Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe City Connect d.o.o., sada Trancom Croatia d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe OŽ,. zbog prekršaja iz čl. 14. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023, 64/2023) i čl. 20. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o zaštititi prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine" broj: 46/2022), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 13. veljače 2025., broj: Pp-1498/2023-8, na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025. i 10 rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na I okrivljenu pravnu osobu City Connect d.o.o., sada Trancom Croatia d.o.o. na način da se primjenom članka 37. stavak 2. i stavak 3. točka 2. Prekršajnog zakona za prekršaj iz točke I.1. izreke pobijane presude na temelju članka 229. stavak 1. točka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023, 64/2023) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura.
II. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj I okrivljenoj pravnoj osobi City Connect d.o.o., sada Trancom Croatia d.o.o., na način da se za prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama I1, I.2 i I3 te presude na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona I okrivljenoj pravnoj osobi izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2040,00 (dvijetisućečetrdeset) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ukoliko I. okrivljena plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku određenom za plaćanje smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
III. U ostalom dijelu u odnosu na I okrivljenu pravnu osobu City Connect d.o.o., sada Trancom Croatia d.o.o. i II okrivljenicu odgovornu osobu OŽ odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba City Connect d.o.o., sada Trancom Croatia d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 eura, II okrivljenica odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o radu i članka 35. stavak 1. točka 1. i točka 5. i stavak 2. Zakona o zaštititi prijavitelja nepravilnosti, činjenično opisanih u izreci pobijane presude pod točkama I.1., I.2. i I.3.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 26,00 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama navodeći da je za prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o radu za pravnu osobu propisana novčana kazna od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu od 920,00 do 1.320,00 eura, a za prekršaje iz članka 35. stavak 1. točka 1. i točka 5. i stavak 2. Zakona o zaštititi prijavitelja nepravilnosti za pravnu osobu propisana je novčana kazna od 13.270,00 do 3.982,00 eura i za okrivljenu odgovornu osobu od 132,00 do 1.327,00 eura. Žalitelji ističu da sud prilikom odmjeravanja novčanih kazni uz uvažavanje olakotnih okolnosti nije cijenio konkretnu teženu počinjenih prekršaja kao najtežih po Zakonu o radu i Zakona o zaštititi prijavitelja nepravilnosti.
4. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanom presudom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona, da bi na štetu okrivljenika bile povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, niti da bi u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Međutim, ovaj sud je našao da je pobijanom presudom za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 4. Zakona o radu opisan pod točkom I.1. izreke za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 8090,00 do 13.270,00 eura u korist I okrivljene pravne osobe povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, koja se u konkretnom slučaju valja primjeniti propisano da se kazna može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika / članak 33. istog zakona. Odredbom članka 33. stavak 1. Prekršajnog zakona propisano je da za prekršaj propisan zakonom za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura ni većem od 132.720,00 eura. Dakle, utvrđivanjem novčane kazne u iznosu od 500,00 eura okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj prvostupanjski sud je nepravilno primjenio citiranu odredbu o ublažavanju kazne, jer istoj kao pravnoj osobi novčanu kaznu nije smio ublažiti ispod 1.040,00 eura.
8. Stoga je ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužitelja, otklonio navedenu nepravilnost na način da je preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i I okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj pod točkom I.1. uz primjenu članka 37. stavak 2. i stavak 3. točka 2. Prekršajnog zakona utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.040,00 eura, držeći da je ista razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti I okrivljene pravne osobe kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i da će se i ovako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na I okrivljenu da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se utvrđenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
9. Razmatrajući odluku o utvrđenim novčanim kaznama u dijelu u kojem nije odlučivao po službenoj dužnosti I okrivljenoj pravnoj osobi za djela pod točkama I.2. i I.3. izreke pobijane presude i II okrivljenici odgovornoj osobi za djela pod točama I.1. i I.3. izreke te presude ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primjenom odredbi o ublažavanju utvrdio iste i te razloge prihvaća i ovaj sud te u tom dijelu žalbu tužitelja drži neosnovanom.
10. Nadalje, ovaj sud drži da je uzimajući u obzir sve olakotne okolnosti na strani II okrivljenice koje prvostupanjski sud navodi u presudi, isti pravilno utvrdio novčanu kaznu II okrivljenici za djelo prekršaja iz članka 35. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5. Zakona o zaštititi prijavitelja nepravilnosti, opisano pod točkom I.2. izreke u iznosu od 200,00 eura, dakle nešto većem od propisane minimalne novčane kazne, međutim omaškom navodi da je i za ovaj prekršaj primijenjena odredba članka 37. Prekršajnog zakona (iako nije ublažena novčana kazna), pa žalba tužitelja koji se isto tako poziva na odredbe o ublažavanju nije osnovana u odnosu na taj prekršaj.
11. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vraždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
