REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-597/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, Đ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, kao pravnoga sljednika Nove hrvatske banke d.d., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, Zagreba, radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1637/2022-3 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8793/2021-10 od 6. lipnja 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1637/2022-3 od 17. studenoga 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8793/2021-10 od 6. lipnja 2022. u točkama IV. i VI. izreke i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki IV. izreke, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu 3.954,54 kn sa zateznim kamatama, u točki V. izreke, kojom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.500,00 kn i u točki VI. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnih troškova „preko dosuđenog iznosa“.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1370/2023-2 od 24. svibnja 2023. zbog pravnoga pitanja: „Počinje li zastara individualnog restitucijskog zahtjeva tužitelja kao potrošača prema tuženiku - Nova hrvatska banka d.d. (ranije Sberbank d.d./ranije Volksbank d.d.), po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s jednostranim odlukama banke, teći od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - kada je u kolektivnom sporu zaštite interesa potrošača postalo pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s jednostranim odlukama banke u odnosu na (pravnog prednika) tuženika ili zastara individualnog restitucijskog zahtjeva tužitelja kao potrošača prema tuženiku - Nova hrvatska banka d.d. (ranije Sberbank d.d./ranije Volksbank d.d.), po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s jednostranim odlukama banke, počinje teći od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine, kako je to zaključio drugostupanjski sud?“. Predložio je ovome sudu da ukine nižestupanjske presude.
3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je revizija protiv nje dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari zaključili da dio tužbenog zahtjeva, na koji se odnosi točka IV. izreke prvostupanjske presude, nije osnovan zato što je u zastari. Radi se o novčanome potraživanju tužitelja na ime nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, nižestupanjski sudovi pošli su od toga da je presuda u kolektivnom sporu u odnosu na nepoštenu i ništetnu promjenjivu kamatu iz ugovora o kreditu u švicarskim francima postala pravomoćna 13. lipnja 2014. pa su zaključili da od tada počinje teći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koji je istekao prije no što je tužitelj podnio predmetnu tužbu, za koju tvrde da je podnesena 4. studenoga 2021.
7. U činjenično i pravno podudarnoj situaciji ovaj je revizijski sud donio odluku poslovni broj Rev 808/2023-2 od 7. studenoga 2023. u kojoj je, glede pitanja kada počinje teći zastarni rok te kada nastupa zastara potraživanja potrošača prema Novoj hrvatskoj banci d.d., kao pravnom sljedniku Sberbank d.d., po osnovi preplaćenih iznosa anuiteta zbog promjena kamatnih stopa iz njihovog kreditnog odnosa koji je predmetom kolektivne zaštite iz postupaka koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 u kojim postupcima je prednik Sberbank d.d. bio jedan od tuženika, navedeno: "Zastara potraživanja potrošača prema Novoj hrvatskoj banci d.d. kao pravnom sljedniku Sberbank d.d., ranije Volksbank d.d., po osnovi preplaćenih iznosa anuiteta zbog promjena kamatnih stopa iz njihovog kreditnog odnosa koji je predmetom kolektivne zaštite iz postupaka koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 počinje teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.". To je i odgovor na predmetno revizijsko pitanje.
8. U ovome predmetu nižestupanjski su sudovi očito zanemarili to da je tek pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženice Sberbank d.d. odlučeno i o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama banke. Dakle, predmetna tražbina tužitelja nije u zastari.
9. Zbog pogrešnoga pravnog pristupa u odnosu na početak tijeka zastarnoga roka za spornu tražbinu nižestupanjski sudovi nisu obrazložili pitanje osnovanosti ovoga dijela tužbenoga zahtjeva glede njegove visine pa nije moguće preinačiti nižestupanjske odluke, već ih je valjalo ukinuti na temelju članka 391. stavka 7. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke). Pri tome se ističe da, iako je drugostupanjski sud odlučivao po tužiteljevoj žalbi i o točki V. izreke prvostupanjske presude i potvrdio prvostupanjsku presudu i u tome dijelu, time je dijelom izreke prvostupanjske presude tužitelj uspio u sporu, te je prvostupanjska presuda ovim rješenjem glede odluke o naknadi parničnih troškova ukinuta samo u onome njenome dijelu kojim je dio tužiteljeva zahtjeva po toj osnovi odbijen (točka VI. izreke).
10. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
