Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-607/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-2714/2020-19 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-2714/2020-19 od 12. svibnja 2022. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-2714/2020-19 od 12. svibnja 2022. suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 62.230,75 kn, sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 192,22 kn od 01.07. 2009.g. do isplate,

- 315,96 kn od 01.08. 2009.g. do isplate,

- 392,02 kn od 01.09. 2009.g. do isplate,

- 396,60 kn od 01.10. 2009.g. do isplate,

- 411,15 kn od 01.11. 2009.g. do isplate,

- 390,61 kn od 01.12. 2009.g. do isplate,

- 559,72 kn od 01.01.2010.g. do isplate,

- 527,97 kn od 01.02.2010.g. do isplate,

- 534,60 kn od 01.03.2010.g. do isplate,

- 565,41 kn od 01.04.2010.g. do isplate,

- 532,04 kn od 01.05.2010.g. do isplate,

- 601,57 kn od 01.06.2010.g. do isplate,

- 720,26 kn od 01.07.2010.g. do isplate,

- 864,64 kn od 01.08.2010.g. do isplate,

- 958,04 kn od 01.09.2010.g. do isplate,

- 770,43 kn od 01.10.2010.g. do isplate,

- 661,08 kn od 01.11.2010.g. do isplate,

- 687,52 kn od 01.12.2010.g. do isplate,

- 737,78 kn od 01.01.2011.g. do isplate,

- 785,90 kn od 01.02.2011.g. do isplate,

- 792,58 kn od 01.03.2011.g. do isplate,

- 775,84 kn od 01.04.2011.g. do isplate,

- 777,36 kn od 01.05.2011.g. do isplate,

- 804,80 kn od 01.06.2011.g. do isplate,

- 800,04 kn od 01.07.2011.g. do isplate,

- 779,95 kn od 01.08.2011.g. do isplate,

- 761,34 kn od 01.09.2011.g. do isplate,

- 710,03 kn od 01.10.2011.g. do isplate,

- 779,10 kn od 01.11.2011.g. do isplate,

- 786,16 kn od 01.12.2011.g. do isplate,

- 779,46 kn od 01.01.2012.g. do isplate,

- 697,36 kn od 01.02.2012.g. do isplate,

- 735,41 kn od 01.03.2012.g. do isplate,

- 763,22 kn od 01.04.2012.g. do isplate,

- 778,99 kn od 01.05.2012.g. do isplate,

- 705,45 kn od 01.06.2012.g. do isplate,

- 690,20 kn od 01.07.2012.g. do isplate,

- 695,02 kn od 01.08.2012.g. do isplate,

- 708,58 kn od 01.09.2012.g. do isplate,

- 742,86 kn od 01.10.2012.g. do isplate,

- 744,03 kn od 01.11.2012.g. do isplate,

- 756,99 kn od 01.12.2012.g. do isplate,

- 773,59 kn od 01.01.2013.g. do isplate,

- 751,43 kn od 01.02.2013.g. do isplate,

- 778,24 kn od 01.03.2013.g. do isplate,

- 787,15 kn od 01.04.2013.g. do isplate,

- 766,40 kn od 01.05.2013.g. do isplate,

- 750,72 kn od 01.06.2013.g. do isplate,

- 752,41 kn od 01.07.2013.g. do isplate,

- 775,40 kn od 01.08.2013.g. do isplate,

- 781,35 kn od 01.09.2013.g. do isplate,

- 796,37 kn od 01.10.2013.g. do isplate,

- 812,63 kn od 01.11.2013.g. do isplate,

- 832,85 kn od 01.12.2013.g. do isplate,

- 822,38 kn od 01.01.2014.g. do isplate,

- 23.879,54 kn od 01.02.2014.g. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 8.694,60 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači i odbije zahtjev tužitelja, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile 12. svibnja 2006. Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) radi adaptacije stambenog objekta po kojem je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 48.387,24 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a ujedno je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnom planu. Predmetni Ugovor je u cijelosti ispunjen.

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na pitanje valutne klauzule postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,a bila predmetom preispitivanja u odluci Vrhovnog suda RH u predmetu broj Rev-2221/18.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) te kasnije protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09).

9. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud je utemeljio na članku 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodim tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14-dalje:ZZP ) kojom je propisano da odluka donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanje tužene.

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. a koji rok u konkretnom slučaju nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 1. lipnja 2020. čime je i prekinut tijek zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine"

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

11. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je tužitelj više plaćao s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora i to ukupno 62.230,75 kn, pa je u skladu s vještačenjem prvostupanjski sud za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv jer je tu odredbu sastavio.

12. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. sve ZOO-a.

13. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

14. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

15. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu s odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.

16. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe. S obzirom na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, za koje je sud u pojedinačnim postupcima vezan, jer ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), a tuženik nije tvrdio niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.

17. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

18. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (1. lipnja 2020.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

19. U odnosu na žalbene navode u dijelu u kojem se referiraju na stručne članke pravnih teoretičara, treba reći da je člankom 115. stavkom 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) propisano da sudovi sude na temelju ustava, zakona, međunarodnog prava i drugih važećih izvora prava. Stoga pravna teorija nije izvor prava, a niti ona obvezuje sudbenu vlast.

20. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, s obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

21. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

22. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tuženik u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka, pa žalba ni u ovom dijelu nije osnovana, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik,10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić