REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3685/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Vitlov, odvjetnik u Zadru protiv tuženika JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Augustin Sudinja, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4467/2024-2 od 28. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-429/2024 od 4. travnja 2024., na sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštanje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4467/2024-2 od 28. siječnja 2025., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 429/2024 od 4. travnja 2024., postavljajući tri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi:

„1. Da li postoji obveza plaćanja kupoprodajne cijene za nekretninu kada prodavatelj nije vlasnik iste i ne može prenijeti vlasništvo na kupca?

2. Da li usmeni pozivi na isplatu prekidaju tijek zastare i da li je zastarjelo potraživanje isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnine nakon proteka preko 6 godina?

3. Postoji li obveza žalbenog suda da se očituje na sve žalbene razloge, poglavito na materijalno-pravni prigovor zastare?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x-283/2013, Rev-1398/2002, Rev-13/2009, Revt-60/2014 i Rev-x- 862/2014).

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode iz prijedloga i predlaže prijedlog odbaciti uz nadoknadu troškova revizijskog postupka.

3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3.2. Prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odluke na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu obrazlažući važnost naznačenog pitanja ne daju razlog važnosti tom pitanju. Naime, u pobijanoj odluci drugostupanjskog suda nije izraženo shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama. Predmet pravne stvari u predmetu Rev-x-28/2013 je predaja u posjed, a u predmetu Rev-1398/2002 utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave.

3.3. Drugo naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanju u svezi kojeg odgovor ovisi o okolnostima pojedinog slučaja slijedom čega tako formulirano pitanje ne dovodi do osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Uostalom, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije ne obrazlaže na koji način bi odgovor na postavljeno pitanja bio relevantno za osiguranje jedinstvene primjene prava te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u svezi paušalnog pozivanja na navodno proturječnu sudsku praksu (Rev-13/2009, Revt-60/2014 i Rev-x-862/2014.) ne obrazlaže u čemu bi se ta proturječnost manifestirala u odnosu na pobijanu presudu.

3.4. Trećim postavljenim pitanjem tuženik zapravo predlaže da se ispita jesu li u konkretnom slučaju počinjene određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što je suprotno pravnoj prirodi revizije, a time i suprotno pravnoj prirodi prijedloga za dopuštenje revizije. Nadalje, drugostupanjski sud je, unatoč tome što nije posebno odgovorio na žalbene razloge vezane uz zastaru, potvrđujući prvostupanjsku presudu prihvatio razloge koje je u pogledu zastare iznio prvostupanjski sud.

4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u stavku I. izreke.

5. Tuženiku nije dosuđena naknada troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (stavak II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Ante Perkušić