Poslovni broj: Us II-156/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KAPETAN LUKA KRILO d.o.o. za prijevoz, turizam i usluge, OIB: 00186984900, Jesenice, Poljička cesta, Suhi potok 28, kojeg zastupa opunomoćenica Irena Krpan, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Palić i Partneri, Zagreb, Crvenog križa 33, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, OIB: 95857869241, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Agencije za obalni linijski pomorski promet, OIB: 27735395987, Split, Ulica grada Antofagaste 6 i TP LINE d.o.o., OIB: 62242135910, Zadar, Božidara Petranovića 4, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034- 02/25-01/185, URBROJ: 354-02/12-25-10 od 18. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv odluke o odabiru, broj: 2025-1-12/2025 od 31. ožujka 2025. naručitelja Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

2. Tužitelj u opširnoj tužbi ponavlja žalbene navode koje je isticao u žalbenom postupku pred tuženikom. Navodi da se ključni žalbeni navod odnosi na povredu u vezi s dostavom dodatne dokumentacije – tablice za izračun naknade za obavljanje javne usluge s razumnom dobiti, uzimajući u obzir internu stopu rentabilnosti, odnosno iznos obrtnih sredstava/inicijalno ulaganje s objašnjenjem. Smatra da je naručitelj postupio protivno članku 293. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 120/16. i 114/22.; u daljnjem tekstu: ZJN) pozvavši ponuditelja TP LINE d.o.o. da dostavi „dokumente/pojašnjenja“ (tablicu izračuna naknade za obavljanje javne usluge s razumnom dobiti, uzimajući u obzir internu stopu rentabilnosti, odnosno iznos obrtnih sredstava/inicijalno ulaganje s objašnjenjem) te ponovnim pozivanjem navedenog ponuditelja da dostavi dokaz o ugovorenoj jednokratnoj naknadi, nakon čega je odabrani ponuditelj dostavio novi dokument koji nije bio dostavljen uz inicijalnu ponudu. Poziva se na praksu Suda EU u vezi s pojašnjenjem traženih informacija ili dokumentacije. Smatra da je opisanim postupanjem naručitelja povrijeđeno načelo jednakog tretmana i načelo transparentnosti u korist odabranog ponuditelja.

2.1. Tužitelj nadalje osporava stav tuženika koji se odnosi na primjenu i procjenu kriterija – godine iskustva u obavljanju javnog prijevoza u teritorijalnom moru Republike Hrvatske/obalnom linijskom pomorskom prometu. Pogrešnim smatra stav tuženika da je na tužitelju teret dokazivanja da činjenice navedene u povijesnom izvatku iz sudskog registra odabranog ponuditelja nisu točne te da odabrani ponuditelj nema potreban broj godina iskustva u obavljaju javnog prijevoza u teritorijalnom moru/obalnom linijskom pomorskom prometu. Smatra da je u konkretnom slučaju naručitelj bio dužan postupiti u skladu s člankom 264. stavkom 4. ZJN-a odnosno člankom 263. stavkom

5. ZJN-a, što je propustio učiniti.

2.2. Sljedeći tužiteljev prigovor odnosi se na primjenu ocjene kriterija za odabir ponude – starost broda Proversa. U bitnom ističe da je naručitelj trebao uzeti kao vjerodostojan upisni list broda i izvadak iz registra brodova u kojemu je kao godina gradnje broda navedena 2022. godina. Smatra da nije bilo razloga sumnjati u točnost tog podatka te tražiti provjeru i ispravak, što je učinio naručitelj. Prigovara da je naručitelj dopustio ispravljanje i dostavu nove dokumentacije, nastale nakon otvaranja ponuda, koju dokumentaciju je uvažio pri odlučivanju o kriterijima za odabir najpovoljnijeg ponuditelja, čime je pogodovao jednom gospodarskom subjektu. Pored toga, tužitelj prigovara tome da su dokumenti s podacima o brodu Majestic Spirit (kasnijeg naziva Proversa) koji su priloženi uz ponudu sastavljeni na engleskom jeziku, što je protivno dokumentaciji o nabavi (u daljnjem tekstu: DON) i uputama ponuditeljima prema kojima sva dokumentacija o starosti broda mora biti na hrvatskom jeziku.

2.3. Tužitelj nadalje tvrdi da zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda ne sadrži činjenice vezane uz pojašnjenje ili upotpunjavanje informacija ili dokumentacije o starosti broda, što je u suprotnosti s Pravilnikom o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave („Narodne novine“, 65/17., 75/20. i 92/25.; u daljnjem tekstu: Pravilnik).

2.4. Naposljetku osporava zaključak tuženika u vezi sa žalbenim navodom koji se tiče dokaza da odabranom ponuditelju u posljednjih 12 mjeseci nije zaustavljen nijedan brod te u vezi s izračunom ukupnog broja bodova dodijeljenih odabranom ponuditelju.

2.5. Predlaže da Sud odredi privremenu mjeru zabrane sklapanja ugovora za obavljanje usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnoj brzobrodskoj liniji 9608 Korčula – (Prigradica) – Hvar – Split – i obratno, između naručitelja i odabranog ponuditelja do okončanja postupka po predmetnoj tužbi. Ističe da bi mu u slučaju sklapanja takvog ugovora nastala šteta od cca 1.000.000,00 eura te bi mu tržišna pozicija bila ozbiljno narušena. Podredno traži određivanje odgodnog učinka tužbe.

2.6. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i odluku o odabiru te tužitelju dosuditi troškove žalbenog postupka kao i troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura (tužba, prijedlog za privremenu mjeru i sastav podneska od 28. kolovoza 2025.).

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužiteljeve navode iz tužbe. Protivi se tužbenom zahtjevu i predlaže ga odbiti kao neosnovanog iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Iscrpno iznosi razloge zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim. Smatra da je naručitelj u cijelosti postupio sukladno ZJN- u.

3.1. U odnosu na navode tužitelja u vezi s kriterijima za odabir ponude - godine iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu, tuženik ističe da tužitelj, iako se poziva na članak 403. ZJN-a, u žalbenom postupku nije dokazao ono što je propisano stavkom 2. tog članka ZJN-a, odnosno nije dokazao da odabrani ponuditelj nema preko 11 godina iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu. Tuženik u cijelosti ostaje pri svojoj argumentaciji iz obrazloženja osporenog rješenja na temelju koje je ocijenio da je naručitelj pravilno (na temelju dokumentacije propisane za dokazivanje traženog uvjeta) dodijelio odabranoj ponudi 10 bodova po osnovi navedenog kriterija. Tužitelj je, sukladno pravilima dokazivanja iz članka 403. ZJN-a, u žalbenom postupku bio dužan dostaviti dokaze kojima bi eventualno dokazao da odabrani ponuditelj doista nema preko 11 godina iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu. Međutim, tužitelj takav dokaz nije dostavio. Dokaz kojeg tužitelj dostavlja tek uz tužbu predstavlja nedopušteni beneficium novorum. Naime, svi žalbeni navodi i dokazi za žalbene navode trebaju, sukladno članku 420. ZJN-a, biti navedeni i dostavljeni u žalbi. Da činjenice i dokazi koji nisu bili predmetom žalbenog postupka ne mogu biti predmetom razmatranja ni u upravnom sporu potvrđeno je brojnim presudama Suda. Nadalje ističe da su godine iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu propisane kao jedan od kriterija za odabir ponude, a ne kao dokaz sposobnosti gospodarskog subjekta kako to pogrešno smatra tužitelj. Dakle, nije riječ o dokazima sposobnosti gospodarskog subjekta, pa u tom smislu članak 264. stavak 4. ZJN-a na koji upućuje tužitelj nije primjenjiv. U konkretnom slučaju naručitelj nije imao potrebe zatražiti dodatnu dokumentaciju jer je na temelju podataka iz povijesnog izvatka iz sudskog registra utvrdio da je odabrani ponuditelj udovoljio uvjetu za dodjelu maksimalnih 10 bodova jer ima preko 11 godina iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu, a takvo utvrđenje tužitelj ni u žalbenom postupku ni u tužbi nije osporio.

3.2. Tuženik nadalje navodi da tužitelj u točki 5. tužbe iskrivljuje činjenice na način koji mu odgovara da bi Sud doveo u zabludu. Primjerice, ističe da naručitelj nije imao pravo tražiti ispravak dokumentacije koju je odabrani ponuditelj dostavio uz ponudu i uvažiti ispravljenu dokumentaciju. Tuženik naglašava da je naručitelj postupao upravo na temelju molbe samog tužitelja da se provjeri podatak o starosti broda Proversa (kojeg nudi odabrani ponuditelj) s obzirom na različite podatke navedene u dostavljenoj dokumentaciji. Pored toga, tuženik ističe da je takvo postupanje naručitelja sukladno praksi tuženika izraženoj u nizu odluka, potvrđenoj praksom Suda (primjerice, presuda, poslovni broj: Us II-237/22 od 25. siječnja 2023.) prema kojoj se u slučaju nesukladnosti/nejasnoća/proturječnosti podataka u različitim dokumentima dostavljenima uz ponudu zahtijeva od naručitelja da takve podatke provjeri primjenom odgovarajućih instituta ZJN-a kako bi točno utvrdio činjenice, a posebice kada je riječ o kriterijima za odabir ponude kada je takvo razjašnjenje nužno kako bi se pravilno dodijelili bodovi prema propisanim kriterijima i posljedično pravilno rangirala ponuda. Tuženik skreće pozornost na presudu ovoga Suda, poslovni broj: Us II-257/24 od 14. siječnja 2025. kojom Sud potvrđuje da kada se u ponudi nalaze različite informacije u pogledu podatka važnih za primjenu kriterija za odabir ponude, to čini ponudu nerazumljivom i zahtijeva korištenje instituta pojašnjenja. Slijedom iznesenog tuženik zaključuje da je naručitelj imao obvezu pravilno i potpuno utvrditi činjenice u pogledu starosti broda Proversa jer o njima ovisi dodjela bodova s obzirom na to da je starost broda jedan od kriterija za odabir ponude. Polazeći od činjenice da se, po prirodi stvari, ponude provjeravaju i ocjenjuju nakon otvaranja ponuda, tuženik smatra neosnovanim tužiteljev prigovor da je naručitelj poduzimao radnje radi provjere podatka o starosti broda Proversa nakon otvaranja ponuda. U odnosu na tužiteljev prigovor da je naručitelj prihvatio dokument (novi upisni list) koji je izdan nakon otvaranja ponuda, tuženik ističe da nije riječ o izmjeni ponude niti pregovaranju u vezi s kriterijem za odabir ponude, kao što ističe tužitelj, već o otklanjanju očite pogreške u upisnom listu dostavljenom u ponudi.

3.3. Osvrćući se na navode tužitelja u vezi s jezikom ponude, tuženik ističe da se odredbe DON-a u vezi s jezikom ponude odnose na ponudbenu dokumentaciju, a ne na dokumentaciju koju je naručitelj pribavio u postupku pregleda i ocjene ponuda. Međutim, bez obzira na navedeno, tuženik naglašava da se u dokumentima koji se odnose na godinu gradnje broda, a koji dokumenti su priloženi zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda, nalazi novi upisni list dostavljen na hrvatskom jeziku na kojemu je podatak o godini gradnje broda naveden na hrvatskom jeziku.

3.4. U vezi s navodima tužitelja o nepravilnostima zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, tuženik ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

3.5. Tuženik je prihvatio navod tužitelja u odnosu na dokaz da brodaru u posljednjih 12 mjeseci nije zaustavljen niti jedan brod, međutim, zaključio je da tri boda koja su nepravilno dodijeljena odabranom ponuditelju ne utječu na konačan ishod jer je prema propisanim kriterijima za odabir ponude odabranom ponuditelju dodijeljeno ukupno 100 bodova, a tužitelju 88,43 boda. Stoga je taj žalbeni navod tuženik ocijenio neosnovanim jer u konačnici, s obzirom na navedeno, ne utječe na zakonitost odluke o odabiru. Isto je navedeno i u odnosu na tužiteljev navod u pogledu pogrešnog obračuna ukupnog broja bodova tužiteljeve ponude, jer točan izračun ukupnog broja bodova (88,44 umjesto 88,43) ne bi doveo do promjene u rangiranju ponuda, odnosno i dalje bi odabrana ponuda imala veći broj bodova od tužitelja.

3.6. Što se tiče tužbenih navoda kojima se osporava postupanje naručitelja u vezi s dopunom ponude odabranog ponuditelja tuženik ističe da se o istovjetnim žalbenim navodima iscrpno očitovao u obrazloženju osporenog rješenja, pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na odgovarajući dio obrazloženja rješenja. Naglašava da je u konkretnom slučaju riječ o upotpunjavanju i dostavi nužnih informacija i dokumentacije u odnosu na podatke i dokumente navedene i dostavljene u ponudi odabranog ponuditelja, a u svrhu utvrđivanja da je njegova interna stopa rentabilnosti u okviru interne stope koja je određena u mjerodavnom Programu državne potpore. Smatra da dostava dokumenata koje je zatražio naručitelj od odabranog ponuditelja nije dovela do izmjene ponude, već upravo suprotno, na temelju zaprimljenih dokumenata/podataka, naručitelju je omogućen izračun naknade za obavljanje predmetne javne usluge.

3.7. Neosnovanim smatra tužbene navode u vezi s Odlukom Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011., ističući da se na tu Odluku poziva samo naručitelj u svom odgovoru na žalbu, a ne i tuženik u obrazloženju rješenja s obzirom na to da navodi naručitelja u tom smislu nisu bili odlučni.

3.8. Praksu Suda Europske unije na koju se poziva tužitelj tuženik smatra neprimjenjivom u konkretnom slučaju zbog različite činjenične i pravne situacije.

3.9. Prijedlog za određivanje privremene mjere odnosno odgodnog učinka tužbe smatra neosnovanim jer nisu ispunjene pretpostavke prihvaćanje prijedloga iz članka 42. stavaka 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS).

3.10. Predlaže da Sud odbije prijedlog za određivanje privremene mjere odnosno odgodnog učinka tužbe kao i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. U slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, predlaže da Sud riješi stvar u skladu sa člankom 117. stavkom 1. ZUS-a i člankom 434. stavkom 4. ZJN-a.

4. Zainteresirana osoba Agencija za obalni linijski pomorski promet (naručitelj) u odgovoru na tužbu navodi da je u žalbenom postupku pred tuženikom iznijela sve odlučne činjenice. Ističe da prihvaća sva pravna shvaćanja tuženika iznesena u osporenom rješenju. Smatra da je tuženik u žalbenom postupku pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio relevantno materijalno pravo. Predlaže odbijanje žalbe.

5. Zainteresirana osoba TP LINE d.o.o. nije dostavila odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, ovaj Sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik je iznio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio žalbu tužitelja, odgovorivši pritom na sve žalbene navode, a koje žalitelj ponavlja i u tužbi.

8. Iz spisa proizlazi da je naručitelj 18. listopada 2024. objavio u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske poziv na nadmetanje s DON-om, u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2024/S F02-0010803, predmet nabave: obavljanje javne usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnoj brzobrodskoj liniji 9608 Korčula – (Prigradica) – Hvar – Split i obratno. Kriteriji za odabir ponuda propisani su sukladno Uredbi o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, 31/14.; u daljnjem tekstu: Uredba).

9. U predmetnom postupku javne nabave dostavljene su dvije ponude (ponuda tužitelja i ponuda ponuditelja TP Line d.o.o.) koje je naručitelj ocijenio valjanima. Odlukom o odabiru, broj: 2025-1-12/2025 od 31. ožujka 2025. odabrana je ponuda ponuditelja TP Line d.o.o. Zadar. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o odabiru kojom osporava valjanost ponude odabranog ponuditelja.

10. Ocjenjujući osnovanost tužbenih navoda Sud polazi od činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ovom sporu, a koje tužitelj nije uspješno osporio tužbom.

11. Ključni tužbeni navod odnosi se na naručiteljevo postupanje u vezi s dostavom dodatne dokumentacije odabranog ponuditelja, koje je, prema mišljenju tužitelja, dovelo do povrede članka 293. ZJN-a i članka 19. Uredbe.

12. Ocjenjujući osnovanost toga navoda tužitelja, Sud polazi od sljedećeg:

12.1. Sastavni dio DON-a u konkretnom slučaju su, među ostalim, dokumenti:

Obrazac 2 – 1 – Osnovni operativni uvjeti za pružanje usluge javnog prijevoza temeljem ugovora o javnoj usluzi na državnoj brzobrodskoj liniji br. 9608, Obrazac 4 – troškovnik – Detaljni opis i prikaz ukupnih planiranih prihoda i rashoda, Program državne potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa u obliku naknade za obavljanje javne usluge javnog obalnog linijskog pomorskom prijevoza na državnoj brodskoj liniji 9608 Korčula – (Prigradica) – Hvar - Split i obratno za razdoblje od 6 godina (2025. – 2030.) uz mogućnost produljenja na dodatne 4 godine (2031. - 2034.).

13. S obzirom na tužiteljeve prigovore u ovom sporu, Sud smatra potrebnim prije svega istaknuti da je naknada za obavljanje javne usluge državna potpora koju operator neprofitabilne linije (brodar, odnosno ponuditelj) prima za podmirenje neto troškova nastalih u obavljanju javne usluge, uzimajući u obzir ostvarene prihode kao i razumnu dobit. Parametri za izračun, kontrolu i reviziju naknade za obavljanje javne usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza navedeni su u dokumentu Program državne potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa u obliku naknade za obavljanje javne usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na predmetnoj liniji, koji je sastavni dio DON-a. Način definiranja stope razumne dobiti određen je DON-om (Dio I. – Napomene).

14. Među strankama nije sporno da odabrani ponuditelj nije vlasnik broda, nego brodom raspolaže na temelju ugovora o zakupu od 18. svibnja 2023. s vlasnikom broda, Tankerska plovidba d.d., Zadar te dodataka 1, 2 i 3 osnovnom ugovoru. Navedeni ugovor i dodaci dostavljeni su u inicijalnoj ponudi odabranog ponuditelja, u skladu s DON-om, kojim je među ostalim propisano da ako brodar namjerava održavati liniju s brodom u zakupu dužan je dostaviti i ugovor o zakupu. U žalbenom je postupku tuženik utvrdio da je odabrani ponuditelj u inicijalnoj ponudi dostavio pojedinačne tablice – troškovnike u dokumentu: Obrazac 4 – troškovnik – Detaljni opis i prikaz ukupnih planiranih prihoda i rashoda, za svaku godinu traženog razdoblja: od 2025. do 2030.

15. Naručitelj je 10. siječnja 2025. od odabranog ponuditelja, pozivom na članak 19. Uredbe i članak 293. ZJN-a, zatražio, među ostalim „tablicu za izračun naknade za obavljanje javne usluge s razumnom dobiti, uzimajući u obzir internu stopu rentabilnosti, odnosno iznos obrtnih sredstava/inicijalno ulaganje s objašnjenjem“.

16. Odabrani ponuditelj je 17. siječnja 2025. dostavio naručitelju tablicu za izračun naknade za obavljanje javne usluge s razumnom dobiti uz odgovarajuće objašnjenje. Riječ je o zbirnoj tablici s identičnim podacima i iznosima navedenima i u tablici koja je bila priložena u inicijalnoj ponudi. Razlika je u tome da su u naknadno dostavljenoj tablici svi podaci prikazani zbirno, dok su u tablici koja je bila priložena inicijalnoj ponudi podaci bili iskazani po godinama. Tuženik je u žalbenom postupku utvrdio (a koje utvrđenje tužitelj nije osporio tužbom) da su iznosi ukupnih rashoda identični u oba dokumenta. Pored objedinjene tablice, odabrani je ponuditelj istovremeno dostavio i pojašnjenje da se linija održava tijekom cijele godine, a na njoj se koristi brod na temelju ugovora o zakupu broda bez posade. Inicijalno ulaganje uključuje jednokratnu naknadu u iznosu od 237.658,40 eura, koju se TP Line d.o.o. obvezuje platiti vlasniku broda prije sklapanja ugovora o javnoj usluzi. Ova naknada je kompenzacija za preuzetu obvezu vlasnika broda da sklopi dodatak ugovora o zakupu kojim se produljuje trajanje zakupa broda u skladu s uvjetima javnog nadmetanja i osigurava mogućnost zakupa za dodatno opcijsko razdoblje. Izračunom je utvrđena interna stopa rentabilnosti od 2,65% koja ne premašuje zbroj stope kamatne zamjene (swap rate) i premije od 100 baznih poena.

17. Ocjenjujući osnovanost tužiteljevih prigovora u vezi s traženjem odnosno dostavljanjem navedene dokumentacije koja nije bila sadržana u inicijalnoj ponudi odabranog ponuditelja, Sud prihvaća ocjenu tuženika da je u konkretnom slučaju odlučna okolnost ta što odabrani ponuditelj nije vlasnik broda, već brodom raspolaže na temelju ugovora o zakupu broda s vlasnikom broda, a što je od presudnog utjecaja na ocjenu udovoljava li ponuda toga ponuditelja (ili ne udovoljava) uvjetima iz DON-a.

18. Točkom 4.2. DON-a, Uvjeti tehničke i stručne sposobnosti i njihove minimalne razine, među ostalim je propisano da ako brodar namjerava održavati liniju s brodom u zakupu dužan je dostaviti i ugovor o zakupu. DON nije propisao da se u slučaju namjere održavanja linije brodom u zakupu, mora dostaviti dokaz o inicijalnom ulaganju, već isključivo ugovor o zakupu koji mora biti potpisan za razdoblje na koje se daje ponuda, a što je odabrani ponuditelj i učinio.

19. S obzirom na navedeno kao i mjerodavni dio navedenog Programa državne potpore kojim je određen način izračuna naknade za obavljanje predmetne javne usluge, ocjena je Suda da je naručiteljevo pozivanje odabranog ponuditelja da dostavi pojašnjenje ponude u konkretnom slučaju bilo opravdano jer bez tih podataka (koji prema DON-u nisu obvezatni elementi ponude) naručitelj ne bi bio u mogućnosti utvrditi je li interna stopa rentabilnosti u okviru 3,78% interne stope koja je određena u Programu državne potpore te u konačnici ocijeniti je li ponuda odabranog ponuditelja u skladu s uvjetima iz DON-a. Sud također prihvaća zaključak tuženika da je naručitelj pozvao ponuditelja na dostavu tablice s podacima na temelju kojih će naručitelj (a ne odabrani ponuditelj) izračunati naknadu. Važno je istaknuti da iz dijela Programa državne potpore – „Izračun razumne dobiti“ proizlazi da je projekcija izračuna naknade, navedena u Programu, temeljena na vrijednosti broda, što je primjenjivo samo u slučaju ponuditelja koji je vlasnik broda. Sud smatra pravilnim zaključak naručitelja da se ponuditelju koji je vlasnik broda, kao inicijalno ulaganje uzima vrijednost broda, dok u slučaju ponuditelja koji nije vlasnik broda nema osnove za zaključak da bi inicijalno ulaganje bila vrijednost broda s obzirom na činjenicu da na strani ponuditelja koji nije vlasnik broda nema takvog ulaganja.

20. Dakle, opisano postupanje naručitelja prema odabranom ponuditelju posljedica je činjenice da odabrani ponuditelj, za razliku od tužitelja, nije vlasnik broda s kojim ima namjeru održavati liniju na koju se odnosi predmetni postupak javne nabave, već bi to činio brodom u zakupu, a koja činjenica utječe na samu ponudu. Pritom valja reći da je naručitelj DON-om omogućio podnošenje ponuda ne samo gospodarskim subjektima koji su vlasnici broda, već i onim subjektima koji namjeravaju održavati liniju brodom u zakupu, pri čemu situacije tih dviju skupina gospodarskih subjekata nisu istovjetne jer su za izračun naknade potrebni različiti parametri. S obzirom na navedeno te prihvaćajući navode tuženika iz obrazloženja osporenog rješenja koji se odnose na pravilnost izračuna naknade u konkretnom slučaju, Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja o izmjeni ponude odabranog ponuditelja niti o postupanju naručitelja koje ne bi bilo u skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti.

21. Tužitelj nadalje iznosi prigovor vezan uz primjenu i procjenu kriterija – godine iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu odabranog ponuditelja. Prema tom kriteriju moguće je ostvariti najviše 10 bodova (za iskustvo preko 11 godina). Ispunjavanje navedenog kriterija dokazuje se tehničkom dokumentacijom ovjerenom od nadležnog tijela.

22. Sud prihvaća ocjenu tuženika da je odabrani ponuditelj dokazao preko 11 godina iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu. Pritom polazi od činjenice da se to iskustvo dokazuje „tehničkom dokumentacijom ovjerenom od nadležnog tijela“. U slučaju postojanja sumnje u istinitost podataka koje je dostavio ponuditelj, naručitelj može provjeriti dostavljene podatke kod izdavatelja dokumenta, nadležnog tijela ili treće strane koja ima saznanja o relevantnim činjenicama. Budući da naručitelj nije sumnjao u istinitost podataka koji proizlaze iz dostavljene dokumentacije odabranog ponuditelja odnosno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra, naručitelj nije provjeravao njihovu točnost. Iz sudskog registra proizlazi da je odabrani ponuditelj pravni sljednik društva G & V Line d.o.o., osnovanog 1995. koje je bilo registrirano za obavljanje cijelog razreda djelatnosti iz točke 61. Nacionalne klasifikacije djelatnosti – „Pomorski i riječni prijevoz“, koji obuhvaća i djelatnost – „Prijevoz putnika morem i priobaljem“, „Prijevoz putnika morem i priobaljem redovni i izvanredni (linijski i slobodni)“. Polazeći od toga, Sud ne može prihvatiti tužiteljeve navode kojima osporava dodijeljeni broj bodova odabranom ponuditelju po osnovi kriterija godina iskustva u obavljanju javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu. S obzirom na činjenicu da je tuženik ovaj žalbeni navod ocijenio neosnovanim na temelju podataka koji su mu bili dostupni u žalbenom postupku, tužiteljevo pozivanje na dokumente koji nisu bili predmet razmatranja u postupku pred tuženikom ne mogu dovesti u sumnju zakonitost osporenog rješenja.

23. Sljedeći tužiteljev prigovor odnosi se na ocjenu ispunjavanja kriterija za odabir ponude – starost broda Proversa.

24. Tuženik je utvrdio da je u zapisniku o otvaranju ponuda od 16. prosinca 2024. navedena primjedba tužitelja: „Moli se provjera kroz pregled i ocjenu ponuda različitih podataka navedenih u upisnom listu broda Proversa u odnosu na podatak upisan u status listi broda.“. Naručitelj je zbog te primjedbe kao i različitih podataka o godini gradnje broda navedenih u dostavljenoj dokumentaciji zatražio od nadležnog ministarstva i od Hrvatskog registra brodova podatak o datumu gradnje broda. Nakon što je od navedenih tijela zaprimio očitovanja (čiji sadržaj je iscrpno naveden u obrazloženju osporenog rješenja) naručitelj je pravilno utvrdio starost broda Proversa i dodijelio mu na temelju tog kriterija odgovarajući broj bodova. Pritom valja istaknuti da u situaciji kao što je konkretna (postojanje različitih podataka o godini izgradnje broda u dokumentaciji koju je dostavio ponuditelj) stručno povjerenstvo odnosno ovlašteni predstavnici naručitelja mogu zatražiti dodatnu dokumentaciju (članak 7. Uredbe). S obzirom na navedeno, Sud prihvaća zaključak tuženika (i njegovo obrazloženje) da naručitelj nije postupio nezakonito time što je zatražio od nadležnih tijela podatak o godini izgradnje broda niti je, nakon što je pravilno utvrdio starost broda, dodijelio prevelik broj bodova odabranom ponuditelju po osnovi toga kriterija.

25. Sud u cijelosti prihvaća utvrđenje tuženika glede sadržaja zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda u dijelu koji se odnosi na pojašnjenje odnosno upotpunjavanje informacija ili dokumentacije o starosti broda, s obzirom na to da predmetni zapisnik u točkama 8., 9. i 15. sadrži podatke propisane člankom 28. stavkom 1. točkama 17. Pravilnika, kao i sve informacije vezane uz utvrđivanje starosti broda Proversa od strane naručitelja. Stoga ni taj tužbeni navod nije osnovan.

26. Do drugačijeg ishoda ovog upravnog spora ne mogu dovesti ni tužbeni navodi u vezi s dokazom da odabranom ponuditelju u posljednjih 12 mjeseci nije zaustavljen nijedan brod te u vezi s izračunom ukupnog broja bodova dodijeljenih odabranom ponuditelju. Tuženik je utvrdio da naručitelj nije valjano dodijelio odabranom ponuditelju tri boda jer odabrani ponuditelj nije dostavio tehničku dokumentaciju ovjerenu od nadležnog tijela kojom se dokazuje da u posljednjih 12 mjeseci brodaru nije bio zaustavljen niti jedan brod. Međutim, navedenu je okolnost ocijenio irelevantnom u konkretnom slučaju jer oduzimanje tri boda odabranom ponuditelju (od dodijeljenih 100) ne bi dovelo do drugačijeg rangiranja ponuditelja s obzirom na to da je tužitelj ostvario 88,43 boda. Naposljetku, tuženik je utvrdio da je kod izračuna ukupnog broja bodova dodijeljenih tužitelju došlo do pogreške koja ne utječe na drugačije rješenje stvari. Među strankama nije sporno da tužitelj ostvaruje 88,44 boda, a ne 88,43, kao što je utvrdio naručitelj. Budući da pravilan broj bodova tužitelja (88,44) ne bi doveo do drugačijeg poretka ponuda odnosno do drugačijeg odabira, navedena pogreška naručitelja, prema ocjeni tuženika, a koju ocjenu ovaj Sud prihvaća, nema utjecaja na valjanost pregleda i ocjene ponuda niti na odluku o odabiru.

27. S obzirom na navedeno, ni ostali tužiteljevi navodi ne mogu dovesti u sumnju zakonitost osporenog rješenja.

28. Slijedom iznesenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

29. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova spora. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke.

30. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o privremenoj mjeri odnosno o odgodnom učinku tužbe jer je donesena odluka o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan