja prava kroz sudsku praksu, zauzeti pravno shvaćanje o tome pitanju. Navedeno pitanje važno je za odluku u ovom sporu jer je odlučno (a) postoji li obveza osobe koja je subjekt javne nabave ispunjavati u cijelosti ili pretežitom dijelu preuzete ugovorne obveze u jednom proračunskom razdoblju, odnosno (b) kakav ima značaj činjenica da je tuženik od planirane (i u govoru specificirane robe) naručio samo 40% i (c) smatra li se to urednim ispunjenjem ugovornih obveza, posebno (d) ako je tuženik za slijedeću poslovnu godinu u planu nabave i ugovoru s novim prodavateljem ugovorio (obuhvatio) robu koja bila predmet prethodnog Ugovora sklopljenog s tužiteljem (je li bilo razumno da u novom planu nabave uzme u obzir i količinu robe po prethodnom ugovoru koja mu još nije bila isporučena njegovom voljom te slijedom toga planira i ugovori s novim prodavateljem manju količinu robe, odnosno poći od pretpostavke da već ima 60% robe koja se nalazila u skladištu tužitelja) ili je obvezan za novu proračunsku/kalendarsku godinu provesti novi postupak javne nabave.

6. Za ostala pitanja navedena u prijedlogu, kao i za povrede temeljnih ljudskih prava na koje se predlagatelj poziva, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije pa se u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, uzima da je prijedlog za ta pitanja i povrede temeljnih prava povučen.

7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić