Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2126/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari RUMAT d.o.o. sa sjedištem u Rijeci, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, koga zastupa punomoćnica Senka Perhat Smiljanić, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-1256/2022-11 od 24. veljače 2023., dana 10. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1256/2022-11 od 24. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je povučena tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 91,01 eur/685,71 kn (slovima: devedeset jedan euro i jedan cent/šest stotina osamdeset pet kuna i sedamdeset jedna lipa), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 262,03 eur/1.974,27 kn (slovima: dvije stotine šezdeset dva eura i tri centa/jednu tisuću devet stotina sedamdeset četiri kn i dvadeset sedam lipa), kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, u dijelu pod točkom II. i III. izreke, tužena je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sadržajem navoda žaliteljica ne ukazuje na konkretne bitne povrede odredbi parničnoga postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Odlučne činjenice nisu sporne i proizlaze iz dokaza u spisu.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade odnosi se na plaćanje zajedničke pričuve za stan u [adresa]. za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 1. travnja 2022. Tužitelj navodi u tužbi da je tužena u ovom razdoblju bila stvarna vlasnica predmetnog stana iako je kao vlasnik bio upisan ML, tužena ga nije obavijestila o promjeni vlasništva na predmetnom stanu niti je plaćala pričuvu što je njena zakonska obveza, visina pričuve utvrđena je Međuvlasničkim ugovorom i pripadajućim aneksom.

7. Tužena je u odgovoru na tužbu priznala tužbu i tužbeni zahtjev "u svemu" protiveći se obvezi plaćanja troškova, nesporno je da je nakon podnošenja tužbe, dana 24. siječnja 2023. platila utuženo potraživanje zbog čega je tužitelj podneskom od 26. siječnja 2023. povukao tužbu i zatražio naknadu troškova postupka.

8. Suprotno shvaćanju žaliteljice, prvostupanjski sud je o naknadi troškova postupka odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 158. ZPP.

9. Prema odredbama čl. 158. st. 1. i st. 2. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove osim ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

10. U ovom slučaju nije sporno da je tužba povučena odmah nakon što je tužena priznala "tužbu i tužbeni zahtjev" i uplatila utuženi iznos.

11. Obveza plaćanja zajedničke pričuve zakonska je obveza vlasnika stana prema odredbi čl. 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 - dalje: ZV). Stoga obveza plaćanja proizlazi već iz nesporne činjenice da je tužena u spornom razdoblju bila stvarna vlasnica stana, u tom je smislu neodlučna okolnost koju ističe, naime da nije znala za postojanje duga niti joj je tužitelj dostavio opomenu prije tužbe. Ne postoji zakonska obveza upravitelja da prije podnošenja tužbe opomenom poziva na izvršenje zakonske obveze vlasnika stana. Okolnost da su uplatnice glasile na ime prijašnjeg vlasnika stana također nije odlučna niti je riječ o ikakvom propustu tužitelja već o propustu tužene da ga obavijesti o promjeni vlasništva stana. Kao što pravilno ističe tužitelj, takva obveza proizlazi iz čl. 7. Uredbe o održavanju zgrada (Narodne novine br. 64/97) ali i elementarne logike jer nije logično da bi upravitelj bio dužan kontinuirano nadzirati, istraživati i utvrđivati stanje vlasništva pojedinih nekretnina već je obveza pojedinih vlasnika da ga obavijeste o takvoj promjeni radi reguliranja zakonskih obveza u vezi zajedničkog održavanja zgrade koje proizlaze iz vlasničkog statusa. Stoga činjenica da tužena u spornom razdoblju nije bila evidentirana kao vlasnica stana (kod upravitelja i u zemljišnoj knjizi) proizlazi upravo iz njenog nesavjesnog postupanja te su bespredmetni navodi žalbe da nije dala povoda tužbi, povod je dala već samim neizvršenjem zakonske obveze plaćanja, neovisno o "svim okolnostima konkretnog slučaja".

12. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

13. Kako nije uspjela sa žalbom, neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka nastalih njenim podnošenjem (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. rujna 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić