Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Miva metali d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe HM, zastupani po branitelju Bojanu Bacinger, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 259. stavka 1. točka 4. i stavka 3. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj: 80/2013., 153/2013., 78/2015., 12/2018. i 118/2018.), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 28. siječnja 2025., broj: Pp-1179/2024-9, na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe Miva metali d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe IM i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 28. siječnja 2025. okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 eura, te II okrivljena odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00, zbog prekršaja iz članka 259. stavka 1. točka 4. i stavka 3. Zakona o zaštiti okoliša, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.

1.2. Istom presudom okrivljeni su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura, svaki.

2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prava, članak 196. točka 1. Prekršajnog zakona, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepoitpuno utvrđenog činjeničnog stanja čl. 197. st. 1. st. 2. st. 3. Prekršajnog zakona, odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i okrivljenici oslobode optužbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, okrivljenici analiziraju zakonsku odredbu članka 151. stavak 4. Zakona o zaštiti okoliša, ukazujući da ista nije primjenjiva na opisano ponašanje okrivljenika, a zbog nepotpunosti navođenja zakonskih odredaba Pravilnika o registru onečišćavanja okoliša.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iscrpno objasnio i dao razloge zbog kojih smatra da su opisanim ponašanjem okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 259. st. 1. t. 4. i st. 3. Zakona o zaštiti okoliša, te analizirao navedenu zakonsku odredbu, a što je i vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, a na što se radi nepotrebnog ponavljanja upućuju okrivljenici.

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenici ističu da je izreka presuda suprotna obrazloženju, dok je obrazloženje nejasno i i nerazumljivo, proturječno samo sebi te ne sadrži valjane razloge iz kojih bi proizlazila krivnja okrivljenika za djelo stavljeno na teret, a čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona.

8. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

9. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno utvrđeno i to na temelju provedenih dokaza ocjene obrane okrivljenika te iskaza ispitane svjedokinje UM te je prvostupanjski sud pročitao prateće listove za otpad, u vezi količine opasnog otpada sakupljača Metalprodukt d.o.o., str. 25 spisa - Prateći list od 17.01.2023., količina: 840 kg, str. 26 spisa - Prateći list, datum od 25.01.2023., količina: 260 kg, kojima je utvrđena ukupna količina opasnog otpada od 1.100 kg i zapisnike o inspekcijskom nadzoru od 11. srpnja 2024. i 17. srpnja 2024.

10. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji utemeljio na svjedočkom iskazu UM, potkrijepljenu s materijalnim dokazima, odnosno sud je provedene dokaze na temelju odredbe članka 88. stavka 2. cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju, i za odluku o krivnji dao valjane i u svemu argumentirane razloge koje u cjelini prihvaća i ovaj sud.

11. Dalje, žalitelji ističu da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije pravilno i točno utvrđeno jer da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se u postupku ispita svjedok djelatnik Ministarstva smatrajući da im na taj način povrijeđeno jedno od temeljnih načela pravičnog postupka načelo jednakosti oružja koje ima posebno značenje u prekršajnom postupku s obzirom na nejednakost stranaka u postupku.

12. Međutim, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se u postupku ispita svjedok djelatnik Ministarstva s obrazloženjem da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i razjašnjeno na temelju svih raspoloživih dokaza, ispitivanja svjedokinje i pregledane materijalne dokumentacije tako da ispitivanje predloženog svjedoka nije potrebno. Nadalje treba naglasiti kako niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, a niti iz Zakona o kaznenom postupku, čije su odredbe sukladno članku 82. stavku 3. Prekršajnog zakona primjenjuju u prekršajnom postupku, ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što s druge strane niti nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava sud da izvede još kakve dokaze ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno te prema tome da li će se ili neće izvesti neki dokaz pitanje je ocjene vjerodostojnosti u svakom pojedinom slučaju, međutim u konkretnom slučaju je ovaj sud prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda odnosno razloge zbog kojih je odbijen prijedlog okrivljenika da se u postupku ispita svjedok djelatnik Ministarstva.

13. Dakle, po ocjeni ovog Suda nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja, već je okrivljeniku pružena ujednačena mogućnost utjecanja na tijek i rezultat postupka putem ostvarivanja prava na sudjelovanje u procesnim radnjama.

14. Slijedom navedenog, odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se žalitelji upućuju, time da iz obrazloženja presude jasno proizlazi zbog kojih razloga je sud prihvatio kao objektivan iskaz ispitane svjedokinje koji su bitno suprotni pisanoj obrani okrivljenika, kao i razloge zbog kojih je odbio prijedlog okrivljenika za provedbu dokaza ispitivanja predloženog svjedoka, dakle navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa je iste valjalo odbiti kao neosnovane.

15. Obrazloženje pobijane presude prvostupanjskog suda u skladu je s odredbama Prekršajnog zakona, Zakona o zaštiti okoliša i praksom Visokog prekršajnog suda. Slijedom navedenog, kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci i na njih upućuje žalitelja, radi nepotrebnog ponavljanja.

16. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-3917/2021 od 29. ožujka 2022., Ustavni sud ponavlja, kad je riječ o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ono nameće sudovima obvezu pravilnog ispitivanja podnesaka, tvrdnji i dokaza koje su stranke iznijele, te da presude sudova trebaju na odgovarajući način sadržavati razloge na kojima se temelje (usporedi s Ajdarić protiv Hrvatske, br. 20883/09, § 34., presuda od 13. prosinca 2011., i Jaćimović protiv Hrvatske, br. 22688/09, § 46., presuda od 31. listopada 2013.). Međutim, to pravo se ne može tumačiti tako da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, već mjera do koje se primjenjuje ova dužnost davanja obrazloženja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Posebno, kada odbija žalbu, žalbeni sud može jednostavno prihvatiti razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci (vidi García Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 30544/96, § 26., presuda od 21. siječnja 1999., i Sanchez Cardenas protiv Norveške, br. 12148/03, § 49., presuda od 4. listopada 2007.). Pri tome niži sud treba dati dovoljne razloge za svoju odluku da to omogući strankama učinkovito korištenje pravnih sredstava (vidi Hirvisaari protiv Finske, br. 49684/99, § 30., presuda od 27. rujna 2001., i Sanchez Cardenas, navedeno, § 49.).

17. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena svakom okrivljeniku znatno ispod zakonom propisanog minimuma, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja ublaženu novčanu kaznu izrečenu ispod minimalno propisanog iznosa za prekršaj iz članka 259. stavka 1. točka 4. i stavka 3. Zakona o zaštiti okoliša za koji je propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 50.000,00 do 200.000,00 kuna (6636,14 do 26544,56 eura) i odgovornu osobu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna (81327,23 do 1990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenke, branitelja i tužitelja.